Nogometaši Dinama u 2. kolu skupine D Lige prvaka izgubili su na Gerlandu od Lyona 2-0. Oba su gola “pala” u prvom dijelu nakon velikih pogrešaka dinamovaca.
Rekao sam Kruni da upravo idem dati intervju i da ću reći da očekujemo pobjedu od 3-0 pa nek on vidi, to su bile riječi sportskog direktora Zorana Mamića uoči utakmice na Gerlandu. Nakon prvih nekoliko minuta smušenosti i poklona koje je Dinamova obrana ponudila Lyonu, Zokiju je vjerojatno bilo jasno kako ovo ne može dobro završiti.
Kako bi uopće moglo dobro završiti kad Nikola Pokrivač asistira Gomisu za 1-0, kad Tonel stoji kao ukopan dok mu igrač zabija s pet metara, kad vezni red ne postoji, kad Sammir nema s kim igrati, kad se od Leke očekuju proboji po desnom boku… Promašio je taktiku Kruno Jurčić. Nije Lyon Real Madrid, ali izgledao je – bolje od Reala. A to nije bila njihova zasluga koliko su to tako prikazale Dinamove “dječje” bolesti. Poznate od ranijih dana kad je biti Dinamov navijač značilo uza sebe imati poveću količinu lijekova za smirenje.
Prvo poluvrijeme jednostavno je bilo za zaborav. Apsolutno ništa Dinamo nije pokazao. A očekivali smo barem nešto. Ona igra protiv Reala držala nas je u nadi, nažalost, lažnoj. Dinamo kao da je prvih 45 minuta ostao u svlačionici. Nema vica u igri, nema opasnosti, nema akcija, nema mirnoće. Kruno je nešto morao mijenjati jer Lyon je imao 2-0.
Tomečak i Šimunić bila je reakcija Dinamovog trenera za drugo poluvrijeme. Leko je ostao na desnom boku, Šimunić se preselio na lijevi, a Ibanez i Tomečak bila su nova Dinamova krila. No nije bilo pilota u avionu. Dinamo je u drugom dijelu bio bliže tome da primi treći gol nego da utakmicu na Gerlandu učini zanimljivom.
“Modri” su počeli prijetiti od 70. minute kad su izveli prvi korner na utakmici. Minutu prije toga Sammir je prvi put pucao u okvir gola. Vida i Tonel iz obrane su stigli naprijed i dvaput zaprijetili Llorisu, no ostalo je 2-0. Podigao je Kruno i Rukavinu s klupe, uveo ga umjesto tragičara Pokrivača… Krenuo je Dinamo po gol. Dinamo s Beqirajem, Rukavinom, ofenzivnim Ibanezom i Tomečakom i Sammirom iza njih. Možda je Kruno mogao i malo hrabrije ući u utakmicu. Možda ne ovako napadački, ali usamljenog Beqiraja u prvih 45 minuta bilo je teško za gledati, uostalom kao i Dinamovu igru na Gerlandu.
Pobjeda Lyona, blijeda igra Dinama. Što prije zaboraviti i okrenuti se prema sljedećem izazovu u Ligi prvaka. Nitko nije očekivao da će Dinamo razbiti Lyon, ali isto tako nitko nije očekivao ni da će Dinamo tako lako “pasti” na stadionu koji nam je donio toliko sreće ’98. godine. Pitajte Nijemce. Ni njima nije išlo tada. Večeras smo Nijemci bili mi.
24sata.hr