Političkim strankama u Bosni i Hercegovini je u posljednjih 18 godina iz budžeta sa svih razina vlasti isplaćeno 355,3 milijuna maraka, od čega u prošloj godini 19,6 milijuna.
Izdvajanja su iz godine u godinu veća, a analitičari smatraju da je mnogo veći problem “siva zona”, kojoj se teško ulazi u trag i koja ostaje nesankcionirana, javlja BHRT.
Najveće stranke u Bosni i Hercegovini u protekloj izbornoj kampanji prikrile su dva milijuna maraka troškova za billboarde, društvene mreže i medije u odnosu na prikazano u financijskim izvještajima.
Ovo je rezultat monitoringa Transparency Internationala, uz opasku da je to samo mali dio nepravilnosti, jer je nemoguće pratiti sve troškove i izvore financiranja stranaka.
Podsjećaju na apsurd da su prikazali da su im estradni izvođači pjevali besplatno na političkim skupovima.
Gotovo da su nestale donacije privatnih poduzeća. A ključni financijeri su privatna poduzeća koja su povezana sa državom i koja dobivaju milijunske tendere i posluju sa javnim poduzećima i sa organima izvršne vlasti, ali se te donacije ne prikazuju, napominje Srđan Traljić iz TI BiH.
Čak 75 stranaka u Bosni i Hercegovini Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH nisu ni podnijele financijske izvještaje, koji se u većini slučajeva ne poklapaju sa stvarnim troškovima. Stranke prijavljuju uglavnom prihode iz budžeta, članarine i priloge. Javna tajna je, kažu, da se novac isisava i iz javnih poduzeća, naročito putem javnih nabavki.
U Koaliciji “Pod lupom” ističu da se kampanja financira i iz crnih fondova, naročito za promatrače i trgovinu biračkim odborima.
Nemamo slučajeve da stranke imaju ugovore koje su zaključile sa tim osobama, nije navedeno da su te osobe plaćene na taj dan da budu promatrači političkih stranaka. Postavlja se pitanje tko plaća promatrače i iz kojih fondova. Mnogo se sredstava isisava iz javnih poduzeća javnim nabavkama ili podizanjem kredita bez stvarne potrebe, navodi Srđan Ostojić iz Koalicije “Pod lupom”.
Novinarka BIRN-a Azra Husarić Omerović ukazuje na problem funkcionerske kampanje, koja traje mnogo duže od predizborne i koja nije ni na koji način sankcionirana, iako javni novac i resurse koriste u stranačke svrhe.
Možemo vidjeti da određena stranka revizorskom izvještaju prikažu 500.000 maraka kroz budžetske donacije ili priloge, a u kampanji potroše dva milijuna maraka. To se ne poklapa, a moralo bi. U tim slučajevima spominjemo sivu zonu koja u dosadašnjoj praksi nije bila kažnjena. Govorimo o čudnim ulascima novca u političke stranke, koji često zna biti razlog zašto neke stranke dobivaju izbore, jer taj novac koriste za plaćanje glasova ili neke druge nepravilnosti, smatra Husarić Omerović.
Za analitičarku Tanju Topić financiranje iz budžeta je vrh ledenog brijega u odnosu na stvarnu zloupotrebu javnog novca.
Istraživači su se bavili sivom zonom i bojim se da bi ta cifra mogla biti pet do sedam puta veća u sivoj zoni koju je pojeo mrak, upozorava Topić.
Sugovornici BHRT-a smatraju da je neophodna izmjena Zakona o financiraju političkih stranaka. Između ostalog, kažu, treba zabraniti da privatne firme koje doniraju političkim strankama mogu dobiti tendere u javnim poduzećima.
(www.jabuka.tv)
