Ivan Lasić, treći čovjek s njemačke tjeralice, mirno živi u Širokom Brijegu

Treće lice s njemačke tjeralice u predmetu ubojstva Stjepana Đurekovića Ivan Lasić Gorankić. Europski uhidbeni nalog stigao je i za bivšeg načelnika Druge uprave u Beogradu, Lasića, no on nije mogao biti uhićen jer se ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.

Ovaj Širokobriježanin s dvojnim državljanstvom, i sa zagrebačkom adresom, ostao je nedostupan hrvatskim tijelima gonjenja jer se trenutačno nalazi u svojoj obiteljskoj kući u Uzarićima pokraj Širokog Brijega. Ako Lasić ubuduće stupi na teritorij RH, policija će ga morati uhititi i počet će proces izručenja.

‘Spreman sam sve reći’

Dok se nalazi na teritoriju BiH, u kojoj još uvijek nije na snazi europski uhidbeni nalog, a BiH po važećim zakonskim propisima ne izručuje vlastite državljane, Lasić će biti slobodan građanin. Lasića smo u četvrtak pokušali kontaktirati kako bismo ga pitali kako će se postaviti u vezi s pristiglim europskim uhidbenim nalogom, hoće li doći u Hrvatsku, je li spreman iznijeti činjenice kojima raspolaže u predmetu “Đureković” na münchenskom sudu, no unatoč brojnim pokušajima s njim nismo uspjeli razgovarati.

ivan-lasic

Ivan Lasić

Slobodna Dalmacija posjeduje iskaz Ivana Lasića dan Vijeću za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, koji nosi datum od 15. lipnja 1992., kad je na čelu Vijeća bio Vice Vukojević.
Vezano uz ubojstvo Stjepana Đurekovića, koji je ubijen za vrijeme njegova službovanja u Beogradu, Ivan Lasić je rekao:
“Ja sam došao u ožujku 1983. godine u Beograd. Nakon izvjesnog vremena, ne sjećam se datuma, doznao sam za ubojstvo Stjepana Đurekovića. O tome me je obavijestio moj kolega iz SIP-a, načelnik Druge uprave, Sreten Aleksić telefonom, ovim riječima: ‘Jutros ti je jedan manje, jedan je pronađen mrtav.’ Upitao sam ga o kome je riječ, a on je samo odgovorio: ‘Direktor Ine.’ To je bilo sasvim dovoljno da se zna da je Đureković ubijen. Ja sam smatrao da odmah o tome trebam obavijestiti svojeg neposrednog šefa, podsekretara Srđana Andrijevića. Kad sam mu rekao o čemu se radi, otišli smo kod sekretara da njega obavijestimo.
Sekretar je u to vrijeme bio Stane Dolanc. Ja sam ponovio ono isto: ‘Pronađen je mrtav Stjepan Đureković.’ Sekretar je odmah upitao: ‘Je li sve u redu?’ Ja sam mu odgovorio da ni o čemu nemam pojma, da samo znam da je pronađen mrtav i da se spominje da je u pitanju političko ubojstvo.

Sekretar je opet ponovio i rekao: ‘Je li sve u redu s ekipom?’ Podsekretar mu je objasnio da ja ništa ne znam, da nisam u tijeku, a da Stanka Čolaka nema. Čolak je prije mene bio na položaju načelnika Uprave i nije bio potpuno predao dužnost, a već je bio imenovan za savjetnika.”

‘Vidjet ćemo sa Stankom’

“Podsekretar je još jednom ponovio: ‘Stanko je u tijeku, vidjet ćemo mi sa Stankom.’ Sekretar je onda rekao: ‘Bit će sada problema, bit će opet optužbi na naš račun. Moramo ubuduće paziti kako to radimo. Mi smo i do sada pravili velike greške, ja sam to govorio i Franji.’ Mislio je naFranju Herljevića, prethodnog saveznog sekretara. Bez obzira na to što on nije konkretno govorio, shvatio sam da se radi o sličnim slučajevima.

