Mnogi vjeruju da je “privatni način” ili “Incognito Mode” siguran način surfanja internetom – kao da te nitko ne može pratiti. No, istina je puno drugačija: iako zvuči kao štit privatnosti, taj način rada ne skriva sve što možda misliš da skriva.
Kad otvoriš privatni način u pregledniku, on ti ne nudi potpunu anonimnost. Ono što zapravo radi jest – briše tvoju povijest pretraživanja, kolačiće i podatke s web stranica čim zatvoriš prozor. Dakle, ako dijeliš računalo s drugima, nitko neće vidjeti koje si stranice posjećivao. Ali to ne znači da si nevidljiv.
Tko te sve i dalje može pratiti
Privatni način ne skriva tvoje aktivnosti od internetskog providera (ISP-a), poslodavca ako koristiš radni internet, ni od web stranica koje posjećuješ. Većina tih stranica i dalje može prikupljati podatke o tvojoj aktivnosti putem IP adrese i drugih digitalnih tragova.
Primjerice, ako se prijaviš na svoj Google račun dok si u incognitu, Google i dalje zna što tražiš – samo što te pretrage neće biti pohranjene lokalno u pregledniku. Ukratko: Google te i dalje vidi, samo tvoj preglednik ne pamti.
Zašto postoji “privatni način”
Incognito nije napravljen za potpuno skrivanje identiteta, nego za praktične situacije – kad koristiš tuđe računalo, kad ne želiš spremati lozinke, ili kad tražiš nešto što ne želiš da ostane u povijesti pretraga. Koristan je, ali nije čarobni plašt nevidljivosti.
Ako želiš istinsku anonimnost, trebaš alate poput VPN-a, pretraživača koji ne prate korisnike (poput DuckDuckGoa), ili mreže poput Tora – koji skrivaju IP adresu i onemogućuju praćenje lokacije.
Privatni način stvara osjećaj sigurnosti, ali on je samo djelomičan. Ne skriva te od interneta, nego samo briše tragove s tvog uređaja. Ako želiš biti stvarno anoniman, moraš otići korak dalje – jer “privatno” na internetu često znači samo “privatno od ljudi koji koriste isto računalo”.
(www.jabuka.tv)
