U Gimnaziji Ljubuški članovi Asocijacije srednjoškolaca u BiH (ASuBiH) organizirali panel diskusiju na temu “Dajte nam mogućnost da gradimo našu budućnost!”.
Navedenom panel diskusijom srednjoškolci su obilježili Međunarodni dan srednjoškolaca.
Kako su istaknuli na samom početku diskusije, s obzirom da ove godine Međunarodni dan srednjoškolaca – 17. studenog “pada” u nedjelju, obilježili su ga u srijedu.
Ovaj dan se obilježava u znak sjećanja na studentske proteste koji su održani u Pragu 17. studenog 1939. godine gdje su studenti protestirali protiv nacističke okupacije te su strijeljani bez prethodnog suđenja“, istaknuli su srednjoškolci.
Sudionice panel rasprave su bile učenice Maja Vukojević i Antonela Boto, profesori Mirela Čuvalo, Mile Logara i Mario Brkić, a u ime roditelja predstavnik je bio Tigran Delić.
Moderator je bio Karlo Madžar, koji je istaknuo kako im je cilj pokrenuti raspravu na temu poboljšanja stanja u školstvu.
Brojni su problemi u školstvu, od internih problema svake škole, do problema na društvenoj razini. Istaknut ćemo neke; pada broj učenika, nedovoljno plaćeni profesori sa degradiranim položajima, unatoč činjenici da su visokoobrazovani i da su plaće drugih u javnim službama veće, izdvajanje za obrazovanje je ispod europskog prosjeka i ništa se po tom pitanju ne mijenja unatoč smjenama vlasti. Radni uvjeti također nisu povoljni, zastarjeli nastavni planovi i programi, nezadovoljni učenici koji se godinama žale da moraju štrebati itd. itd., istaknuo je Madžar.
Tijekom diskusije natuknute su bile mnoge teme kao što su: modernizacija školskog sustava i gradiva na što je psiholog Mario Brkić rekao slijedeće:
U našoj školi (OŠ Marka Marulića Ljubuški) i u osnovnim školama na Gračinama i u Vitini instalirane su interaktivne ploče veličine 65 inča sa touchscreenom koje na sebi imaju obrazovnu platformu za digitalizirane udžbenike koji pak u sebi imaju 3D modele koji su odlični za anatomiju čovjeka, za izučavanje svemira, za razne stvari iz zemljopisa. Imamo setove za robotiku, imamo opremljen digestor, imamo svašta nešto, ali moj zaključak nakon par godina rada u raznim školama je da ništa ne može zamijeniti motiviranog čovjeka, motiviranog djelatnika.
Znači u kontekstu ovoga što mi sada imamo stojimo dobro, ali što s tim? Znači možemo opremiti i odličnu školu, ali to nije jamstvo da će se značajno podići kvaliteta obrazovanja. Mislim da se i bez tehnologije samo sa motiviranim predavačem, može postići jako puno, istaknuo je Brkić.
U diskusiji se nadovezala i jedna učenica sa konstatacijom da se srednjoškolce ne pita dovoljno, no kako smatra da ih se ne treba previše ni pitati. Misli da bi roditelji trebali imati malo više uvida u sve odluke roditeljskog i nastavničkog vijeća.
Mi kao učenici imamo pravo sudjelovati u tim vijećima, no tamo nikad nismo pozvani. No, nitko ni od nas ne pokazuje ni interes otići i vidjeti o čemu se tu radi, istaknula je učenica.
Tema panel diskusije bila je “Dajte nam mogućnost da gradimo našu budućnost!”
O pravima učenika govorila je i prof. Čuvalo.
Ja mislim da je situacija baš demokratična, da u nas učenici znaju svoja prava. Ta im se prava uvažavaju u 99 posto slučajeva. Ponekad postoje neki problemi koji se na kraju riješe uglavnom u korist učenika. Uvijek se može raditi na svakom odnosu da on bude bolji i kvalitetniji, ali ako govorimo o pravima, ja to govorim kao razrednik i kao roditelj i kao bivši učenik. Premalo govorimo o obvezama učenika.
Dakle, ako je najavljeno ispitivanje, ako smo se dogovorili da će biti sat ispitivanja, zašto onda koristeći vaša prava izbjegavate ta ispitivanja, unaprijed dogovorena. Dakle, nije sve tako crno. Nitko od profesora ne želi vam loše, niti vam dati jedinice, ja ne volim dati jedinicu, jer onda moram ponovno to isto ispitivati. Dakle, treba malo uskladiti prava, očekivanja , obveze i učinak koji iz toga proizlazi. Ja se slažem da gradiva ima puno, ali vi ste upisali opću gimnaziju i znali ste što upisujete. Vi sada smatrate da učite nešto više od drugih, no ne učite.