Dan, dva poslije ovog razgovora ja sam bio u kancelariji podsekretara kad je ušao Stanko Čolak i rekao: ‘Srđane, sve je O.K. Ekipa je kompletna.’ Tog dana Stanko je još jednom došao kod mene jer se nije bio definitivno preselio i rekao mi je: ‘Idem ja zvati Perkovića u Zagreb.’

Perković je bio šef Odjela za borbu protiv emigracije u republičkom SUP-u Hrvatske. Kad je izišao, shvatio sam da ide u neku drugu kancelariju da nasamo obavi razgovor. Kasnije je dolazilo mnoštvo tih papira, informacija, raznoraznih komentara, optužbi na račun službe.

Saznao sam da je ta garaža bila vlasništvo Ivana Jelića, odnosno organizacije HNO, tu je bila tiskara hrvatske države. Urednik, izdavač tog lista, bio je emigrant Krunoslav Prates.

Koliko je meni poznato, Krunoslav Prates bio je suradnik hrvatske službe i na vezi ga je držao Josip Perković. Ustvari, Perković ili netko drugi, uglavnom, u redovitim kontaktima mi smo kontaktirali s Perkovićem. Krunoslav Prates se vodio pod pseudonimom Stiv.

On je mogao biti u najboljoj poziciji dati najbolje informacije, kao i nabaviti duplikat ključeva garaže. Jer oni su (op.p., ubojice) imali ključ kojim su otključali i zaključali garažu. Ne znam ni za koga drugog tko bi mogao biti u toj poziciji osim Stiva. Ne znam koliko je vremena prošlo, počelo se govoriti da je to učinila neka beogradska grupa. Arkanova grupa. Došao sam do podataka da se i Arkan čak otvoreno pred nekim hvalio.

Ja sam otišao kod Stanka i rekao: ‘Stanko, ovo nešto nije u redu.’ On mi je odgovorio: ‘Ne beri brige. Arkan je takav čovjek. To je poseban tip. To je grupa koja je završila Šiptare, sad ti je jasno.’

Božo Spasić je inspektor koji je radio u Drugoj upravi za ubojstvo Đurekovića, Božo Spasić iPredrag Đorđević. Poslije su njih dvojica nastavljala izlaziti s raznoraznim letcima u nekim novinama. Neke su se stvari radile nestručno. Naročito prema hrvatskoj emigraciji kad su u pitanju pravopisni izrazi”, stoji, među ostalim, u Lasićevu iskazu.

Morate predložiti na koga želite uputite te akcije’

Lasića se smatralo najkooperativnijim visokopozicioniranim udbašom koji je svojedobno i na Županijskom sudu u Zagrebu, u postupku protiv Vinka Sindičića, svjedočio o tehnologiji donošenja odluka o likvidacijama hrvatskih emigranata.

(Okružni /Županijski/ sud u Zagrebu, Zapisnik o saslušanju svjedoka Ivana Lasića, 29. siječnja 1993.):
“Bio sam prisutan kad je podsekretar (pomoćnik ministra unutrašnjih poslova – op. a.) Srđan Andrejević objašnjavao novom saveznom sekretaru (ministru) Dobroslavu Čulafiću(Crnogorac) proceduru likvidacija emigranata: ‘To je u vašoj nadležnosti, isključivo sekretar ima pravo i ovlašten je da u takvim akcijama daje i odobrenje, ali tu ima određena procedura. Vjerojatno je Vama to drug Stane Dolanc (Slovenac, Čulafićev prethodnik na čelu SSUP-a) objasnio. I on je imao takva ovlaštenja kakva je imao i Franjo Herljević (bosanski Hrvat, Dolančev prethodnik). Međutim, vi morate pribaviti suglasnost za takve stvari od Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, kojem vi morate, nakon konzultacije s republičkim sekretarima, predložiti na koga želite uputiti te akcije, i tek nakon toga, kad vi dobijete odobrenja, onda smijete i možete uključiti mene ili bilo koga drugog koga vi i republički sekretar dotične Službe smatrate za kvalificirana, za pogodnoga za takve stvari’. Ja sam tada apsolutno shvatio tu proceduru, iako sam sličan zaključak imao i ranije u kontaktima s Dolancom. Postojale su određene nadležnosti republičkih sekretarijata i saveznog sekretarijata, i nisu nigdje bile u poziciji da se sukobljavaju, ukoliko su postupali i jedan i drugi u okviru svojih nadležnosti.”

