Helena Mikulić: Osjetljivost na društvenu nepravdu u meni budi aktivnost

Krajem prošlog mjeseca došlo je do smjene na rukovodećim pozicijama u Udruzi studenata socijalnog rada ZAMFIS. Na mjesto predsjednice izabrana je Helena Mikulić, studentica treće godine studija socijalnog rada. U intervjuu za naš portal Helena govori o budućim aktivnostima Udruge, mjestu socijalnog rada u društvu, kao i o potrebama za istima. Helena je jedan od onih studenata koji se ne libe dati sebe za potrebe drugih. Kao stalna članica volonterskih organizacija i sudionica brojnih humanitarnih akcija, poziva sve studente da se priključe istome. Jer, kako kaže, samo aktivnost pokreće svijet i promjene u njemu…

Koje su Vaše dužnosti kao predsjednice ZAMFIS-a?

Moja dužnost je predstavljati Udrugu i nadam se da ću to činiti na adekvatan način. Ne želim sebe stavljati u prvi plan, u Udruzi smo svi jednaki. Glavno načelo koje promičemo jest jednakopravnost, pomažemo jedni drugima, uvažavaju se ideje i prijedlozi svih članova. Baš kao što moto Udruge kaže: Ja nisam učitelj, već samo suputnik kojega si upitao za put. Pokazao sam naprijed: kako sebi, tako i tebi. Nemoj samo stajati jer čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.

Što mislite o Vašim prethodnicima koji su pokrenuli ovu udrugu? Jesu li na pravi način vodili Udrugu?

Iznimno sam zadovoljna svojim prethodnicima. Oni su registrirali Udrugu kao pravnu osobu i učinili mnogo toga kako bi Udruga postala prepoznatljiva. Nadam se da će novo vodstvo nastaviti hrabro koračati putem koji su nam kolege ucrtale. Na nama je da izgrađujemo još kvalitetniju i bolju udrugu, da nastavimo suradnje koje su prethodnici ostvarili, ostvarimo neke nove i podignemo Udrugu na jednu višu razinu. Vjerujem da zajedničkim radom to možemo i ostvariti.

Od početka ste u Udruzi, kakva su Vaša iskustva s drugim udrugama na Sveučilištu?

Suradnje koje smo ostvarili s drugim udrugama su jako dobre. Surađivali smo sa Studentskim zborom u humanitarnoj akciji za pomoć Mariji Livajušić, te smo organizirali humanitarnu akciju za djecu s posebnim potrebama pod nazivom „Balloon day – Tebi balon, njima osmijeh“ u suradnji s AIESEC-ovim lokalnim uredom u Mostaru. Nadamo se da ćemo u budućnosti ostvariti još suradnji i organizirati zajedničke projekte s udrugama na Sveučilištu.

Kakav je interes studenata za aktivnosti kojima se bavi Vaša udruga?
Studenti socijalnog rada su doista zainteresirani, iako je Udruga otvorena prema svim studentima. Udruga na različite načine pomaže studente te potiče njihov stručni rad i usavršavanje, razvija voluntarizam i potiče mlade, prvenstveno studente na volonterski rad. Ima mnogo onih koji su to prepoznali i uključili se otkada je novo predsjedništvo došlo na funkciju, čime se izrazito ponosimo.

Planirate li neke projekte i kako se studenti mogu priključiti Udruzi?
Postoji mnogo projekata koje planiramo napraviti, ali smo tek došli na funkcije, pa idemo polako. Nastavit ćemo ono što su naši prethodnici počeli, a ono što novo vodstvo najprije želi napraviti jest web-stranica preko koje će svaki student imati pristup aktivnostima kojima se Udruga bavi, projektima koje smo ostvarili i one koje planiramo realizirati. Na stranici će se naći i pristupnice kako bismo u evidenciji imali točan broj članova i preko kojih će se ljudi moći uključiti u Udrugu. Također planiramo obilježiti Međunarodni dan socijalnog rada održavanjem tribine o nekoj od aktualnih tema.
ZAMFIS poziva studente da budu dio tima i da svoje kvalitete usmjere na potrebe zajednice i na taj način napredujete kao profesionalci i kao osobe. Još jednom: Dobro došli i budite aktivni jer samo aktivnost pokreće ovaj svijet i promjene u njemu!

Uključeni ste u mnoge aktivističke projekte koji pomažu potrebite. Kolika je u našem društvu potreba za takvom vrstom aktivizma?

