Korčulanin Vinko Paletin stajao je pred piramidama Chichén Itze gotovo tri stoljeća prije nego što su do njih stigli prvi turisti, i ono što je ondje zapisao i danas zaokuplja znanstvenike.
Hrvatski pomorac, vojnik i dominikanac borio se sredinom 16. stoljeća protiv naroda Maya, a u svojoj raspravi tvrdio nešto što će kasniji istraživači nazvati jednom od najčudnijih teza ranog kolonijalnog doba.
Vinko Paletin rođen je na Korčuli 1508. godine. Kao pustolov priključio se španjolskom osvajanju Novog svijeta i 1530. doplovio na Hispaniolu.
Stari Grad Korčula. Foto: Quintin Soloviev / Wikimedia Commons, CC BY 4.0
Nekoliko godina kasnije zaputio se na poluotok Yucatán, gdje se, kako navode Andrew Laird sa Sveučilišta Brown i Petra Šoštarić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, borio protiv domorodačkih Maya pod zapovjedništvom Francisca de Monteja Mlađeg, tijekom njegove kampanje od 1535. do 1545. godine.
Vojna služba donijela bi mu pravo da postane “encomendero”, zemljoposjednik s pravom na iskorištavanje indijanskog rada. No negdje tijekom godina provedenih u Novoj Španjolskoj Paletin je ušao u dominikanski red.
Vrativši se u Europu 1546., nastanio se u Italiji: studirao je teologiju u Bologni, predavao matematiku u Vicenzi i radio kao svećenik u Rimu.
Ondje je pripadao bratovštini hrvatskih humanista, među kojima su bili Jakov Baničević, Nikola Petrović i Antun Rozanović, prije nego što se povukao na rodnu Korčulu, gdje je umro nešto poslije 1571. godine.
Rasprava koju je kralj dao zaplijeniti
Paletinovo glavno djelo latinska je rasprava De jure et justitia belli contra Indos, nastala na temelju španjolskog predloška iz 1557./1558. godine. Riječ je o spisu kojim je autor želio opravdati pravo španjolskih kraljeva da osvajaju i vladaju narodima Novog svijeta.
Djelo spaja političku i pravnu raspravu s putopisom i historiografijom, a Paletin se obilno služi citatima klasičnih autora, Aristotela, Polibija i Plinija Starijeg, te Biblije i crkvenih otaca.
Povijesna karta Yucatána i Guatemale iz 1671., djelo nizozemskog kartografa Arnolda Montanusa. Izvor: Wikimedia Commons, javna domena
Zanimljivo je da rasprava nikada nije objavljena za autorova života.
Filip II. već je svojim zakonom iz listopada 1556. uveo cenzuru svih spisa o Amerikama, a 1560. naredio da se primjerci Paletinovih tekstova zaplijene.
Autor je bio uvjeren da je objavljivanje omeo Bartolomé de Carranza y Miranda, teolog blizak Bartoloméu de las Casasu, slavnom kritičaru osvajanja i branitelju prava Indijanaca, čiji su stavovi bili posve suprotni Paletinovima.
Latinski rukopis sačuvan je u samo jednom primjerku, koji se danas čuva u knjižnici Lilly Library Sveučilišta Indiana. Autori rada pripremaju njegovo kritičko izdanje.
Kartažani na Yucatánu
Najkontroverzniji dio Paletinova djela tiče se podrijetla majanskih građevina.
Opisujući hram i sedam tornjeva u Chichén Itzi, Paletin iznosi tezu da su graditelji tih veličanstvenih zdanja zapravo potomci starih Kartažana, što je, prema logici njegove rasprave, Španjolcima kao nasljednicima Rimskog Carstva davalo pravo da pokore Maye i njihov teritorij.
Do tog je zaključka došao oslanjajući se na antičke izvore. Citirao je Plinija Starijeg, koji spominje otok “na kraju Mauretanije, nasuprot planini Atlas”, te pseudo-aristotelovsko djelo De mirabilibus auscultationibus, prema kojemu su Kartažani s onu stranu Heraklovih stupova pronašli napušten, ali plodan otok. Ti otoci, smatrao je Paletin, mogli su biti jedino Hispaniola i Kuba.