Na istom saslušanju, pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu Božidarom Jovanovićem načelnik II. odjela Centra SDB-a Mostar te kasnije – od 1983. do 1986. – načelnik II. uprave SDB-a SSUP-a SFRJ, i to kao svjedok u istražnom postupku o ubojstvuBrune Bušića, Lasić je konstatirao da nije bio uključen u proces likvidacije Đurekovića, ističući da je na tomu radio drugi Širokobriježanin Stanko Čolak kojeg je on naslijedio na funkciji načelnika II. Uprave SDB-a u Beogradu.

Skica za portret

Ivan Lasić svakako jest jedan od najpoznatijih hercegovačkih udbaša. Rođen je 19. ožujka 1934. u Uzarićima kod širokog Brijega. Veoma je rano postao suradnik Udbe i u tom se poslu posebice istakao u razdoblju od 1950. do 1964., dok je radio kao učitelj u Modriči i na Širokom Brijegu. Koncem 1964. stupio je u Službu državne bezbjednosti, u kojoj je radio sve do umirovljenja 1988. Najprije je počeo raditi u širokobriješkoj ispostavi Udbe, ali je vrlo brzo unaprijeđen i prebačen u Centar Službe državne bezbjednosti u Mostaru, gdje je radio kao operativac u upravi za borbu protiv emigracije. Godine 1974. postao je šef te uprave, te s tog mjesta odlazi u Beograd na mjesto načelnika Druge uprave Saveznog sekreterijata unutrašnjih poslova (SSUP).

Sudac uvjeren da je Perković sudionik Đurekovićevog ubojstva

Bernd von Heintschel-Heinegg, glavni sudac u procesu Krunoslavu Pratesu za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Muenchenu, izrazio je u petak u razgovoru za Deutsche Welle (DW) uvjerenost da je Josip Perković suučesnik u tom ubojstvu, za koje je naredba stigla iz samog tadašnjeg političkog vrha SFRJ.

“Mi smo na kraju procesa bili uvjereni u to da je Perković suučesnik u ubojstvu Đurekovića. Perković je bio taj koji je dao naredbu i koji je sve imao u svojim rukama. No Perković nije taj koji je imao neke osobne koristi od ovog ubojstva. Ono je bilo naručeno od samog političkog vrha”, kazao je Von Heintschel-Heinegg, koji danas radi kao odvjetnik.

Prates je na suđenju na Višem zemaljskom sudu u Muenchenu 2008. osuđen na doživotnu kaznu zatvora za sudjelovanje u Đurekovićevom ubojstvu, a zaključeno je kako je glavni organizator bio Josip Perković,

Krunski svjedok u suđenju Pratesu bio je bivši agent Udbe Vinko Sindičić. Mnogi promatrači, kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj, su zbog njegove upletenosti u rad tajnih službi dvojili u vjerodostojnost ovog svjedoka.

“Sindičić je za nas bio važan svjedok”, odgovara Von Heintschel-Heinegg. “Došli smo do zaključka da Sindičić, što se tiče podataka vezanih uz ubojstvo Đurekovića, govori istinu”, dodaje bivši sudac, naglašavajući kako se u procesu posebno posvetili analizi uvjerljivosti Sindičića kao svjedoka u slučaju Đureković.

“Ne možete nekoga tko je u nekom drugom slučaju iznosio nekorektne navode automatski potpuno isključiti i polaziti od toga da će uvijek iznositi neistine. Njegove smo navode provjeravali i oni su svi bili potvrđeni i iz drugih izvora”, kaže Von Heintschel-Heinegg.

