HRS: Dok Hrvati šute, pravdu kroji sarajevska čaršija

Po kojoj se to pravdi pritvara generala Matuzovića zbog tobožnjega utjecaja na svjedoke, a Atifa Dudakovića pušta na branjenje sa slobode? Po kojoj se to pravdi izbjegava podići optužnicu protiv Dudakovića za zločine počinjene protiv Hrvata i zbog ubojstva generala Šantića? I ono što nas najviše zanima, zašto šute hrvatski ministri, dužnosnici i/ili institucije na ova dvostruka mjerila i nepravdu?, pitaju iz Hrvatske republikanske stranke nakon posljednjih događaja oko nedavno uhićenoga bivšega zapovjednika Petog korpusa Armije BiH Atifa Dudakovića.

Kako navode iz HRS-a, puštanje na slobodu Atifa Dudakovića i osumnjičenih u predmetu “Dudaković i drugi” najočigledniji je dokaz podilaženja Suda BiH i cjelokupnoga pravosudnoga sustava BiH bošnjačkoj politici i stavljanje u službu onih koji se svim silama trude pisati neku izmišljenu povijest.

Dok se za generala HVO-a Đuru Matuzovića i druge za iste kvalifikacije iz optužnica odredio jednomjesečni pritvor, za Atifa Dudakovića i druge se odredilo da se mogu braniti sa slobode. Znajući kako su u zadnjih nekoliko dana, zbog dizanja optužnica protiv Dudakovića i drugih za djela ratnoga zločina, sa svih strana i od strane svih bošnjačkih i tzv. građanskih stranaka stizale osude toga “gnjusnoga čina”, znajući također kako su u “osudama” prednjačili predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti iz reda bošnjačkoga naroda, postavljamo pitanje je li uopće moguće razgovarati o pravičnosti Suda BiH u Sarajevu? Očigledno je kako tu pravde nema i kako pravdu kroji sarajevska čaršija, a ne sustav i zakon, tvrde iz HRS-a.

Iz HRS-a dodaju da to ponajbolje pokazuje ne samo slučaj Dudaković nego i slučajevi poput onoga Nihada Bojadžića, osuđenoga za najgnusnije ratne zločine protiv hrvatskih civila, žena i djece, koji je sve donedavno šetao Jablanicom i mjestima počinjenja svoga zločina, izrugujući se obiteljima svojih žrtava, da bi ga se kasnije “osudilo” na izvršavanje kazne u “maltene” hotelskoj instituciji poluotvorenoga tipa na Igmanu, kao da se radi o prometnom prekršaju, a ne monstruoznim zločinima.

Treba li spominjati i slučaj Zulfikara Ališpage, još jednog ratnoga zločinca, koji je za Sud BiH bolestan, a inače kao “bolesnik” turistički putuje po svijetu, pitaju iz HRS-a.

No, najočigledniji dokaz da se cjelokupni pravosudni sustav stavio u funkciju sarajevske politike jeste kako se u predmetu “Dudaković i drugi” uopće ne spominju zločini nad Hrvatima, osobito slučaj ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića.

Podsjećamo, nedavno je za ubojstvo generala Šantića bio priveden Hamdija Abdić Tigar, koji je, također, nakon što su sve bošnjačke političke stranke i ulica digle svoj glas, gotovo uz isprike suda vraćen na slobodu.

Sve to nas nimalo ne iznenađuje, budući da živimo u zemlji u kojoj se kao savjetnike članu Predsjedništva iz reda bošnjačkoga naroda i drugim bošnjačkim dužnosnicima imenuju osobe osuđene i optužene za ratne zločine, navode HRS-ovci.

Iz HRS-a dodaju da ih najviše pogađa znakovita šutnja hrvatskih dužnosnika u vlasti i institucija hrvatskoga naroda na očiglednu diskriminaciju HVO-a i naših branitelja.

Unatoč našim pozivima i dopisima da se pozvaniji od nas očituju i poduzmu konkretne korake kako bi se stalo u kraj ovoj diskriminaciji i pravosudnoj lakrdiji u režiji Suda BiH iz Sarajeva, ponovno je na scenu stupila poznata hrvatska šutnja. Ovim putem osuđujemo diskriminirajući odnos Suda BiH i cjelokupnoga pravosuđa prema hrvatskome narodu i HVO-u. Sud BiH se stavio u službu bošnjačke politike i ne vodi se pravdom i zakonom, nego ga vodi sarajevska čaršija na čelu s bošnjačkom političkom elitom, koja vrlo vješto iskorištava hrvatsku šutnju, zaključuju iz Hrvatske republikanske stranke.

(www.jabuka.tv)

3 komentara

Komentiraj: