General Zlatan Mijo Jelić u ovom razgovoru govorio je o ratnom putu, ulozi Specijalne policije i priznanjima, desetljeću pravosudne kalvarije okončane obustavom progona te stavovima o hrvatskoj jednakopravnosti u BiH, humanitarnom radu i sportu. Otkriva kako su ga nosili vjera i potpora suboraca te najavljuje projekte i borbu protiv falsificiranja Domovinskog rata.
Od samih početaka 1991. godine uključuje se u Domovinski rat. Sa svojim postrojbama sudjeluje u mnogim značajnim operacijama u kojima su hrvatske postrojbe ostvarile značajne pobjede. S 22 godine bio je zapovjednik Mostara. Dok je bio zapovjednik Specijalne policije, postrojbe pod njegovim zapovjedništvom dale su veliki doprinos u svim operacijama hrvatskih snaga – od Cincara, Zime ’94., Skoka 1, Skoka 2, Ljeta ’95., Oluje, Maestrala do Južnog poteza. Na zajedničkoj sjednici obaju domova Hrvatskoga sabora 15. siječnja 1996. u izvješću o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini predsjednik dr. Franjo Tuđman nabraja imena časnika koji su se osobito istaknuli u bojnim pothvatima tijekom Domovinskog rata.
Među njima ističe i generala Zlatana Miju Jelića. Nakon rata ostao je lider, sa svojim suborcima organizirao je mnoge humanitarne akcije za pomoć potrebitima i progonjenim hrvatskim braniteljima. Pod njegovim vodstvom NK Široki Brijeg postao je sportski brend s najboljom sportskom infrastrukturom u BiH. U njegovu Širokom Brijegu Večernji list napravio je prvi njegov intervju nakon odbacivanja optužnice za ratne zločine.
Generale, za početak, kako ste?
Dobro, hvala Bogu, zdravlje je dobro i sve je dobro.
Onda idemo na konkretna pitanja. Ljetos je, čini se, i vaša kalvarija završila. Zbog nedostatka dokaza obustavljen je kazneni progon, 10 godina nakon što je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv vas u kojoj su navedeni ratni zločini nad bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima. Kronološki, što se sve događalo u vašem slučaju?
Protiv mene je Haag otvorio istragu 2001. godine. Nakon toga, 2005. ili 2006., istragu prebacuje u Sarajevo. BiH 2013. istragu prebacuje u Republiku Hrvatsku, 2014. Hrvatska vraća predmet u BiH nakon pregleda dokumenata, uz obrazloženje “da na temelju dokumenata koji su dostavljeni za Zlatana Miju Jelića ne postoji osnovana sumnja da je Zlatan Mijo Jelić počinio kazneno djelo ratnog zločina i da se predmet u RH ne može otvoriti”. Na Badnji dan 2015. Tužiteljstvo BiH podiže optužnicu, a u 7 radnih dana Sud BiH je optužnicu od 6726 stranica zaprimio, “proučio” i potvrdio. Uz sve to, dva sam puta bio svjedok obrane u Haagu, 2002. u predmetu “Naletilić – Martinović” i 2010. u predmetu koji se vodio protiv vojnog i političkog vrha Hrvatske Republike Herceg Bosne. Prije nego što sam drugi put bio svjedok obrane u Haagu, iz Ureda Haaškog suda u Sarajevu su mi prijetili da u tom predmetu moram biti svjedok Tužiteljstva ili će podići optužnicu protiv mene. Nakon što sam otišao i bio svjedok obrane, oni su ispunili prijetnju.
Kako ste se borili tijekom svih godina protiv svega toga?
Imao sam jaku vjeru u Boga koja me je sačuvala da se mogu sa svim tim nositi, potporu obitelji, prijatelja i suboraca. Jer znao sam da sam nevin i da ništa nisam počinio ni zapovjedio od onoga što mi se stavlja na teret.
Kažu da se u nevolji poznaju prijatelji, pa, je li bilo onih koji su vam možda okrenuli leđa kad se sve to događalo?
Pa, pravi prijatelji nikad ne okreću leđa. Uvijek sam imao maksimalnu podršku svoje obitelji i svojih suboraca i prijatelja, ali mogu iskreno reći da su me razočarali pojedini naši politički predstavnici koje uopće nije zanimala ni moja optužnica, ni optužnica ostalih ratnih zapovjednika i branitelja. Iako su to političke optužnice preko kojih smo mi pojedinci samo sredstvo da se Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane proglasi zločinačkim organizacijama, a Republiku Hrvatsku kroz tzv. UZP agresorom na BiH.