Na upit kako kao bivši sudac procjenjuje mogućnost da Perković zaista bude i izručen Njemačkoj, Von Heintschel-Heinegg je odgovorio kako sve ukazuje na to da je hrvatskim vlastima u interesu da se suđenje Perkoviću održi u Hrvatskoj. “Druga mogućnost bi bila da se Perkoviću sudi u Njemačkoj i da u slučaju da dođe do okrivljujuće presude kaznu izdrži u Hrvatskoj. No to je u ovom trenutku u drugom planu”, kazao je.

Iako je proces protiv Pratesa doživljavan kao pionirski poduhvat i kao početak rasvjetljavanja ubojstava jugoslavenske tajne službe, što je najavljivalo i njemačko državno odvjetništvo, to se ipak nije dogodilo.

Proces protiv Pratesa je zapravo počeo kao proces u kojem se rasvjetljava ubojstvo jednog hrvatskog emigranta, politički aktivnog, koji se kao takav uklapa u čitavu seriju sličnih ubojstava jugoslavenskih tajnih službi, rekao je Von Heintschel-Heinegg.

“No u toku procesa je postajalo sve izvjesnije da se ne radi o klasičnom uklanjanju političko-ideoloških neprijatelja, nego o osobnom obračunu visokorangiranog političara. Mi smo uvjereni da je Đureković ubijen zato što je previše znao, što je nekima bilo preopasno”, zaključio je.

‘Morate predložiti na koga želite uputite te akcije’

Lasića se smatralo najkooperativnijim visokopozicioniranim udbašom koji je svojedobno i na Županijskom sudu u Zagrebu, u postupku protiv Vinka Sindičića , svjedočio o tehnologiji donošenja odluka o likvidacijama hrvatskih emigranata.

-Bio sam prisutan kad je podsekretar (pomoćnik ministra unutrašnjih poslova – op. a.) Srđan Andrejević objašnjavao novom saveznom sekretaru (ministru) Dobroslavu Čulafiću (Crnogorac) proceduru likvidacija emigranata: ‘To je u vašoj nadležnosti, isključivo sekretar ima pravo i ovlašten je da u takvim akcijama daje i odobrenje, ali tu ima određena procedura. Vjerojatno je Vama to drug Stane Dolanc(Slovenac, Čulafićev prethodnik na čelu SSUP-a) objasnio. I on je imao takva ovlaštenja kakva je imao i Franjo Herljević (bosanski Hrvat, Dolančev prethodnik). Međutim, vi morate pribaviti suglasnost za takve stvari od Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, kojem vi morate, nakon konzultacije s republičkim sekretarima, predložiti na koga želite uputiti te akcije, i tek nakon toga, kad vi dobijete odobrenja, onda smijete i možete uključiti mene ili bilo koga drugog koga vi i republički sekretar dotične Službe smatrate za kvalificirana, za pogodnoga za takve stvari’. Ja sam tada apsolutno shvatio tu proceduru, iako sam sličan zaključak imao i ranije u kontaktima s Dolancom. Postojale su određene nadležnosti republičkih sekretarijata i saveznog sekretarijata, i nisu nigdje bile u poziciji da se sukobljavaju, ukoliko su postupali i jedan i drugi u okviru svojih nadležnosti. (Okružni /Županijski/ sud u Zagrebu, Zapisnik o saslušanju svjedoka Ivana Lasića, 29. siječnja 1993.).

Na istom saslušanju, pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu Božidarom Jovanovićem načelnik II. odjela Centra SDB-a Mostar te kasnije – od 1983. do 1986. – načelnik II. uprave SDB-a SSUP-a SFRJ, i to kao svjedok u istražnom postupku o ubojstvu Brune Bušića, Lasić je konstatirao da nije bio uključen u proces likvidacije Đurekovića, ističući da je na tomu radio drugi Širokobriježanin Stanko Čolak kojeg je on naslijedio na funkciji načelnika II. Uprave SDB-a u Beogradu.

