Sredinom prosinca potvrđeno je ono o čemu se šuška već neko vrijeme – Bruce Springsteen prodao je prava na svoju glazbu za više od pola milijarde dolara.
S prvim danima nove godine i Zaklada Davida Bowieja prodala je svoja izdavačka prava, a to su samo zadnji u nizu primjera velikih glazbenika čija su izdavačka prava prodana za ogromne iznose. I Sting brusi detalje prodaje, a postoji i razlog za to što su se u posljednje vrijeme mnogi odlučili na prodaju i odricanje od prava na svoju glazbu.
Sony, u čijem je vlasništvu sada Springsteenova izdavačka kuća Columbia, objavio je u prosincu da je kupio cijeli njegov rad, snimke i autorski katalog. Prema upućenima u ugovor o prodaji, The Boss je zaradio 550 milijuna dolara.
Cijena, vjerojatno najveća koja je plaćena jednom glazbeniku, izazvala je nevjericu u glazbenoj industriji, ali to je bila tek zadnja velika transakcija u godini u kojoj su prodani glazbeni katalozi brojnih istaknutih umjetnika po zapanjujućim cijenama.
Doduše, nedugo nakon Springsteena i legendarni teksaški trio ZZ Top prodao je svoj glazbeni katalog investicijskoj tvrtki KKR i diskografskoj kući BMG, ali uspjeli su dobiti “skromnih” 50 milijuna dolara.
Tržište glazbenih kataloga uskomešalo se prije godinu dana, kad je Bob Dylan prodao katalog od 600 pjesama za više od 300 milijuna dolara Universal Music Publishing Groupu. Otprilike u isto vrijeme kantautorica Fleetwood Maca Stevie Nicks prodala je 80 posto prava na katalog svojih autorskih djela glazbenom izdavaču Primary Waveu za navodno 100 milijuna dolara.
Nastavilo se to djelomičnom ili kompletnom prodajom prava umjetnika poput Paula Simona, Neila Younga, Tine Turner, Mötley Crüea, Shakire i Red Hot Chili Peppersa, od kojih su mnogi postigli osmoznamenkaste iznose. U prvim danima ove godine objavljeno je da je Zaklada Davida Bowieja prodala katalog njegovih pjesama, a prema američkom tabloidu Variety, ugovor koji su sklopili WCM, izdavački ogranak tvrtke Warner Music Group, i Bowiejeva zaklada vrijedan je više od 250 milijuna američkih dolara.
Nekoliko dana kasnije potvrđeno je da je prava na svoju glazbu prodao i John Legend. Iako cijena nije objavljena, Bloomberg kaže da je Legend prodao autorska prava i prava na primanje tantijema od glazbe koju je napisao od kraja 2004. do početka 2020., pri čemu su dvije tvrtke BMG Rights Management i KKR stekle po 50% udjela. Zanimljivo je da je Legend sa svojih 47 godina puno mlađi od kolega koji su posljednjih mjeseci prodavali prava na svoju glazbu i na taj način uspostavljali svoju ostavštinu, ali i unovčili životni rad, piše Tportal.
Novi ulagači uložili su u tržište milijarde dolara
Sljedeća velika vijest koja se čeka prodaja je prava Stinga, a prema navodima iz medija, navodno pregovara s Universal Music Groupom za 250 milijuna dolara.
Sada je gotovo sve za prodaju. Samo u prošloj godini napravili smo 300 procjena vrijednosti teških više od 6,5 milijardi dolara, rekao je za The New York Times Barry M. Massarsky, ekonomist specijaliziran za izračun vrijednosti glazbenih kataloga u ime investitora.
Još nedavno se na glazbu gledalo kao na posao pred kolapsom jer je zbog bujanja piratstva prodaja padala. No situacija se promijenila kada su streaming i globalni rast pretplatničkih usluga poput Spotifyja, Apple Musica i YouTubea preokrenuli trend, a jedna od posljedica toga je i skok cijena kataloga glazbenih prava – na snimke i na same pjesme.
Novi ulagači, uključujući privatne investicijske tvrtke, uložili su u tržište milijarde dolara jer na autorske honorare za glazbu gledaju kao na sigurnu robu, ulaganja slična nekretninama, s predvidivim stopama povrata i relativno niskim rizikom.
Velikim glazbenim konglomeratima poput Sonyja i Universala, koji su kupili Dylanove pjesme, takvi ugovori pomažu u konsolidaciji moći i stjecanju utjecaja u pregovorima sa streaming servisima i drugim tehnološkim tvrtkama, kao što su društveni mediji, servisi za vježbanje ili platforme za igre, koje često sklapaju opće ugovore za korištenje glazbe.
Umjetnicima prodaja kataloga može donijeti i porezne olakšice. Autorski honorari obično se oporezuju kao običan prihod dok se prodaja kataloga može kvalificirati kao kapitalni dobitak s obično nižim stopama poreza.