Obustavljena istraga protiv generala HVO-a Zlatana Mije Jelića
Hoće li ovakvi procesi prestati? Pričali smo malo prije da se stalno izvlače neke optužnice.
Mislim da ovi procesi još neće prestati. Ovo su politički procesi i politički predstavnici Bošnjaka i Srba preko ovakvih montiranih optužnica žele destabilizirati hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i samu Republiku Hrvatsku te tako falsificirati povijest i Domovinski rat. Žrtvu žele proglasiti agresorom, a agresora žrtvom. Hrvatski politički predstavnici u BiH i RH moraju se puno ozbiljnije i odlučnije suprotstaviti ovakvim politički motiviranim optužnicama.
Što biste poručili tim ljudima koji su vas progonili?
Poručujem Tužiteljstvu da bude profesionalno i neovisno, a ne da diže optužnice bez ikakvih argumenata, dokaza i činjenica po nalogu velikobošnjačke, unitarističke politike jer to ne doprinosi pomirenju i suživotu na ovim prostorima 30 godina nakon rata.
Sad idemo u 2020. godinu, godinu kada ste dobili odlikovanje, odnosno primili ga u ime Specijalne policije MUP-a Herceg Bosne kao ratni zapovjednik. Kako ste doživjeli to priznanje od predsjednika Milanovića i državnog vrha?
To je priznanje svim pripadnicima Specijalne policije. Predsjednik Milanović povukao je državnički potez i odlikovao postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Specijalne policije za zasluge u završnim osloboditeljskim operacijama na temelju Splitskog sporazuma, koje su dovele do oslobađanja Republike Hrvatske i prisilile Srbe na potpisivanje Daytonskoga mirovnoga sporazuma i završetak rata u BiH.
Kakva je danas, prema vama, politika državnog vrha Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Bosni i Hercegovini općenito?
Mislim da u posljednje vrijeme politika i Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Republike Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini ide u dobrom smjeru te da trebaju taj pravac nastaviti i još poboljšati jer bez opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini nema ni stabilnosti samostalne i suverene Republike Hrvatske, što je pokazao i Domovinski rat.
Hrvati u BiH i dalje proživljavaju svoju agoniju. Izborni zakon još nije izmijenjen. I dalje je takav kakav je – na štetu Hrvata. Po vašem mišljenju, postoji li neki recept za promjenu Izbornog zakona ili konkretno za suživot u Bosni i Hercegovini, odnosno jednakopravnost svih naroda?
Svjedok sam vremena kad je 2000. godine Izborni zakon promijenio američki predstavnik Robert Berry, tadašnji predsjednik OESS-a u BiH. Na štetu Hrvata i mimo Daytonskoga mirovnoga sporazuma omogućio je Bošnjacima da biraju Hrvatima predstavnike u Dom naroda. Drugi udar na ravnopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini dogodio se 2002., kada su tadašnji visoki predstavnici – prvo Wolfgang Petritsch, a zatim Paddy Ashdown – nametnuli amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i onemogućili Hrvatima da biraju predsjednika i potpredsjednika Federacije. Izmijenili su način funkcioniranja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i nametnuli niz agencija, nametnuli Ministarstvo prosvjete i kulture, Statut Grada Mostara i tako dalje. Važno je naglasiti da ove odluke međunarodnih predstavnika u Parlamentu Federacije BiH nikad nisu podržane niti ih je prihvatila Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), koja je u to vrijeme imala plebiscitarnu potporu hrvatskoga naroda. Ono što je ključno da bi Hrvati bili ravnopravni u BiH – treba poništiti odluke koje su predstavnici međunarodne zajednice nametali mijenjanjem Daytonskoga mirovnoga sporazuma na štetu hrvatskoga naroda nakon 2000. godine i za povratak tih prava trebaju se boriti legalni i legitimni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH. Mislim da je za jednakopravnost Hrvata u BiH i funkcioniranje same Bosne i Hercegovine najbolje rješenje treća federalna jedinica.
Inicijator ste i jedan od autora knjige “Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH od 1991. do 1995.”. Koje su ključne poruke te knjige?
