Fra Augustin Čordaš iskreno je progovorio o borbi s anksioznošću, depresijom i vjerom te poručio da ni svećenici nisu imuni na strahove i životne izazove.
U novoj epizodi Ad Deum Podcasta gost je bio fra Augustin Čordaš, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji trenutno obnaša službu župnika u Drinovcima.
Razgovor donosi otvorenu i iskrenu priču o strahovima, tjeskobi, vjeri, Božjoj providnosti i zahvalnosti, ali i o osobnim iskustvima i izazovima kroz koje je fra Augustin prolazio. Budući da je mjesec listopad – Gospin mjesec, epizoda je posvećena i Marijinom životu i njezinom “Evo me”.
Fra Augustin se u razgovoru prisjetio i vremena provedenog u Širokom Brijegu, gdje je obnašao službu osam godina.
Bio sam osam godina u Širokom Brijegu. Ljudi su emotivno reagirali na moj odlazak, ali sam tek kada sam prešao u drugu župu u potpunosti osvijestio što znači napustiti to mjesto. Nedavno sam prisustvovao primanju Frame Široki Brijeg, gdje su me, neočekivano, obuzele emocije. Nakon toliko godina stvore se posebne poveznice s ljudima, ali takav je naš svećenički život.
Govoreći o strahovima i tjeskobi, fra Augustin je otvoreno progovorio o vlastitom iskustvu anksioznosti u mladosti:
Strahovi su zanimljiva priča. Ja sam se susretao s ogromnim strahovima i tjeskobom u životu, pogotovo u prvom srednje, gdje sam jako osjetio anksioznost koja je sa sobom povukla i depresiju. Ljudi često komentiraju ‘kakva depresija u prvom srednje’, ali to je jako pogrešno. Ima djece koja pate od depresije – to su ozbiljne stvari.
Fra Augustin dodaje da fizički rad može pomoći, ali da nije rješenje za sve:
Netko kaže – “uzmi motiku, to ti je lijek za sve. Prije ljudi nisu imali problem s tim jer su stalno radili.” Ima istine u tome, fizički rad pomaže, ali svijet više nije isti. Nisu standardi isti. Sve se promijenilo.
Prisjećajući se tog razdoblja, fra Augustin ističe kako strah umanjuje čovjeka, a i sam je, kaže, osjećao fizičke simptome tjeskobe.
Dug je put i u mom životu bio od straha do vjere.
Cijeli razgovor s fra Augustinom Čordašem pogledajte u video prilogu.
(www.jabuka.tv | Foto: Screenshot)
fra.Gusta vrati nam se🙏.
E da motika može riješiti sve kako neki misle, onda bi svi lako ozdravili, ali znamo da to ne rješava probleme sa depresijom.
Ja poslušala, jako je korisno i hvala za ovaj razgovor i otvorenost. Fali toga jer ljudi potiskuju, skrivaju, boje se…ovo je baš dobro da svi čuju.
Zanimljiv je dio o kom govori o izazovu uskladjivanja srca i razuma. Nas mentalitet vise naginje srcu, impulzivnosti, brzim reakcijama. Cesto je to privlacno, jer si onda skroz tu, imas osjecaj potpunosti, zanesenosti, dionizijskog. Pogotovu je to privlacno onom mentalitetu koji nam je suprotan, ali ako samo sljedis srce moze dobro otic na krivo. Isto tako i obrnuto, cisti razum, kalkulacija, proracunatost do zadnjeg detalja, pokusaj imati kontrolu nad svakim trenutkom bivstvovanja, sto je naravno nemoguce, kad ne mozemo ni znati kako ce nam danas zavrsiti dan.
Ostaje izazov do zadnjeg trenutka, do zadnjeg daha, uskladiti neuskladivo, pomiriti suprotnosti. Naci svoj mir. I moci reci, Bogu hvala za sve.
“Slijedi svoje srce, ali pri tome ne smijes zaboravi ponijeti i svoj razum”
A. Adler
dragi fratre više ti Boga moli i njemu služi pa će biti dobro, malo pogledaj kako si govorio , što bi rekako fra Robert “d.o.o ja”!tko ne moli sve gubi i često ljudi nisu ni svjesni kad i kako.molitva i suradnja sa Bogom početak svega dobrog i lakoće da prihvatimo ono što nije dobro, a treba se kroz iskušenje proć!sve sobro se prokušava, da bude bolje ili da otpadne!
Za m
Pa na koju stranu ti sebe svrstavas sa svojim zlobnim komentarom 😁 pretpostavljam da nisi cak ni svjestan/na djelovanja svojih rijeci, njihova bit je negativna. Zasto? Sta zamjeravas pratru, sve sto je rekao bilo je pozitivno i cijelo vrijeme je naglasavao da se ne radi o njemu kao osobi, da je on mali, da je on samo instrument u Bozjim rukama i da je sve sto dobro cini rezultat Bozje milosti.
tko je sa Bogom i tko sa njim druguje neboji se , i tebi i fratru neboj se!tko će protiv mene ako je Bog za mene!Istina oslobađa!?Mir i dobro!
Poštovani fra.Augustine . Znam da ti nije falio materijalnom, jer je tvoj otac veliko ,,kadar,, vladajućih .
Vrati nam se sto prije na Siroki.Hvala ti za sve molitve.
Kad vjera nema odgovor – ide se doktoru.
A kad nema potrebe za doktorom, religija pljuje po znanosti.
Poštujem vjeru i čovjeka, ali teza je licemjerna.
„Dat će Bog“ – a kad ne dadne, trči se liječniku.
A kad „Bog daje“, isti ti liječnici i znanstvenici postaju meta podsmijeha “velikih vjernika”.
Ne može se imati i jare i pare.
Znanost i religija – barem onako kako se religija kod nas prikazuje (a ne kako je u svojoj duhovnoj biti) – jednostavno ne mogu dijeliti isti prostor istine. Ne. Ne. Ne. I ne.
Egzorcist i psihijatar ne postoje u istoj stvarnosti: prvi se bavi mitom, drugi razumom.
Spoj ta dva svijeta nije vjera nego nadri-duhovna zbrka – sramota za svako slobodomisleće Božje stvorenje.
Jer ako nam je Bog doista dao razum, onda ga valja koristiti – ne progoniti one koji ga koriste.
Imat habit na sebi habit i vjerovati u dogme, a pričati o depresiji i anksioznosti je licemjerno. Inače, fra Augustin mi je jako drag.