Oduvijek sam bila osjetljiva na društvenu nepravdu, i to u meni budi aktivnost. Članica sam Volontera u gradu Mostaru, Lokalnog volonterskog servisa Mostar, SOS Porodičnog centra, a volontiranje je ono što mene ispunjava. Istina, sudjelovala sam u mnogim projektima, ali ono što bih istaknula su treninzi o antidiskriminaciji i promicanju ljudskih prava. Vjerujem da je čovjek biće golemih, premda neosviještenih potencijala, sposobno za istinsku i trajnu sreću, dostojanstven suživot i skladne odnose s drugima. Mislim da je našem društvu i te kako potrebna ovakva vrsta aktivizma jer je društvo takvo kakvo je, razoreno, u teškim socijalnim problemima, nesposobno samostalno ostvariti svoje istinske težnje i mi mladi bismo se trebali aktivirati i pomoći ostvariti ove težnje.

Studij socijalnog rada je relativno mlad na našem sveučilištu. Je li pokretanje takvog studija pogodak?

Istina, studij je mlad i treba još puno toga doraditi kako bi se studentima pružilo što bolje profesionalno usavršavanje. Kao što je poznato, studenti moraju na četiri godine odrađivati prakse, studenata je mnogo, a mjesta za praksu malo. Pokretanje studija socijalnog rada je pravi potez, jer su ovi stručnjaci potrebni u našem društvu. U bh. društvu nisu zastupljeni onoliko koliko bi trebali biti, što nije začuđujuće, jer znamo u kakvom je stanju naša država i lokalna sredina. Postoji mnogo obitelji kojima bi socijalni radnik mogao pomoći, ali kao što znamo, centri za socijalni rad su pretrpani, socijalna davanja su mala. Često se mi studenti zgrozimo kada čujemo da neke ustanove nemaju socijalnog radnika, a prijeko im je potreban. Možda naša sredina još nije svjesna koliko je ovaj poziv važan i ljudi su još uvijek skeptični prema zvanju socijalnog radnika, ali nadamo se da će se to u budućnosti promijeniti i da će biti naklonjeniji ovom humanom pozivu.

Kakav je odnos Vaše udruge s dekanicom prof. Slavicom Juka?

Odnos s dekanicom je dosta dobar, kada nam je trebalo ustupiti prostore za tribine koje su se održavale, rado je to učinila. Nadamo se da ćemo ostvariti još bolji odnos s njom jer ono što mi predstavljamo, važno je i za nju, jer na nama se ogleda Filozofski fakultet. Nadam se da će novo vodstvo uskoro imati sastanak s dekanicom kako bismo je upoznali s našim projektima i planovima za budućnost.

Kako gledate općenito na situaciju na mostarskom Sveučilištu. Što biste izdvojili kao pozitivno, a što kao negativno?

Situacija je teška, rekli bi neki, drugi bi rekli kako je negdje – nama je dobro. Mnogo se priča o Sveučilištu, ali ne dolazi do nekih promjena. Ono što svi znamo jest to da je financijska situacija teška. Kako Sveučilišta, tako i svakog studenta. Kao buduća socijalna radnica, a i svatko od nas shvaća kako je teško jednoj obitelji poslati dijete na studij i izdvajati velike novčane iznose, što za studij, tako i za dom, za razne skripte, to je ono negativno. Pozitivno je da na Sveučilištu ima mnogo studenata koji su aktivni, koji se iskazuju i predstavljaju Mostar kao sredinu koja obrazuje vrhunske stručnjake i nadam se da će se to nastaviti i dalje tako odvijati.

I na kraju razgovora, koja bi bila Vaša poruka studentima?

Kolegama bih poručila da budu aktivni, stječu iskustva i ustraju u svom radu jer će im se kad-tad vratiti. Ako se dobro organizirate, možete stići sve, a kada nastupe problemi, gledajte na to iz drugoga kuta i sve će vam biti lakše.
A poruka kao buduće socijalne radnice jest da mi ne nudimo rješenje vaših problema umjesto vas, nego vam pomažemo da sami trajno riješite svoje probleme kako ne biste bili ovisni o bilo kome izvana. Kroz taj proces pomaganja zajedno rastemo kao ljudska bića, prihvaćamo moć i odgovornost za svoj život i stvaramo ljepšu budućnost – život bez patnje…