Ključne poruke knjige, u kojoj su suautori prof. dr. Ante Nazor, Petar Kolakušić i Davor Marijan, je da se Hrvatska i svjetska javnost, jer je knjiga prevedena i na engleski jezik, upozna s istinom o vojnoj i političkoj povijesti Domovinskog rata, genezom hrvatsko-muslimanskog sukoba i zločinima nad hrvatskim narodom u BiH koje su počinili pripadnici vojske Republike Srpske i pripadnici Armije RBiH. Ova knjiga je i odgovor onima koji mijenjaju, falsificiraju i iskrivljuju povijest.
Vi na konkretan način o tome progovarate knjigom i sudjelovali ste u mnogim TV emisijama u kojima ste govorili o toj temi, međutim, kako motivirati i druge koji su sve to prošli da govore o tome, da se ta pitanja donekle problematiziraju, da se vidi u kakvoj su situaciji bili Hrvati?
Mislim da bi naši politički predstavnici, predstavnici braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, kao i hrvatski mediji u Bosni i Hercegovini, morali više o tome govoriti, imati više i radijskih i televizijskih emisija kako bi stradanje i obespravljenost Hrvata u Bosni i Hercegovini na istinski način prikazali i osvijestili hrvatski narod da bolje poznaje svoju povijest i da više cijeni žrtve Domovinskog rata, a međunarodnu zajednicu da pravednije vodi političke procese u BiH. Želio bih konkretno spomenuti vašeg urednika Jozu Pavkovića i korektnu suradnju s njim, koji je kroz Večernji list dao doprinos našoj borbi za istinu, i vašeg kolegu Zorana Krešića, koji jako puno piše o svemu tome i o problemima s kojima se hrvatski narod susreće te je zato stigmatiziran i napadan u bošnjačkim medijima.
Evo, da otvorimo i neke laganije teme. Jedan ste od osnivača i predsjednik Nadzornog odbora Udruge “Fra Mladen Hrkać”. Od svog postojanja do danas osigurali ste pomoć za više od 13.100 ljudi, odnosno pacijenata i njihovih obitelji. Pa, evo, kako na sve to gledate?
Udrugu je osnovalo nas četvero – predsjednik Upravnog odbora Ivo Soldo, Antun Marušić, Nives Skoko i ja. Krenuli smo s jednim stanom za smještaj obitelji koje dolaze na liječenje iz Hercegovine u Zagreb. To se proširilo u ovih trinaest godina, tako da imamo smještajne kapacitete za 50 – 60 ljudi. Tim korisnicima osigurava se doručak, ručak, večera, higijenske potrepštine, psihološka pomoć. Dobitnici smo raznih nagrada. A i sada radimo jedan ozbiljan projekt. Prije dvije godine za potrebe Udruge “Fra Mladen Hrkać” kupili smo jednu kuću od 700 kvadrata u zagrebačkom naselju Rebro, iznad bolnice, i 700 kvadrata zemljišta. Sad čekamo građevinske dozvole i cilj nam je tu kuću pretvoriti u jedanaest apartmana, veliku kuhinju, skladište i urede, tako da bismo imali svoj vlastiti smještaj na jednom mjestu koji bi mogao primiti do 40 korisnika te tako ne bismo morali više iznajmljivati i plaćati stanove. To nam je sada glavni projekt. Pa, evo, molit ćemo i vas da nas podržite jer je Večernji list jedan od najutjecajnijih medija. Iduće godine, 10. veljače, imat ćemo donatorsku večeru u hotelu Mepas u Mostaru i nadam se da ćemo od proljeća iduće godine, ovisno o dozvolama, početi s izgradnjom te kuće kako bismo olakšali ljudima koji dolaze na liječenje u Zagreb da budu svi na jednom mjestu. I želim posebno naglasiti da smo svu imovinu koju ima Udruga “Fra Mladen Hrkać” stavili na našu Franjevačku provinciju u Mostaru. Jer, ako sutra mi koji to vodimo ne budemo mogli naći ljude koji će nastaviti ovaj naš posao, uvjereni smo da će ga nastaviti naši franjevci koji su tijekom povijesti bili ključni faktor za očuvanje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
U kontekstu vas teško je ne spomenuti Nogometni klub Široki Brijeg. Znamo da ste jedan od tvoraca uspjeha kluba. Toliko ste sebe dali u taj klub i sport općenito. Kakvom danas vidite situaciju u klubu, kada ste vi praktički izvan tih operativnih aktivnosti?
