Fra Jozo: Meni je žao kad vjernici ružno govore o vidiocima

Papa Franjo započeo je molitveni maraton tijekom Gospinog mjeseca svibnja, za okončanje pandemije koronavirusa.

Svakodnevno se moli krunica i uživo prenosi preko službenog video kanala Svete Stolice iz katoličkih svetišta i mjesta molitve diljem svijeta. Među tim mjestima je i Međugorje, gdje će se iz crkve sv. Jakova krunica moliti 15. svibnja.

Bit će to, ako Bog da, 40 dana prije 40. godišnjice prvih Gospinih ukazanja u Međugorju. Tako, dakle 40 godina kasnije. A prije ta četiri desetljeća župa Međugorje bila je slična ostalim hercegovačkim župama.

Tko bi se nadao da će postati jedna od najpoznatijih župa u svijetu, cilj milijuna hodočasnika, da će iznjedriti oceane molitve i milosti. I to je vrelo još i te kako izdašno.

Dogodila se pandemija, zatvaranje na razini Svijeta, ali je molitva već prije medijima povezala Međugorje s tim Svijetom, vjernicima – i milost teče.

U rijekama tih milosti važna je institucija župnika međugorskog pa smo o ovoj 40. godišnjici, na Radiopostaji Mir Međugorje, odlučili u emisiji Susret razgovarati s vršiteljima te službe od 1981. godine. Nakon osam mjeseci službe župnika fra Joze Zovko u Međugorju, dogodila su se prva Gospina ukazanja.

U emisiji Susret 3. svibnja uspoređuje Međugorje 1981. i Međugorje 2021.

Ako gledamo samo Podrbrdo iz onog vremena, ono grubo kamenje činilo ga je neprohodnim. Danas nakon 40 godina kamenje je izbrušeno, dobilo je lice. Bose noge, ljudske suze i krv uglačali su ono kamenje da nas upozorava, da nas sve vodi k njoj.

Tada zaraslo brdo, prazno, danas mjesto na kojemu svaki hodočasnik, koji se otvorio, na njemu nađe Majku. Na brdu je njezina ruka ispružena, srce otvoreno, a njezina ljubav teče u srcima milijuna koji su došli i onih kojima su oni odnijeli radosnu vijest.

Tada su se ljudi mučili radom svojim rukama na svojim njivama, duhaništima i vinogradima, a danas upiru pogled u goste koji im dolaze u dom, dolazeći na mjesta molitve, te im oni mogu svjedočiti. Međugorje je bilo mala klica, a danas je plodno stablo koje plodovima svojim hrani cijeli svijet.

Samo je Bogu moguće tako promijeniti svijet i župu. Župa je dobila milost i duhovnu sposobnost kao prva crkva. Škola je to kršćanske obitelji, odgoj kroz molitvu i post. U međugorskoj crkvi hodočasnici nauče klečati, čuti molitvu, gledati i dodirivati milost – izvor božanskog. Do dolaska u Međugorje nisu se usuđivali kleknuti pred svećenika, a sada u dugačkim redovima čekaju ispovijed.

Kazao je kako promjene u brojkama u župi ne znače ništa.

Ali znači to da je ta župa dala veliki broj duhovnih zvanja. Svećenik u obitelji je više nego znak. Zvanje se ne rađa slučajno, ono je plod molitve, zavjeta, roditeljskih žrtava. Pokazatelj tog vremena je da u ono doba neprijatelji crkve nisu imali što sijati, tada se nije čulo za rastavljeni brak, krize u obiteljima, život bez Boga.

Broj 40 s razlogom nam se nameće danas, no jedna Vaša propovijed od prije 40 godina u kojoj ste upravo govorili o biblijskoj simbolici tog broja koštala Vas je komunističkih tortura. Kako bi danas govorili o simbolici tog broja?

Sada mi još plodnije i milosnije djeluje taj broj. Tada je taj broj bio jako naglašen u tadašnjim novinama o revoluciji, komunizmu, pobjedi. Ali im se ta brojka poljuljala. Komunisti su prvi povjerovali da je tu Gospa jer su strahom vrištali da iščupaju tu poruku. Mojsijevih 40 godina bilo je znakovito.

Ovih naših 40 godina povezujem s molitvom u dvorani posljednje večere i nakon 40 dana dolazak Duha svetoga. Poziv na obraćenje poziv na kajanje, Crkva je počela živjeti kao zajednica, kao jedna velika obitelj živog Isusa. Taj znakovit broj oni su primijenili na sebe, htjeli su reći da sam o tome propovijedao.

Komentirao je i stanje o djeci-vidiocima tada i vidiocima danas.

Meni je žao kad nepromišljeno vjernici, kršćani, dobronamjerni ljudi neznanja napadaju ili  ružno govore o vidiocima. Vidioci su iznijeli jedan teret koji je nemjerljiv i nose ga danas. Ako su tako velike grane stabla kojemu je ime Međugorje, ako su tako prepoznatljivi plodovi pa ne samo da Bog stoji iza tog već i ljudi trebaju stajati iza tog.

To je plod u Crkvi. Gospa je odabrala djecu, oni su bili zbunjeni, ali neustrašivi. Izdržali su sve kušnje i nevolje. I sam sam se htio uvjeriti koliko su autentični, manipulira li netko s njima. I kada sam se uvjerio da su iskreni, čestiti, istinoljubivi stao sam iza njih i spremno sam ih branio i sada ih želim braniti. Njih zapravo ne treba braniti nego treba kazati istinu o njima, rekao je Fra Jozo Zovko.

(www.jabuka.tv)