Glazbenik hercegovačkih korijena Jeronim Marić, osnivač je rock sastava Flare i Adastra, glazbeni producent, kantautor, skladatelj, ton majstor i humanitarac.
Da će postati glazbenik, kaže, znao je već sa šest godina. Jednom prilikom je u Mađarskoj, od kuda dolazi njegova majka, vidio čovjeka u srebrenom odijelu kako svira električnu gitaru.
Taj trenutak je bio presudan i već sa šest godina sam znao da se želim baviti glazbom, kazao je Jerko.
Jerko svake godine posjećuje rodno mjesto Posušje i Hercegovinu, za koju ga vežu lijepe uspomene iz djetinjstva. Za Hercegovce voli reći da su uporan narod, što smatra vrlinom.
Jeronim nije samo glazbenik, nego i humanitarac. Utemeljitelj je humanitarne udruge „Zvuk svjetlosti“, posebno potaknut smrću zagrebačkog maturanta Luke Ritza, koji je preminuo deset dana nakon što je nemilosrdno pretučen u Zagrebu.
Nisam mogao gledati da se takvo nešto događa u mome gradu i sve što sam mogao je napisati pjesmu, govori Jerko. Pjesma Adastre „Surovi grade“ rezultirala je velikim prosvjednim koncertom na Trgu bana Jelačića u čast Luke Ritza.
U spomen na njega i ostale žrtve nasilja donešena je odluka o utemeljenju Godišnje nagrade grada Zagreba „Luka Ritz“ za promicanje tolerancije i škole bez nasilja.
„Drago mi je da njegova smrt nije bila uzaludna i da glazbom možemo mijenjati i pokretati“, govori Jeronim.
Adastra ju nedavno objavila svoj peti studijski album „Tajni prolaz“, na kojem se nalazi pjesma „Tanki zid“ koja također govori o nasilju nad ženama. Kako svake godine rade humanitarnu akciju tako im je u cilju na svakom albumu imati bar jednu pjesmu posvećenu borbi protiv nasilja nad ženama. Pjesmu je napisao Zoran Brajević, autor Oliverove pjesme „Vjerujem u anđele“. Kao jednu od omiljenih pjesama kojima je autor, Jeronim izdvaja nedavno objavljenu pjesmu „Ona pored mene“.
Na pitanje gdje crpi inspiraciju, kroz osmijeh odgovara: Bog mi pošalje i ja to čujem. Ja sam kao neka hodajuća antena.
Na kraju dana slava pripada Gospodinu, a ne nama, kazao je frontmen grupe Adastra, Jeronim Jerko Marić.
Kod njega nema planiranja, jer kako kaže on nije glazbeni poduzetnik već njegovu muziku kreiraju inspiracija i glazbeni momenti koji mu nekada znaju doći i u snovima.
Jednom sam sanjao da se nalazim u jednom baru u New York-u i slušam glazbu koja tamo svira i ujutro kada sam se probudio uspio sam odsvirati sve što sam sanjao, sa iznenađenjem govori glazbenik.
Mladim autorima želi poručiti da osluškuju svoje misli i snove, jer nema ljepšeg posla nego baviti se glazbom.
(www.jabuka.tv | Josipa Tolo)