Generacije i generacije prije vas su učile isto pa i više i kriteriji su blaži vama danas, nego su su bili prije. Vjerujte mi da je tako. Gradiva ima previše, slažem se, ali bilo ga je previše i prije 10, 20 i 30 godina svakom onome tko je upisao opću gimnaziju. Onaj tko nije htio ići u opću gimnaziju, upisivao je strukovna zvanja ili usmjerene škole koje su tada imale manji program i manje gradiva, no vi ste se opredijelili za opću gimnaziju, rekla je Čuvalo.
O promjenama u školstvu prof. Mile Logara je rekao:
Prvo i osnovno je pitanje kako poboljšati autonomiju i položaj učenika u procesu raznih odlučivanja. Postojale su i postoje inicijative u ovoj školi kako bi se to napravilo, ali s tim da ja tu imam jednu kritiku na učenike. Već prije par godina su recimo postavljene one kutije gdje ste vi mogli anonimno ubaciti pismo s vašim mišljenjem. Netko je ta mišljenja stalno čitao. Što ste vi od tih kutija napravili. Raskopali ste ih. Ja nisam poznat po blagim kriterijima, ali uglavnom puštam učenicima izreći sve što misle, a da nemaju nikakve posljedice radi toga. U tom kontekstu mora postojati nekakva demokratičnost, ali mora postojati i određena distanca, ono da se ne bi reklo, po narodski, “nismo mi skupa ovce čuvali” – jer nismo.
Možete kazati sve što mislite. Sad se vraćam na temu promjene, one su uvijek spore, a izgledaju vrlo ambiciozno na papiru. Svi mi znamo da treba ovo da treba ono. Da je ovdje predstavnik ministarstva on bi rekao da je sve to tako. Ministarstvo sve to razumije i stalno nešto pokušava, ali to traje već preko 20 godina. Samo koliko se njihovog učinka vidi, to je drugo pitanje. Kod nas je zapravo ključni problem financiranje. Međunarodna zajednica se tu donekle i uključila i financira nekakve projekte, ali ti projekti često ostanu mrtvo slovo na papiru.
Prvo i osnovno zapravo što je pokušaj jeste da se ovi stari postojeći MPP-ovi da se nastoje malo reducirati po sadržaju. To je prva stvar. Tu stvarno ima previše gradiva koje je većinom zastarjelo i ničemu ne služi. Većina zanimanja u kojima ćete se vi zaposliti danas uopće ne postoje. Dakle, vas se ne može za takva zanimanja pripremati nekakvim sadržajem koji je bio aktualan prije 30 godina. Naš model školovanja je u tom kontekstu zastario. Vi ste preopterećeni dijelom i zato što se vama ne prepušta odluka da neke predmete učite u skladu s tim što planirate studirati. Nije normalno da sociologiju ili logiku ili bilo koji drugi predmet jednako uči onaj koji planira upisati FERK i onaj koji planira upisati sociologiju. Tamo gdje imaju moderne sustave obrazovanja o tome se vodi računa rekao je Logara.
Nadovezala se i druga učenica konstatacijom: Od učenika se traži previše memorije. Pogotovo iz predmeta gdje ima puno gradiva. Zar ne bi bilo lakše, evo recimo iz kemije, da imamo laboratorij gdje bi mi radili pokuse i gdje bi vidjeli kako reagira nešto s nečim, nego da je pred nama pun list formula koje mi pokušavamo na taj način zapamtiti. Ja znam da to sada nije moguće, ali možda bi u budućnosti to trebalo tako. To bi nam uvelike pomoglo.
Predstavnik roditelja Tigran Delić se nadovezao konstatacijom iz kuta “običnih ljudi izvan struke”, piše Radio Ljubuški.
Mislim da je problem školstva još od kako je ono ustanovljeno u staroj Grčkoj ovaj – djecu uče podatke, a ne uče ih razmišljati. Najbolji učenik je učenik koji sumnja: “Je li ovo baš ovako kako profesor kaže”, i onda on razmišlja nešto u pozadini pa se na kraju ili složi s profesorom ili otkrije nešto novo. Tako to ide jer svi su izumi i otkrića nastali iz sumnje u postojeće znanstvene dogme.
Diskusija je do kraja bila vrlo zanimljiva i svi su konstatirali da bi se ovakvi paneli trebali češće organizirati.
(www.jabuka.tv)