Drago mi je što se u posljednju godinu dana klub polako vraća – i organizacijski i rezultatski, u meni će klub uvijek imati potporu i velikog navijača. I danas emotivno proživljavam svaku utakmicu i uvjeren sam da će novi predsjednik kluba, sadašnji gradonačelnik Ivo Pavković, koji je, evo, u posljednjih godinu dana jako puno napravio u gradu, s glavnim operativcem Ivanom Soptom i Antom Knezovićem, podignuti klub ponovno na ljestvici i izboriti izlazak u Europu. Vidim da dosta rade na poboljšanju, odnosno održavanju infrastrukture koju smo imali, i na tome im čestitam. Uvjeren sam da će se plodovi njihova rada u idućim godinama vidjeti i da će Široki Brijeg biti ponovno jedan od vodećih klubova u Bosni i Hercegovini.
Milanović o Jeliću: Pravda da, ali bez iživljavanja desetljećima nakon rata
Pred kraj, još jedno pitanje od kojeg boli glava. Geopolitička situacija ne čini se nimalo dobrom, a znamo da, kad god je u svijetu nešto loše, to se preslikava i na Bosnu i Hercegovinu i na Hrvatsku. Pa, što mislite, što nas čeka?
Živimo u turbulentnim vremenima. Mogu reći da živimo od danas do sutra. Način ratovanja danas i onaj koji je bio prije 25 – 30 godina potpuno su drugačiji. Mislim da mi Hrvati u ovim teškim geopolitičkim vremenima moramo izvući pouke iz povijesti, iz prethodnih ratova, i da prvo moramo gledati svoje nacionalne interese – hrvatskog naroda u cjelini, kako Republike Hrvatske tako i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo narod koji pripada zapadnoj civilizaciji i u ovim teškim vremenima moramo se držati uz zapadnu civilizaciju te gledati svoje nacionalne interese.
Nakon svega ovoga, što radite i kakvi su vaši planovi?
Trenutačno živim na relaciji Zagreb – Široki Brijeg, radim kao savjetnik Uprave u Brodomerkur energetici, aktivan sam u Udruzi “Fra Mladen Hrkać” i aktivan sam u braniteljskim udrugama. Želimo u idućem razdoblju otvoriti neke nove teme koje će na još jedan način doprinijeti istini o Domovinskom ratu kako bi se zaustavilo falsificiranje povijesti Domovinskog rata koje provode velikobošnjačka i velikosrpska politika, a koje imaju podršku nekih struktura i u Republici Hrvatskoj, a koje još nisu prihvatile Hrvatsku kao samostalnu i neovisnu državu.
(Večernji list)
Svaka cast sad se vrati u. Sirokom i vodi ih
U. Europu
Generale u Hrvata…. svako ti dobro a prije svega zdravlja….što se tiče prepotnavanja neprijatelja hrvatstva to imaš.
Prošla su ta vremena kad su ovakvi bili u nogometu i kad su prisiljavali privatnike ti ovoliko ti onoliko za klub, boli nekog ona stvar za klub oni hotele kupuju po moru kakav nogomet
Sumnjivo je to meni ali dobro
Je li više dosta tog rata i generala? Pa ljudi ovdje zive u prošlosti.
Za anonimno u 15 i 50!
Ti kada spominješ rat i generale prvo moraš ustati pa izgovoriti te riječi a poglavito u kontekstu generala Mije Jelića.Ti vjerovatno nisi bio ni u planu kad je Mijo zajedno s mnogim “luđacima i čudacima” hodao negdje po nekim brdima i vukojebinama kako bi zaustavio bradate srbo-četničke spodobe, kao i bradate mudžahedinske koljače kako bi Hrvati mogli u miru sa svojim žćenama praviti takve kao ti koji se nisu uopće rodili u vrijeme njihovih koraka u Zengama po terenima Herceg-Bosne, Bosne i RH.
I što Mijo i takvi kao on imaju danas?
Imaju takve kao što si ti kojima je dosta rata, generala,dok pišate na krv, znoj i suze koje su oni potocima lili za takve kao što si ti.
Zapamti mali jednu stvar:Nitko od ovakvih kao Mijo ne traži nikakve benefite za sebe već samo malo poštovanja od vas, jer da nije bilo Mije i takvih ne bi bilo ni vas.