Razgovarao: Ivan Kraljević/pogled.ba

7 komentara

  • Moja draga Helena !
    Drago mi je da si puna optimizma i da si mišljenja da je pravi pogodak otvaranje studija socijalnog rada u Mostaru.Naše društvo bi zaista trebalo socijalnih ranika ali nažalost naše društvo za to nema sluha.Zakonom nigdje nisu predviđeni socijalni radnici,izuzev u Centrima za socijalni rad.Osim toga donositelji zakona nisu upoznati šta su socijalni radnici.Radije traže psihologe /a i to rijetko/ iako su to dva različita pojma.
    Zato vam sa sigurnošću mogu reći da je otvaranje studija socijalnog rada u Mostaru najveći promašaj.Trebalo je zakonom najprije predvidjeti radna mjesta pa tek tada otvarat studij.Bojim se da če vas se večina razočarati jer nečete moći naći zaposlenje!Moj prijedlog ,za predstavnike studenata socijalnog rada ,je da se hitno izborite za ugidanje vašeg smjera ,već slijedeće godine.Već vas je previše upisalo i većina vas sigurno neće imati radno mjesto.Nemojte me molim vas krivo shvatiti i misliti da imam nešto protiv tog zanimanja.Ja sam socijalni radnik sa 30 godina radnog iskustva u Centru za socijalni rad.To je divno zanimanje, humano,zanimanje koje je uljepšalo moj život ,ispunilo mi srce velikom ljubavlju i dobrim djelima i znam da imam s čim doći pred Boga.Želila bi da sve vas ispuni posao koji budete radili!Želim da sve vaše generacije mognu raditi ovaj posao ali sigurno mnogi neće imati priliku.Zato vas i upozoravam da trebate raditi na ukidanju ovog smjera jer nitko od odgovornih ne radi na stvaranju socijalne države jer nemaju sluha.Nebih željela da nakon završenog studija morasdnete tražiti neko drugo zaposlenje.

    Socijalna radnica

  • istina je gospođo to što kažete….. ali nažalost to ne vrijedi za socijalni rad vec za sve fakultete….sve je manje posla, a sve više obrazovanih ljudi… tako da ako nemas vezu, i ako ti nije babo faca… onda se mos slikat

  • U potpunosti se slažem sa studentom.
    Ali za večinu radnih mjesta sa visokom strućnom spremom imate bar priliku konkurirati na natječaj ili bar tražiti posao jer je zakonom tj sistematizacijom radnih mjesta u firmama predviđeni pravnici,ekonomisti,inženeri i td a socijalni ranici nisu ni predviđeni niti postoje radna mjesta pa je apsurdno bilo otvarati navedeni fakultet.
    Socijalni radnici nisu zakonom predviđeni niti u školama,što bi neophodno bilo predvidjeti ito veći broj/zbog velikih problema kod učenika,nasilja,alkohola,raznih ovisnosti i svih oblika delikvencije/
    U osnovnoj školi u Širokom Brijegu,Prvoj i Drugoj,posoji uposlen po jedan socijalni radnik a i njima je bilo upitno radno mjesto jer nisu zakonom predviđeni tako da u Srednjoj strukovnoj i Gimnaziji ,nemože se ni pokušati tražiti.
    Bez obzira na sve ja imam veliko pouzdanje u vas poštene mlade ljude koji svojim trudom i znanjem stječete diplome Nemojte zavidjeti onima koji su na krivom putu,koji su nepošteno došli do diploma i radnih mjesta.
    Svemu dođe kraj pa če i tome.Bog je iznad sviju nas i on neće još dugo dopustiti da pošteni tonu.
    a nepošteni idu naprijed.
    Stara je poslovica¨”Možeš kako hočeš alli nemožeš dokle hoćeš”!
    Zar i ove katastrofe u svijetu a i kod nas nisu poruka s NEBA !
    Držite se hrabro vi mladi i idite pravim putem jer na vam svijet ostaje!
    Uska su vrata koja vode u život al ipak idite njim , r Jedan je život i sigurno se nečete pokajat!
    Hrabro naprijed!i

  • DISI SAD MALA!!!da ti pomazes od srca i ne gledas svoje interese nebi se reklamirala i kurcila tuda vec znas sta bi moja baba rekla sto dadne desnica nek nevidi ljevica!!!ja se pitam kome ti pomazes sebi preko drugi ili.. e jesu te odgojili jadan ti onaj kojem ti pomazes malo pomogla kofol i cili svit mora znat jadu jadni

  • žalosno, na svakoj stranici negativni komentari.
    Zar su toliko srca otrovana da iz nih izlazi gnjev i mržnja.
    Potrudimo se mjenjati svoja srca!
    U njima nešto nije dobro!

Odgovori na student X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.