Skica za portret

Ivan Lasić svakako jest jedan od najpoznatijih hercegovačkih udbaša. Rođen je 19. ožujka 1934. u Uzarićima kod Širokog Brijega. Veoma je rano postao suradnik Udbe i u tom se poslu posebice istakao u razdoblju od 1950. do 1964., dok je radio kao učitelj u Modriči i z Širokom Brijegu. Koncem 1964. stupio je u Službu državne bezbjednosti, u kojoj je radio sve do umirovljenja 1988. Najprije je počeo raditi u širokobriješkoj ispostavi Udbe, ali je vrlo brzo unaprijeđen i prebačen u Centar Službe državne bezbjednosti u Mostaru, gdje je radio kao operativac u upravi za borbu protiv emigracije. Godine 1974. postao je šef te uprave, te s tog mjesta odlazi u Beograd na mjesto načelnika Druge uprave Saveznog sekreterijata unutrašnjih poslova (SSUP).

Sudac uvjeren da je Perković suučesnik u ubojstvu Đurekovića

Bernd von Heintschel-Heinegg, glavni sudac u procesu Krunoslavu Pratesu za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Muenchenu, izrazio je u petak u razgovoru za Deutsche Welle (DW) uvjerenost da je Josip Perković suučesnik u tom ubojstvu, za koje je naredba stigla iz samog tadašnjeg političkog vrha SFRJ.

“Mi smo na kraju procesa bili uvjereni u to da je Perković suučesnik u ubojstvu Đurekovića. Perković je bio taj koji je dao naredbu i koji je sve imao u svojim rukama. No Perković nije taj koji je imao neke osobne koristi od ovog ubojstva. Ono je bilo naručeno od samog političkog vrha”, kazao je Von Heintschel-Heinegg, koji danas radi kao odvjetnik.

Prates je na suđenju na Višem zemaljskom sudu u Muenchenu 2008. osuđen na doživotnu kaznu zatvora za sudjelovanje u Đurekovićevom ubojstvu, a zaključeno je kako je glavni organizator bio Josip Perković,

Krunski svjedok u suđenju Pratesu bio je bivši agent Udbe Vinko Sindičić. Mnogi promatrači, kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj, su zbog njegove upletenosti u rad tajnih službi dvojili u vjerodostojnost ovog svjedoka, napominje DW.

“Sindičić je za nas bio važan svjedok”, odgovara Von Heintschel-Heinegg. “Došli smo do zaključka da Sindičić, što se tiče podataka vezanih uz ubojstvo Đurekovića, govori istinu”, dodaje bivši sudac, naglašavajući kako se u procesu posebno posvetili analizi uvjerljivosti Sindičića kao svjedoka u slučaju Đureković.

“Ne možete nekoga tko je u nekom drugom slučaju iznosio nekorektne navode automatski potpuno isključiti i polaziti od toga da će uvijek iznositi neistine. Njegove smo navode provjeravali i oni su svi bili potvrđeni i iz drugih izvora”, kaže Von Heintschel-Heinegg.

Na upit kako kao bivši sudac procjenjuje mogućnost da Perković zaista bude i izručen Njemačkoj, Von Heintschel-Heinegg je odgovorio kako sve ukazuje na to da je hrvatskim vlastima u interesu da se suđenje Perkoviću održi u Hrvatskoj. “Druga mogućnost bi bila da se Perkoviću sudi u Njemačkoj i da u slučaju da dođe do okrivljujuće presude kaznu izdrži u Hrvatskoj. No to je u ovom trenutku u drugom planu”, kazao je.

Iako je proces protiv Pratesa doživljavan kao pionirski poduhvat i kao početak rasvjetljavanja ubojstava jugoslavenske tajne službe, što je najavljivalo i njemačko državno odvjetništvo, to se ipak nije dogodilo.

Proces protiv Pratesa je zapravo počeo kao proces u kojem se rasvjetljava ubojstvo jednog hrvatskog emigranta, politički aktivnog, koji se kao takav uklapa u čitavu seriju sličnih ubojstava jugoslavenskih tajnih službi, rekao je Von Heintschel-Heinegg.