U opisu Chichén Itze Paletin navodi da je visoko na sredini otvorenog prostora vidio kamene skulpture naoružanih pješaka, bradatih vojnika s oklopima, kacigama, mačevima, kopljima i sjekirama poput onih amazonskih, poredanih kao vojska u pokretu.
Iznad prikaza njihovih zarobljenika stajala su, kako piše, dva reda slova:
Nitko od nas koji smo tada ondje bili nije im mogao dokučiti smisao. Slova nisu bila latinska, ni grčka ni hebrejska, nego — po mojem sudu i bez ikakva oklijevanja, jer se sve to slaže s prošlom poviješću — ta su slova punska, a oblici ili isklesane slike ljudi prikazuju kartaške vojnike.
Tajna koju otkriva usporedba dvaju rukopisa
Upravo na ovomu mjestu Laird i Šoštarić uočavaju neobičnu nepodudarnost. U španjolskoj verziji teksta Paletin dvaput izričito kaže da su vojnici naslikani (ay pintados hombres de a pie) i da sve slike (todas las pinturas) prikazuju vojsku u pokretu.
U latinskoj verziji, naprotiv, triput u samo nekoliko redaka naglašava da su prikazi vojnika isklesani i od kamena.
Hram ratnika u Chichén Itzi, čije je stupove s isklesanim ratnicima Paletin pripisao Kartažanima. Foto: Altairisfar / Wikimedia Commons, javna domena
Jesu li figure bile naslikane ili uklesane? U Chichén Itzi 16. stoljeća moglo je biti i jedno i drugo.
Maje su ratnike i njihove zarobljenike prikazivale i na zidnim slikama i u živo obojenim reljefima i kipovima. No to pitanje, primjećuju autori, zvoni poznato. Isto se pitanje stoljećima postavlja o opisu Trojanskog rata na Junoninu hramu u prvom pjevanju Vergilijeve Eneide.
Paletin je, i u španjolskoj i u latinskoj verziji, prizvao konkretne elemente Vergilijeva opisa: junakovo divljenje građevinama, prikaze grčkih i trojanskih ratnika s mačevima, štitovima i kopljima, pa čak i Vergilijev spomen Amazonki.
A ono najvažnije: Junonin hram u Eneidi nalazio se upravo u Kartagi, istoj civilizaciji kojoj je Paletin pripisivao arhitekturu i majansko pismo Chichén Itze.
Je li hrvatski dominikanac doista mislio da prepoznaje mediteransko nasljeđe na Yucatánu, jednako kao što je Eneja prepoznao svoj narod u prizorima koje je gledao u Kartagi?
Ili je svjesno dozivao Vergilijev opis kako bi suptilno utjecao na čitatelje i priklonio ih svojemu gledištu? Zamjena naslikanih figura iz španjolskog teksta kamenim skulpturama u latinskom, zaključuju autori, upućuje na to da je cijeli učinak bio smišljen.
Paletin je, kako slikovito kažu, možda bio poput onih vidovnjaka koji vjeruju u svoje moći, ali nisu iznad toga da se posluže pokojim trikom kako bi druge uvjerili u svoj dar.
Hrvat u povijesti otkrića
Kako god bilo, izvan svake je sumnje da su pripovijest i argumenti Paletinove rasprave oblikovani njegovim čitanjem klasika jednako koliko i njegovim osobnim iskustvom.
Njegov opis pretkolumbovskih spomenika na Yucatánu ostaje prvorazredno svjedočanstvo o kulturnim dostignućima Maya, zapisano rukom čovjeka rođenog na Korčuli.
Paletinovo ime ne nestaje u potpunosti. Posljednji se put spominje 1573. u dokumentu kojim mu general dominikanskog reda dopušta povratak na Korčulu.
A 2018. godine, zahvaljujući knjizi španjolskog dominikanca Isacija Péreza Fernándeza objavljenoj u prijevodu Tuge Tarle u izdanju Matice hrvatske, Paletin dobiva još jednu ulogu: autor dokazuje da je upravo Korčulanin napisao i dotad anonimno Izvješće o Novoj Španjolskoj.
Više o ovoj priči poslušajte od same autorice prijevoda Tuge Tarle u videozapisu ispod.
(www.jabuka.tv | Foto: Daniel Schwen / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0 / ilustracija)
