Stonske zidine, monumentalni obrambeni sustav dug više od pet kilometara, povezuju Ston i Mali Ston te se ubrajaju među najdulje sačuvane fortifikacijske komplekse u Europi.
Smještene na ulazu u poluotok Pelješac, zidine su stoljećima štitile jedno od najvrjednijih gospodarskih dobara Dubrovačke Republike – stonsku solanu.
Gradnja velikoga obrambenog sustava počela je nakon što je Dubrovačka Republika 1333. godine preuzela Pelješac od bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Dubrovčani su ubrzo odlučili utvrditi novi posjed i zaštititi proizvodnju soli, koja je u srednjem vijeku bila toliko vrijedna da su je nazivali bijelim zlatom.
Zidine podignute zbog vrijedne soli
Prihodi od stonskih solana punili su državnu blagajnu, dok je susjedna Mletačka Republika predstavljala stalnu prijetnju tom važnom gospodarskom području.
Kako bi zaštitili solane, Dubrovčani su pokrenuli najveći graditeljski pothvat koji su izveli izvan samoga Dubrovnika. Prvi je preko brda Podzvizd podignut takozvani Veliki zid, dug oko 1.200 metara.
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Prema starim dubrovačkim kronikama, njegova je gradnja trajala samo 18 mjeseci, a stajala je čak 12.000 dukata, što je u to vrijeme bio iznimno velik iznos.
Bedemi povezuju Ston i Mali Ston
Kako bi u potpunosti zatvorili i osigurali prevlaku, Dubrovčani su na suprotnim stranama poluotoka podigli dva utvrđena naselja.
Na južnoj strani nastao je Ston, a na sjevernoj Mali Ston, dok su dva gradića povezana neprekinutom linijom bedema.
Ston je tako postao jedan od prvih planski građenih gradova u Europi, a zbog svoje povijesne jezgre i utvrda često ga nazivaju i Dubrovnikom u malom.
Cijeli fortifikacijski sustav razvijao se tijekom gotovo četiri stoljeća. Izvorno je bio dug oko sedam kilometara, dok se danas proteže nešto više od pet i pol kilometara.
Zidine su nekada bile ojačane s četrdesetak kula i nekoliko velikih tvrđava. Među njima se posebno isticao Veliki Kaštio, podignut 1357. godine kako bi izravno štitio solane.
View this post on Instagram
Na izgradnji su sudjelovali poznati graditelji toga vremena, među kojima je bio i firentinski arhitekt Michelozzo, kao i majstori školovani u dubrovačkoj graditeljskoj tradiciji.
Potresi i ljudska ruka ostavili velike posljedice
Stonske zidine tijekom povijesti pretrpjele su brojna oštećenja. Razoran potres iz 1667. godine srušio je velik dio bedema, a fortifikacije su stradale i u potresima u novije vrijeme.
Dodatnu štetu prouzročila je ljudska ruka. Jedan dio zidina porušen je 1874. godine, službeno iz higijenskih razloga, nakon što su bedemi gubitkom Dubrovačke Republike ostali bez nekadašnje vojne važnosti.
Kamen sa zidina prodavao se kao građevni materijal, dok su topovi s tvrđava odvezeni u Beč.
Obnovljene zidine otvorene posjetiteljima
Početkom 21. stoljeća pokrenuta je opsežna obnova kompleksa. Bedemi su očišćeni, snimljeni suvremenim metodama i pažljivo restaurirani.
Posjetitelji danas mogu prošetati jednim od najimpresivnijih obrambenih sustava u ovom dijelu Europe, s kojega se pruža pogled na Malostonski zaljev, bazene drevne solane i kamene krovove Stona.
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Osim zidina, područje je poznato i po uzgoju kamenica i dagnji u mirnim vodama Malostonskog zaljeva, koje se ubrajaju među najpoznatije gastronomske proizvode toga kraja, piše Putni kofer.
Među najduljim sačuvanim zidinama u Europi
Stonske zidine često se predstavljaju kao najdulji obrambeni zid u Europi, no preciznije je reći da se ubrajaju među najdulje sačuvane fortifikacijske sustave na kontinentu.
Hadrijanov zid u Velikoj Britaniji bio je znatno dulji, ali je do današnjih dana ostao sačuvan uglavnom u fragmentima.
Zbog svojih dimenzija, očuvanosti i povijesne važnosti Stonske zidine često nazivaju i europskim odgovorom na Veliki kineski zid.
(www.jabuka.tv | Foto: Instagram)