“No u toku procesa je postajalo sve izvjesnije da se ne radi o klasičnom uklanjanju političko-ideoloških neprijatelja, nego o osobnom obračunu visokorangiranog političara. Mi smo uvjereni da je Đureković ubijen zato što je previše znao, što je nekima bilo preopasno”, zaključio je.

(www.slobodnadalmacija.hr)


Nema komentara

  • Čestitke na iscrpnim informacijama. Jedini ste nepristrani portal u Širokom Brijegu. Govorite realno, ako je neko dobar hvalite, ako nije onda to isto pokažete. BRAVO!

  • Zaštićeni su oni debelo i Lasić i Čolak, dok se Gotovina skrivao po otocima dok je bježao od ‘naših’, ove spodobe žive tu, oko nas, ne bojeći se da će im išta biti, jer ih ‘njihovi’ štite… Dajte molim Vas, iz Čolakove obitelji svi su na lijepim radnim mjestima, komunjare su svoje potomke uvijek smjestili i osigurali, do 9. koljena. Bilo tako, ostalo tako. A znaju svi di se kriju.. tj. ‘kriju’.

  • Zmolila bi ovaj cijenjeni portal da napišu jedan članak o MOSTARSKOJ BOLNICI.Pošto slobodo pišu koje koliko dužan preza,ko treba u zatvor,možete napisati kako MOSTARSKA BOLNICA nema paracetamol a zdravstveno smo osigurani s ovjerenom knjižicom i markicom ili je ovo postala privatna bolnica onda zanemarite ovaj komentar.

  • ovi nas nisu pokrali niti zbog njih lose zivimo , dajte prozovite one koji nam nedaju normalno ziviti sto imaju kuce od par miliona m araka. nasu djecu nezanima staje bilo ima 20-30-40 godina , nego kako je sad i kako ce bit. pisite malo o ovoj sadasnjoj bandi a ne i onjima pisat nakon 20g.

    • govori u svoje ime da te ne zanima šta je bilo prije, da je netko tvoj ubijen pod nalog ovih ljudi nebi tako mislila, zato se i kaže : šutnja je zlato…dakle…tišina!

  • sve ce proci i mora i rijeke i sunce i mjesec i mi stanovnici ove zemlje, samo rijec Kristova nikad ne prolazi, ne sudite da ne budete sudjeni, ovi ljudi su toliko ljudi u smrt poslali, a Bog ih jos drži ne da bi ih ljudi osudili na sudu il poslali u zatvor vec da bi im se za života upalila savjest i ona im bila sudac i nagrada, a sto se tice ovog sirokog kao nekog hrvatskog grada itd.sve hrvatine i vjernici nista nije bolji od onih drugih gradova i mjesta za koje misli da mu nisu ni do poda sama činjenica da niko ama baš niko ne diže glas za toliko nevino ubijenih cij nalogodavci i danas se pitaju po graddu itd.govori o kakvom se zapravo gradu radi i kakva vecina ljudi u njemu žive, vjernici a ne znaju u što vjeruju, hrvatine a ne znaju što je hrvatsko, domoljubi a ne znaju šta je to volit, poštivat svoje i tuđe, branit, svoj dom odnosno ne samo svoj vec i susjedov, i svih ljudi koji u tvom okruženju žive, puno je udbaša i danas samo ne služe titi više vec svojim sebičnim i zadrtim mozgovima, puno je portala obojenih u crveno, al cemu rasprava dok postoje i dalje ljudi koji misle kako su bogovi kako zivotu nema kraja i kako je prodavanje svoje duse za skude isplativo i kako za to ne slijedi nikakva kazna, nek je takvima sa srecom

  • Ajde bleso raspitaj se kod dida i ćaće i nek ti oni kažu šta su radili u Beogradu! Gost zvan Tišina je lijepo ti objasnio!Čitaj i tuđe komentare.