U krajnjem slučaju da nije bilo njih ne bi bilo zasigurno ni ovog portala na kojemu bi ti i takvi mogli liječiti svoje bolesne frustracije već bi bili u nekoj vukojebini u kojoj bi potajno slušali cajke i neke srpsko-crnogorske-muslimanske majke, majku ti tvoju……..
Bog i Hrvati!
ZDS!
E takvih je meni dosta što se kite tuđim perjem i vjerojatno primaju neku naknadu
Ja sam dijete čovjeka koji je bio čitav rat na terenima, od rata je obolio i umro. I puno gore smo prošli nego generali i generalska djeca. Zato je toga svega više dosta.
Pajdo moj, malo previse idealiziraš stvari. Nije ti to bas tako kako pišeš.
Mijo se dobro skućio i naplatio svoje ratovanje( provjeri), a nije sam ratova. Što se tice rata i heroja,pravih ratnika, e ti su u grebljima.. a opet što se tiče čina generala, nemoj nas nasmijavat.
Opće neobrazovan, vojno posebice,mlad da mlađi ne more biti i čin generala??? Jeli se baca na bunkere- nije, jeli oslobodija nešto veliko- nije, osvojia veliko- nije…pa zašta general?
To ni on ne zna. Ni on. On je proizvod politike na prvu, pa žrtva po potrebi na drugu….i evo ga nemore da miruje. A tribo bi. Ne fali mu ništa, a mi se svega sićamo….
Kak ne kužiš, upravljao je logorom Heliodrom 🙂
Ti si očito partizanina ili ratni dezerter
Mate ne serendaj. Jači boraca od smišnog generala na Širokom je bilo koliko te volja dibili su kudu
Za klub se pročulo zahvaljujuć mepasu.Zahvaljujuć tim davnim vremenima klub i danas ima mnogo milostivih benefita.Da ovaj na slici Jopet dodje u klub mogao bi biti tu samo figurativno.Bilo bi dobro da Jopet dodje u klub.Jopet.
Tebe i tvoju obitelj BVB.
Taj ” jopet ” je bio zapovijednik i vođa specijalne policije her-bos koji je zajedno sa ostalim momcima svima nama omogucio da zivimo u miru svoj na svome i trebao bi pokazati neko postovanje ili ako ga vec nemaš onda bar ne ostavljaj takav komentar anonimno..
Ja sam bija ranjen… nija sam u svim akcijam…i šta?
Šta?
Nidam bia blizu oltara to je to.
Jakav general i klinac. I ne samo on.
Kako nas nije sramota imati deset generala
Kao prvo Mijo je naš heroj i ne blatite njegovo ime. Kao drugo on je ljudina i pravi čovik. Kao treće on nikad nikoga nije prislio već je logično je da se podrži klub a neki veliki ljubitelji sport kao pok. mirko i pok. josip su još izdašnije financirali. Široki nije više u vrhu jer nikad se nije financijski opravdalo ulaganje kao na primjer sad borac koji je iz europe uzeo velike pare. Sad za neki uspjeh sve firme moraju 3x više davati nego prije 10 godina a čudne strukture u klubu i loši rezultati nedaju za pravo da se s toliko novca neko zaj…. lipo je kad ti je klub uspješan, ljudi veseli, par tisuća ljudi prati svaku utakmicu ali isto tako ako se neko zaj… onda vidiš da može I ovako kao sad.
ovi što lupetaju da im je dosta rata i generala neznam što pod tim misle ili su djeca dezertera i kukavica koji su pobjegli u njemačku ili samo provociraju.Mijo glavu gore idemo dalje u nove pobjede ZDS
Šta je književnik u 16:59 želio kazati.Kakve veze ima jopet sa člankom i čovijekom.
Želi reći da je general nepismen, što je i istina.
Miji treba skinuti kapu jer je bio istinski borac.Da je bilo pravde poslije rata nebi se ljudi iseljavali.Pogresni ljudi su preuzeli vlast,te su se ponasali kao da im je to ćaćino.Tako je i dan danas.
Ista struktura moći( udba) je izbacila pogrešne ljude na poziciju, ali i generala.