Iznosi koji se postižu bili su nezamislivi još do prije desetak godina
Glazbeni umjetnici poput 72-godišnjeg Springsteena dio su generacije glazbenih zvijezda koja je prva, počevši s 1970-ima, preuzela veliku kontrolu nad svojim radom, daleko više nego prethodne generacije.
Mnogi su umjetnici 50-ih i 60-ih godina bili iskorišteni. Pojavom boljeg pravnog i menadžerskog zastupanja 70-ih i 80-ih godina došlo je do pozitivnih pomaka i umjetnici su stjecali više moći, više utjecaja i na kraju su posjedovali vlastito djelo, kaže za TNYT John Branca, dugogodišnji odvjetnik Michaela Jacksona i jedan od izvršitelja njegove imovine.
Kako kažu brojni rukovoditelji i savjetnici umjetnika, mnoge od tih zvijezda sada povlače zadnju polugu kontrole odlučujući se na prodaju, a iznosi koje postižu bili su nezamislivi još do prije desetak godina.
No sada mlađe zvijezde žele kontrolu nad svojom glazbom, poput Taylor Swift, pjevačice koja je vodila javnu kampanju o važnosti toga da umjetnik posjeduje vlastito djelo i kritizirala tržište na kojemu se katalozi pjesama kupuju i prodaju bez sudjelovanja ili odobrenja autora. Swift je otišla toliko daleko da je ponovno snimila svoje pjesme, dijelom i zbog toga da bi mogla kontrolirati zaradu od njih.
Dio moći glazbenika je i u tome što mogu odlučiti kada će i kako unovčiti svoje djelo, kaže Bill Werde, direktor Bandiera – programa o glazbenoj industriji sa Sveučilišta Syracusa i bivši urednik Billboarda.
Općenito, rasprodaja znači odustajanje od kontrole, a kupci obično žele u potpunosti iskoristiti imovinu kako bi vratili svoja ulaganja. U Springsteenovu slučaju u pregovore je bilo uključeno ograničavanje načina na koje će se njegov rad moći koristiti u budućnosti jer je on tijekom cijele karijere uporno odbijao licencirati svoju glazbu za reklame.
Jedan od najuspješnijih kantautora u pop povijesti u suštini je sa Sonyjem sklopio dva ugovora. Jedan je vezan uz njegove master snimke, zvukove njegove glazbe snimljene na albumima i u pojedinačnim pjesmama. Drugi, koji se ponekad opisuje i kao izdavanje glazbe, odnosi se na njegova autorska prava na pisanje pjesama – riječi, melodije i glazbene strukture stotina pjesama koje je napisao. S oba skupa prava Sony će imati potpunu kontrolu nad budućim korištenjem i zaradom od Springsteenove glazbe i tekstova, osim ograničenja koja su sastavni dio ugovora.
Neki su i odbili unosne ponude
Prema Billboardovoj procjeni, dva Springsteenova kataloga glazbe, njegove snimke i autorska prava, zarađuju oko 17 milijuna dolara godišnje, nakon svih odbitaka.
Mnogi stariji umjetnici prepoznaju sadašnji trenutak kao dobar za prodaju, dok je njihova glazba još uvijek popularna, a tržišni uvjeti su povoljni. Međutim umjetnici i savjetnici iza kulisa često vode žestoke rasprave o tome.
Najpronicljivijim igračima često ključno pitanje nije cijena, nego tko je nudi, jer privatni dioničari i drugi financijski stručnjaci, koji ponekad izravno kupuju kataloge, a ponekad samo osiguravaju financiranje specijaliziranim tvrtkama, ulaze u škakljive vode zaštite ostavštine umjetnika u svijetu trgovine.
Što umjetniku znači više od pola stoljeća karijere ako odjednom tu imovinu jednostavno proguta neki ogroman hedge fond koji nema veze s umjetnošću, glazbom ili naslijeđem, kaže Jeff Jampol, upravitelj ostavštinom Doorsa, Janis Joplin i drugih zvijezda.
Također, naslovi nam ističu samo one zvijezde koje su odlučile prodati svoje glazbene kataloge, iako ima i obrnutih situacija.
Diane Warren, autorica hitova poput “Because You Loved Me” Celine Dion i “I Don’t Want to Miss a Thing” Aerosmitha, za Rolling Stone je izjavila da bi joj prodaja njezina kataloga bila kao da prodaje svoju dušu. Na pitanje pak razmišlja li se o prodaji prava Michaela Jacksona, koja bi mogla vrijediti više od milijardu dolara, Branca kaže da ih on nikada ne bi prodao, prenosi Tportal.
No uz rast cijena možda će postati teže odoljeti onima koji se zalažu za prodaju.
(www.jabuka.tv)