  • Nas od malih nogu uče da se pokoravamo i da uvijek nekoga služimo pa kada netko radi nešto loše ne dižemo glas i dopuštamo i dan danas da nas potkradaju ali šutimo.To radimo jer se bojimo da nas i dan danas netko od svojih ne izda.Plašimo se reći za svog poslodavca da ne uplaćuje obveze prema radnicima,da nemamo godisnji .Previše je izdajnika i dan danas!!!!!

  • Davno je A.G.Matoš napisao da u hrvatskom narodu ima više izdajica nego u svim ostalim narodima Europe. jOŠ je i rekao da u Hrvatskoj nema tolko škuda , kolko ima Juda.Zar nam današnji i jučerašnji događaji ne pokazaše kako je Matoš stubokom bio u pravu. Svako malo nađe se izdajica koji je spreman za malo čorbe i puno korito služiti onima koji nam o glavi rade.Samo se osvrnimo oko sebe po našoj Herceg Bosni. iMA TOGA TOLIKO DA TE ZABOLI GLAVA. Sve lupež do lupeža , a još se diče kako su i ustaški nabrijani. Okrenuli bi se i mrtvi ustaše u grobu da kojim čudom mogu znati kakav se sve ološ njihovim imenom (časnim) naziva.

  • Tugo moja, i danas je udba na vlasti.. Djeluje na svim poljima i u svakom poduzeću, odavno su trebali biti u zatvoru………. Sad je prekasno i narodu svejedno

    • Da svi ti su od Čolaka,svi su na mjestima čak i daljna rodbina napr jedan je trenutno nakon Njemačke u bolnici šef za održavanje na životu a brat mu je šef tehnike HRT a,ta Ivan Č je dok je bio načelnim SUP a u Lištici vozao sa Vranića prekucanog mercedesa 123….znamo MI o njima sve ali na žalost ništa im ne možemo oni su svugdje i složni su….kad ste u ovih 50 g čuli da je jedan drugog izdao,da je pričao gdje su grobišta naših djedova ,a znaju?Braća Galić su s njima i sad su na direktorskim mjestima,zapošljavaju 9 koljeno a mi domoljubi možemo samo ovako…za sada…..

  • UDBA vrlo aktivna kroz cijelo vrijeme ! !
    Na svim poljima , jeste li ikada čuli da neki Čolak traži posao ? ?
    Svi su zbrinuti.
    A Gorankić ?
    Namugao se on puno toga i njegova pokojna bolja polovica, sin, kći ….
    Žao mi je da ga EUN ne ulovi !
    Ali , sve je do jednom ! ! !

  • Ivan Lasić svakako jest jedan od najpoznatijih hercegovačkih udbaša. Rođen je 19. ožujka 1934. u Uzarićima kod širokog Brijega. Veoma je rano postao suradnik Udbe i u tom se poslu posebice istakao u razdoblju od 1950. do 1964., dok je radio kao učitelj u Modriči i na Širokom Brijegu. Koncem 1964. stupio je u Službu državne bezbjednosti, u kojoj je radio sve do umirovljenja 1988. Najprije je počeo raditi u širokobriješkoj ispostavi Udbe, ali je vrlo brzo unaprijeđen i prebačen u Centar Službe državne bezbjednosti u Mostaru, gdje je radio kao operativac u upravi za borbu protiv emigracije. Godine 1974. postao je šef te uprave, te s tog mjesta odlazi u Beograd na mjesto načelnika Druge uprave Saveznog sekreterijata unutrašnjih poslova (SSUP).

  • nemojte pricat gluposti za ivana colaka da je bog dao da je jos tkvih bilo tada. pitajte nekog postena covika jel ikad ikom naudio. nikad necete ni znat koliko je ovom kraju valja, koliko je podijelio oruzanih listova i podataka o oruzju sakrio od JNA. samo blebecete zbog ljubomore. a nit je dobio misto za kuce ni stan od vlasti , a isad rsdi ko konj o zemlji, na blidinjama.