Kao prvo Mijo je bio u početku rata u hos ,i onda preso u HVO ,i svaka mu čast sto se tice rata ,ali da je se ratom okoristio je ,dvi mirovine hrvatska i bih Ito veoma velike mirovine ,a ima branitelja koji nemaju ni jednu a kamoli dvi ,i moj otac je bio u ratu kad je rat završio i on je se nasao na cesti bez posla i mirovine ,ko visak u vojsci i Mijo i ostali generali se nisu pobrinuli za njega ,a vi sto pisite zds neznate ni sta pisete , mrzite muslimane a pisete zds to je pozdrav hos a u hos je bilo muslimana kolko i Hrvata ,a njihov krilnik Kraljevica je priznava armiju ispred HVO a i Pavelić je volio muslimane ,a ja nisam ni komunista a ni sin komuniste ja sam za jedinstvenu hrvatsku sa Hercegovinom bez Srba i muslimana
Nisi ti ni za čega, piškiću kakiću
Balija, začepi talbansku labrnju!
Istražite imovinu ovog ratnika i njegova redovna primanja. I sve ce vam biti jasno..! Neka nam netko objasni kako se postaje general pa onda milijuner..??? A imamo na tisuce istinskih branitelja bez ikakvih primanja ili sa minimalnim primanjima. A ovi imaju po nekoliko stanova po RH od Makarske do Zagreba… Ljudi moji prestanite sa obmanama , lazima svi znamo tko je sto bio prije rata, tko je bio u ratu i gdje i tko je sta ostvario tjekom i iza nesretnog rata.. Zali Boze poginulih nasih heroja, domoljuba…
Sa Mijom sam bio suborac od prvog do zadnjeg dana nesretnog rata, nas jedna grupa momaka je na njegovo insistiranje mijenjalo postrojbe koje je on preuzimao kao zapovjednik, vjerojatno što smo imali malo veće mošnje u ratnim fajtovima ,kada je bio zap.,,Lakojurišne bojne “pa onda,,Specijalne policije “.Ima on i svojih zasluga, nije da nema, ali velika zamjerka kad stade rat, na momcima na kojima je izgradio ime i činove, vrlo brzo ih zaboravi, koliko ja znam a znam poprilično, ne pomože nikome od nas, tko nije imao,,sreću”da ostane sakat pušiona teška a svi odreda smo ostali sa teškim posljedicama koje se ne vide, ne dao Bog nikome, sve što smo dobili na kraju je šaka tableta na dnevnoj osnovi,borba za opstanak obitelji i teška marginalizacija u prostoru za koji smo krvarili, nažalost takvih je većina u svim ratnim postrojbama.Bez obzira na sve, drago mi je da je skinuta ta ljaga i muslimansko-srpska konstrukcija sa njega i posljedično sa tih časnih postrojbi kojima sam i ja pripadao…..ali nikada neću zaboraviti kada smo ja i još dvojica suboraca došli do njega kući u Široki,razlog,trebao nam potpis zapovjednika za rješavanje statusa,odškrinuo vrata na pola i stavio ruku na štok od vrata da dadne do znanja da nas neće primiti unutra, vrlo hladan odnos i naravno, nije nam dao potpis, što je tada bila uobičajna praksa za ostvarenje statusa branitelja.Za ostalo neću pričati jer ne znam i nisam upoznat ali znam da naš general veoma lagodno živi, čujem od branitelja da. ni Sopta nije dalje dobacio, po Zagrebu bježi od naših ljudi da ne bi kome nešto pomogao a vozni park mu preko milion maraka. Dva puta godišnje dođe ovamo po pozivu,,akademika “da ,,uveliča “skupove u njegovoj režiji a sve ove godine mu govore piše jedan fratar jer je on podkapacitiran da to sam sastavi.Napisa ovo ni sam sada ne znam zašto, prosudi po komentarima da pišu mnogi koji su se tada još mućkali po očevim mošnjima, pa eto neka se i ovo zna. Pozdrav svim HRVATIMA I HRVATICAMA od jednog branitelja.
E to je opisan pravi Mijo. Hvala.
Čim hvali gradonačelnika jasno nam je da je tko je.
General a političar,jebo ga ga HDZ i sve vas hadezovce.Zamisli koliki idiot trebaš bit.HDZ mu namistio sve na čelu sa Čovićem,on i dalje svoje goni.
Moralna nakaza,ratni profiter….nista dobro o ovom tzv generalu….kao i jos par njih tzv sto su imali ludu srecu da je pokojni Susak umro te godine (upuceniji znaju vrlo dobro o cemu je rijec)
Mulja ga generalčić al ga mulja… Šta bi sa Heliodromom generale 🙂