Cijenimo pokušaj Ubisofta da nakon megalomanskih izdanja Assassin’s Creeda, taj serijal vrati na početak, no u tom pokušaju previše su toga dobrog odbacili.
Serijal Assassin’s Creed je, kao i svi slični dugogodišnji projekti, imao svojih uspona i padova, no dosad smo mogli računati na činjenicu da je svaki veći od prethodnog. To, doduše, nije uvijek ispalo najbolje, kao, primjerice, u posljednjoj Valhalli, kojoj se zamjerala masivnost i neizbježan zamor nakon nekoliko desetaka sati repetitivnih radnji.
Zbog toga su u Ubisoftu nakon izlaska tog nastavka najavili zaokret politike i manja izdanja, uz veliko svakih nekoliko godina, koje će pomnije razraditi, kako bi izbjegli uobičajene kritike. Rezultat tog zaokreta imamo pred sobom, pod imenom Assassin’s Creed: Mirage, i nakon dvadesetak sati igranja, vrijeme je da podijelimo dojmove.
Priča se odvija dvadesetak godina prije Valhalle, i prati Basima Ibn Ishaqa, poznato lice koje smo već susretali, i višestruko je povezano s tim svijetom ubojica i templara. Basim je na ulicama Bagdada živio kao lopov sve dok igrom slučaja nije pristupio redu Assassina, odnosno, kako se u ovom izdanju nazivaju, The Hidden Ones.
Nakon nekoliko godina skrivene obuke, vraća se u Bagdad, kako bi pronašao i eliminirao čelnike vječitih suparnika njegove organizacije, no njegovi postupci imat će dalekosežne posljedice na čitav svijet.
Igrači koji su vječito kukali za originalnošću prvih poglavlja tog serijala svakako će doći na svoje jer je čitava igra orijentirana stealthu, odnosno prikradanju. On je vremenom pao u drugi plan, i premda je i dalje bio važan, jurišanje s dvije sjekire u Valhalli bilo je daleko zabavnije, uz praktički, isti rezultat. Basim je u Mirageu i dalje sposoban borac, no prikradanje i tihe eliminacije čine osnovu, no s obzirom na drastičan “povratak korijenima”, nerijetko smo imali osjećaj kao da igramo prvi dio.
Novost su višestruka ubojstva bez podizanja buke, za što moramo pokazivač “napuniti” tihim eliminacijama, no iznimno je korisno, s obzirom na to da u jednom potezu možemo posmicati do pet protivnika, a da ne shvate što se događa.
Otvorena borba je, kao što vjerojatno pogađate, također skresana. Uz tipku za napad, čijim držanjem zadajemo jači udarac, na raspolaganju su nam izbjegavanje protivničkog napada i pariranje, što svaki sukob “licem u lice” pretvara u ponavljanje istih radnji, bez ikakve raznolikosti. Nakon Valhalle, ne krijemo da smo prilično razočarani, baš kao i izborom opreme, piše Bug.hr.
Uz dimne bombe, otrovne strelice i, primjerice, noževe za bacanje, Basim može koristiti mačeve i bodeže, te nekoliko komada odjeće, no to je sve. Istina, svaki komad donosi različite bonuse, dok je određena oružja moguće nadograditi, kako bi dala određeni dodatni učinak, no opet, ako se prisjetimo ranijih izdanja, i taj dio Miragea vidno je siromašniji, i u jednu ruku, ni po čemu pamtljiv.
Grafika je svakako u rangu očekivanja – o njoj ne možemo govoriti ni sa superlativima, niti reći da je loša, no takav je i cjelokupni Mirage. Kao da mu nedostaju one pamtljive scene koje bi nam se utisnule duboko u sjećanje, pa će s njime na svoje doći igrači koji su priželjkivali AC 1, kao i oni kojima je dvadesetak sati zabave sasvim dovoljno.
Nama je trebalo nešto više, jer smo se bavili i velikom većinom sporednih zadataka, kojih nema mnogo, ali osigurat će nekoliko dodatnih sati.
Igrano na PC-ju, kôd ustupio proizvođač.
| Proizvođač / izdavač | Ubisoft Bordeaux / Ubisoft / Ubisoft |
| Dojam | Sasvim prosječna akcijska avantura, koja će se vjerojatno svidjeti fanovima prva tri dijela serijala, no ako ste uživali u Odysseyu i Valhalli, ipak je preskočite |
| Platforme | PC, PS5, PS4, Xbox Series X|S, Xbox One |
(www.jabuka.tv)