  • ma ko ubi ,LUDVIGA PAVLOVICA , MILJENKA BASICA, BLAZA KRALJEVICA, I DALJE DA NE NABRAJAM. ocem pricate mogli bi nabrajat do uitru, nego dajte ko nas sada krade da to pozatvaramo da nam bude bolje.

  • Pa i brat od Gojka Šuška je radio u ‘vojnom odsjeku’ u Lištici, mislim da Ivan Čolak i Stanko Čolak nisu isti iako su braća.

    Svakako, ko je optužen treba pošteno suđenje.
    Mi današnji Hrvati nemoramo biti brutalni ko Udba, budimo civilizirani i razgovarajmo dokazima.
    Meni osobno slični Perkoviću i Gorankiću su naši tajkuni koji daju 500 KM plaće bez staža i zdravstvenog, i dužni su milijun poreza.

  • tako je SAMO MALO mute vodu oni koji su zbog svog kriminala došli pred zid pa traže krivce u bivšim strukturaama, koje su evidentno stvarale lijepu našu,ni prsti na jednoj ruci nisu isti pa tako ni braća ,dok se vi zabavljate ovim upravo nas negdje neko jako pošten i odgovoran zadužuje za koji milion eura,loza zarasla zidovi porušeni ,krave smaknute kruv se ne mjesi tuče se štruca ,voda protiče i čekamo veliki derbi širokog i zvezde na pecari

  • pa gojko susak je radio za udbu isto kao i tuta pa sto tutu ne prozivate tu vam je .stisnite muda predstavite se i prozivajte one koji daju radniku placu 500km i jos im 100 odbiju a na docek rade invevturu. to su lopine protiv takvi se treba boriti pa ce nam biti bolje.

  • necemo imat mi nista nepricamo nikako sta ce biti i sta je sada, samo ko babe staje bilo i to lupamo ko maks po diviziji. trebamo gledat kako dalje narod nema sta jest. na duzicama nestalo s racuna mj. zajednice 750000.km i niko nista to vi tracajte. malo o sebi.

  • LJUDI PUSTIMO UDBAŠE NEK SE NJEMAČKA BAVI NJIMA, U NAŠIM PROSTORIMA ONI ĆE PONOVO BIT OBRANJENI,NEK IM BOG SUDI, A MI SADA DAJMO POTPORU NAŠIM DANAS OBESPRAVLJENIM BRANITELJIMA I NOVOM STOŽERU ZA OBRANU HVO-A,.NADAM SE DA ĆE SRCEM KRENITI I DANAS , OSNOVATI STRANKU , POBJEDITI NA IZBORIMA I MODELOM METKOVSKOG GRADONAČELNIKA IZBORITI BOLJE SUTRA , NAMA I NAŠOJ DJECI, VI MLADI , PRIDRUŽITE IM SE JER ONI SU SVOJU NESEBIČNOST DOKAZALI
    PS.JURE ZOVKO IZ UZARIĆA ,JE 1961 GOD SUĐEN NA SMRT,PA ŽALBOM U TITIN KABINET DOBIO 20 GODINA , I IZDRŽA DO DANA 1961-1981 ,JER NIJE HTIO PRIZNAT ZLODJELA KOJA SU MU UDBINI LAŽNI SVJEDOCI STAVILI NA TERET, I O TOM REŽIMU JE NAPISAO KNJIGU-KRIŽNI PUT I DVADESET GODINA ROBIJE- IMAJU JE MNOGE KNJIŽARE,NEK IM BOG OPROSTI.

  • A sta je Nedo Lasic radio u svojoj kuci,likvidira vlastitu zenu a isao je u dijsporu po nalogu Gorankica da prati i obavjestaje SUP pa nakon sto je pocinio kaz.djelo oduzimanja zivota svoje zene ovi ga drugovi iz tuziteljstva i supa-a amnestirali.pa o cemu mi pricamo,dok se nekom ne sunoca pa pocme dom,dum,dum, ili javno po ulici,nebudu prozivali i napadali udbasi.
    Nedo se samo odselio i nikome nista,jel to drzava i jesu li to ista bratija.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.