Jednog od najzaposlenijih hrvatskih glumaca Širokobriježanina Gorana Bogdana (42), čiji profesionalni uspon kao da ne staje, moglo bi se opisati kao predanog poslu, odgovornog i zanesenog.
Trenutačno ga gledamo u filmu “Daleko” na Netflixu, a između projekata radi na zemlji u Istri, čita knjige, sluša glazbu i gleda filmove – jer je u njima, kako kaže, sazdano iskustvo svijeta prijeko potrebno za njegov glumački rad.
Ovoga tjedna u kina dolazi crnohumorna drama “Da li ste videli ovu ženu?” mladih beogradskih filmaša Dušana Zorića i Matije Gluščevića gdje njegova kratka rola uvećava film, ali i glavnu ulogu koju tumači Ksenija Marinković.
S Goranom razgovarali su novinari Glorije između njegovih putovanja na relaciji Zagreb – Beograd – Istra, a u intervjuu za novi broj magazina Gloria progovorio je o uspjesima, skidanju u filmu, ljubavi, dolasku u Zagreb iz rodnog Širokog Brijega, borbi s egom…
Jeste li očekivali uspjeh filma “Daleko” u kojem glumite? Jedan je od trenutačno najgledanijih kod nas…
Ni blizu. Dok smo ga snimali, borili smo se da se uskladimo u ideji. Svatko ima svoju viziju romantične komedije. Htio sam samo da film ne bude površan, da mu damo sloj više. Izgleda da smo uspjeli u tome, vidim to po reakcijama iz cijelog svijeta.
Bili smo jedan dan čak najgledaniji film na Netflixu u svijetu. Nitko od ekipe nije to očekivao. A najveća je pobjeda reakcije gledatelja odsvukuda, što znači da ima nešto univerzalno u sebi.
Dosta se pisalo o vašem skidanju u spomenutom filmu. Jeste li se osjećali objektificirani, nešto što su mnoge vaše kolegice mnogo puta osjetile?
Ma nikako, ne osvrćem se više na to. Površnost je svuda u svakoj pori, čak je ovo i najbenignije. Čudi me retrogradnost smjera razvoja samog društva. Puritanizam je veći sad u eri svedostupnosti, nego, čini mi se, prije 30 godina.
Nema to veze sa samim ogoljavanjem, više je to stvar sa strahom od istog i zbog toga se upire prstom u ovu doslovnu golotinju, koje, usput rečeno, u filmu nema, da bi se možda sakrila ova bitna golotinja koja se nalazi iza tog pokazujućeg prsta. Klikbejt, je li? Postavlja se pitanje tog “mamca”, odnosno grizača tog mamca. Neka jede tko je gladan. Ja bih sebično birao za sebe ipak bolje obroke.
U koje vrijednosti vjerujete?
Ne znam, ne vjerujem u slijepo držanje bilo čega, vjerujem u mijenjanje i učenje te u otvorenost, u dobrotu radi sebe samoga. Nisam naivan nego želim tako vjerovati.
Ne želim biti rob čvrstih stavova koji ne znam čemu služe osim da stvaraju iluziju da se nešto misli. Volim kad se sam iznenadim i razuvjerim. Ponizno osluškujem i učim. Znam da ću opet umrijeti glup, ali dok traje daj da što više naučim.
Što vam je u prijateljstvu osobito važno?
Prijateljstvo je najveća nagrada. Što više možemo dobiti nego dobrog čovjeka pokraj sebe. Uspjesi ne znače ništa ako ih ne možemo s nekime dijeliti, a neuspjesi su lakši ako ih opet možemo s nekime podijeliti.
Mislim da je voljeti najveći dar, nije potrebno da nas taj drugi voli sama, ljubav je dar i treba je upražnjavati.
(www.jabuka.tv | Foto: Nebojša Babić/Gloria)
Šta je više s tom golo-tinjom, pa ima li išta na medijima da bez nje prođe ?
Super Film.
Bravo Gogo
Bravo.