Niz medija je prošle zime objavilo da se iskusni desni vanjski, Denis Buntić (35), vratio u Ljubuški i potpisao za matični Izviđač, međutim konačnog dogovora o ovom angažmanu u stvari nikad nije bilo.
Buntić se nakon jesenske polusezone u mađarskom Pick Szegedu vratio u Lipno kod Ljubuškog i tamo uživa u odmoru poslije velikih napora kakve donosi profesionalna rukometna karijera.
Opcija da nastavi s igranjem je svakako postojala, ali nikako pod svaku cijenu.
Ove godine punim 36, a uz to sam imao i problema s leđima. Iskreno, da je bila ponuda koja bi zadovoljila moje ambicije, vjerojatno bih nastavio igrati. Sve vrijeme karijere sam se borio za titulu prvaka, a ponude koje sam imao su bile uglavnom od klubova iz donjeg dijela ljestvice Francuske i Njemačke. Imao sam i Katar, ali sve to nije zadovoljavalo moje ambicije. Ne nancijske, nego sportske. Ne mislim da bih poslije toga mogao naći motiv u takvim klubovima, priča Denis Buntić i dodaje: Tako je ispalo, i najvjerojatnije je to sad kraj moje karijere… 90 posto.
Djelovalo je prošle zime dosta blizu da bi mogao pojačati Izviđač, piše Dnevni list.
Pričali smo o angažmanu, ali tu je bila mlada ekipa i nije mi išlo da uzimam mjesto nekome od mladih igrača. Polazim od sebe i nije mi to bilo u redu. I bez mene su kasnije postali prvaci, zbog čega je i meni draže da sam tako odlučio.
Zanimalo nas je postoji li mogućnost da iskustvo jednog prekaljenog rukometaša – profesionalca kroz adekvatan angažman prenese u matični klub.
Mislim da bih o tome trebao prvo pričati s klubom. Iskreno sumnjam, ali – nikad ne reci nikad. Posljednjih pole godine provodi u miru, daleko od svog stresa koji nosi profesionalni sport.
Nema plan kako i što dalje…
Bilo je: Pastor ili ja
Španjolski trener na klupi Pick Szegeda, Juan Carlos Pastor, kratko je za mađarske medije prošle zime rekao: Ne želim Buntića više vidjeti, neću raditi s tim igračem.
Tako je okončan Buntićev angažman u mađarskom timu.
Godinu i pol dana smo radili zajedno, onda su krenuli loši rezultati. Tako dolazi nervoza, živci rade svoje. Malo smo se “zakačili“ i bilo je: on ili ja. Normalno je da se klub odlučio za njega, prisjetio se Buntić.
Uvijek u vrhu klupskog i reprezentativnog rukometa
Gdje god da je igrao, Buntić se borio za titule. Tako još iz Izviđača nosi četiri titule prvaka BiH i dvije pobjednika Kupa.
S Cimosom je osvojio Kup u Sloveniji, a s Ademarom u Španjolskoj.
Najveće klupske uspjehe je dostigao u Kielceu s kojim je osvojio po pet titula prvaka i osvajača Kupa. Nosi naslov pobjednika Lige prvaka 2016., a dva puta je bio treći (2013. i 2015.). S reprezentacijom Hrvatske je osvojio četiri srebra i dvije bronce na velikim natjecanjima.
Teško mi je nešto posebno izdvojiti jer su većinom to sve vrhunski rezultati. Npr. s Kielcom sam osvojio Ligu prvaka i dva puta bio treći, a s reprezentacijom stalno bio u vrhu. Uvijek sam išao u klubove koji su se borili za titule. Jednostavno, tako se poklopilo.
Najviše pratim Izviđač
Rukomet u zadnje vrijeme generalno prati pretežito preko medija.
Iskreno, najviše pratim Izviđač u smislu da čitam iz medija, s tim da ponekad odem i na koju utakmicu. Ostalo slabo, uglavnom kroz medije, kaže Buntić koji je ipak ispratio i nastupe bh. reprezentacije u posljednje vrijeme.
S većinom tih igrača sam igrao, mislim na stariju ekipu. Ne idem na utakmice, ali ispratim rezultate i događanja.
U moje vrijeme Izviđač je imao veće ciljeve
Prošlosezonska ekipa Izviđača je osvojila naslov prvaka, a to je bila odskočna daska za većinu igrača da krenu put stabilnijih, nancijski moćnijih sredina.
Dobro su se pokazali, ali žao mi je vidjeti da se svake godine ekipa raspadne i odu praktički svi igrači. Tako ne mogu napraviti nešto više. Možda nema smisla da ja to komentiram, ali bilo bi lijepo kad bi se zadržali tri – četiri godine. Ovako tko god je imao bilo kakvu ponudu iz vana, otišao je.
Generacija s Buntićem je imala šansu biti više na okupu i tako kreirati odlične rezultate.
U moje vrijeme Izviđač je imao veće ciljeve i ambicije. Radili su se ugovori na četiri godine, a upravo u toj četvrtoj godini smo i došli do ekspanzije, vrhunca, te napravili rezultate, osvojili prvenstvo i igrali polunale Kupa pobjednika kupova. Korak po korak, ne može se ništa odjednom, naglašava Buntić.
(www.jabuka.tv)
Buntiću svaka čast. Uvijek je bio požrtvovan za reprezentaciju.