Hercegovački “Batistuta iz Vitine” uskoro bi mogao zaigrati za vatrene

U ruskom prvoligašu Arsenalu imaju svog diva, napadača od gotovo dva metra i to – hrvatskih korijena! Federico Ivan Rasic je Argentinac, originalnog prezimena Rašić, pa ćemo ga tako i pisati u daljnjem tekstu. Dobro ga poznaje Niko Kovač, a znaju ga i skauti Dinama. U prosincu 2013. godine Rašić je bio na korak od hrvatske reprezentacije U-21.

“Niko Kovač obnašao je dužnost izbornika U-21, zvao je mog oca da bi ga pitao bih li zaigrao za Hrvatsku. Pristao sam bez velikog razmišljanja, a jedini uvjet je bio da se Hrvatska plasira u završnicu Europskog prvenstva do 21 godine “, ispričao nam je Rašić kojeg smo susreli u hotelu Kempinski gdje se njegov Arsenal priprema zajedno s Hajdukom.

Međutim, nije se hrvatska selekcija U-21 kvalificirala za EP i propao je pokušaj da se argentinski div nađe među Kockastima.

Skautima Dinama također je zapeo za oko prije četiri zime.

“Trebali su me doći gledati na nekoliko utakmica, ali sa 21 godinom malo sam te sezone igrao za Gimnasiju.”

I tako je, barem privremeno završila priča o pokušaju da se Rašić obveže za hrvatsku reprezentaciju, piše Jutarnji.hr.

Iza 2. svjetskog rata

Kako je uopće obitelj Rašić došla do Argentine?

“Moj djed Simon je iz Vitine pokraj Ljubuškog u Hercegovini, a baka Anna iz Virovitice. Oboje su još živi, imaju preko 90 godina. Oni znaju hrvatski, jer u Argentinu su se preselili iza Drugoga svjetskog rata. Ja? Ne znam. Samo engleski i španjolski. Moj otac je već rođen u Argentini.”

Zato smo razgovor i vodili na engleskom, a kada zapne ‘english’ uskočio bi glasnogovornik Arsenala Dmitrij Fomenko. Ispričao nam je Rašić kakvu je karijeru upisao na pragu svoje 26. godine.

“Počeo sam u Gimnasiji La Plata, pa sam u prosincu 2013. preselio na šestomjesečnu posudbu u Amkar Perm. Da, u Rusiju. Pitaju me kako iz Argentine u Rusiju, ali dobio sam priliku za dokazivanje i odmah sam je prihvatio. Nakon jedne polusezone opet sam se vratio u Argentinu gdje sam igrao za Arsenal Sarandi.

Iz Arsenala je prošle godine preselio također u Arsenal, ali ruski. Ugovor s klubom iz Tule, grada smještenog 200 kilometara južno od Moskve. Mada nije nadaleko poznat, broji pola milijun ljudi, a klub je na osmom mjestu ljestvice među 16 ruskih prvoligaša. Solidno zvuči, ali zahtjevna je liga.

“Igramo sustav 5-1-3-1, ja sam u vršku napada. Krila nabacuju, puno se trči, tjelesno jako teške utakmice.”

Kako igra Rašić, nismo se uživo uvjerili, ali iz ruske lige sjeća se “mladog Hrvata s brojem 50 iz Spartaka”. Jasno, o Pašaliću je riječ. Malo zna Rašić o hrvatskom nogometu, njegov dječački idol bio je Gabriel Batistuta.

“Uh, kakve je on golove davao.”

Ne, nismo zaboravili ključno pitanje za kraj. Ima li Federico želju jednog dan zaigrati za Hrvatsku?

“Jasno je da bih volio igrati za Hrvatsku, premda znam koliko je jaka konkurencija u reprezentaciji Hrvatske. Trenutno imam argentinsko i talijansko državljanstvo, ali preko roditelja mogu dobiti hrvatsko. Nisam nikada ni bio u Hrvatskoj i to mi je želja. Posjetiti rodni kraj mog djeda i bake “, zaključio je zanimljivu priču simpatični Federico uz dodatak:

Batistuta iz Vitine

“Pričate engleski kao moj djed. Imate sličan naglasak. I prezime je slično, samo jedno slovo razlike.”

Toliko od Rašića, kršnog Hercegovca s Pampasa, nogometaša visokog 195 centimetara. Klasična devetka s tek jednim centimetrom manje od Hajdukova Futacsa. Argentinski Futacs hercegovačkih korijena? Ne. Ima i bolja opcija. U slučaju da se preseli u Hrvatsku, već smo složili nadimak. Batistuta iz Vitine. Ko Ronaldo iz Turčinovića. Svjetsko, a domaće.

Biloš se opredijelio za Argentinu

U ljeto 2005. pokušalo se privoljeti Danijela Biloša, tada igrača puno većeg rejtinga, nogometaša Boca Juniorsa, da se opredijeli za Hrvatsku. Izbornik Zlatko Kranjčar putovao je krajem srpnja 2005. u Amsterdam na turnir gdje je igrala Boca uz domaći Ajax, londonski Arsenal i Porto.

Bio je s Kranjčarom i predsjednik HNS-a Vlatko Marković, najjači ljudi hrvatskog nogometa pokušali su Biloša usmjeriti prema Vatrenima. Ali, uzalud, izabrao je Biloš zemlju svog rođenja, a ne državu iz koje su potekli njegovi preci. Opredijelio se za Argentinu i nije se previše usrećio.

Propustio je priliku otići na SP 2006. u Njemačkoj, za Gauče je debitirao tek u listopadu 2006. i na kraju upisao samo tri nastupa. Za razliku od Biloša, Rašić nije igrao za Gauče.

(www.jabuka.tv) 


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.