Demografski gubitak: 25% manje stanovništva u Bosni i Hercegovini – što nas čeka?

Demografski nazadak Bosne i Hercegovine kojemu svjedočimo kroz brojne primjene u kojima radno sposobno stanovništvo, odnosno cijele obitelji, svoju budućnost vidi upravo u nekoj od zemalja zapadne Europe, gdje će ih uređeni državni sustavi s višestoljetnom tradicijom privatnoga vlasništva, odnosno kapitalizma s ljudskim licem, osim osiguranja dobre materijalne osnove, tretirati znatno humanije u odnosu na domovinu, odavno je trebao izazvati alarm za uzbunu nadležnih u BiH.

Međutim, propuštene prilike, neaktivnost, kao i inertnost često birokratski glomaznih sustava, uz dobro poznatu političku krizu koja je permanentno stanje društva od Daytona naovamo, doveli su do situacije u kojoj, ako je suditi prema određenim procjenama, Bosni i Hercegovini nedostaje milijun ljudi u odnosu na stanje 1991.

Starost stanovništva

Admir Čavalić, ekonomski analitičar i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, upravo je o ovoj temi govorio i za Večernji list, kazavši kako se iz podataka može zaključiti da BiH u navedenom razdoblju nedostaje 25 posto stanovništva, a da stvar bude gora, to je tek najava onoga što bi nam se moglo dogoditi u pogledu socioekonomske situacije.

Naime, očito je da smo, osim odljeva stanovništva, i sve starije društvo, a Čavalić nam je u tom kontekstu potvrdio kako je prosječna starost u BiH čak 43 godine. Nadalje, postoji i nedovoljno razvijen napredak u smislu poboljšanja na tržištu rada, a sve ide u smjeru u kojemu ćemo doći u situaciju u kojoj ćemo imati jednog zaposlenog na jednog umirovljenika.

Naravno, održivost mirovinskog sustava, treba naglasiti, ipak je zajamčena jer se mirovine u FBiH isplaćuju iz proračuna. Međutim, odnos 1:1 nije dobar zbog brojnih drugih posljedica u smislu ekonomske situacije. Čavalić stoga ističe važnost jačanja tržišne ekonomije.

Demografsku sliku u Bosni i Hercegovini treba promatrati kroz dvije prizme – prva je ona ekonomska i prevladavajuća u kojoj se veliki dio stanovnika zemlje uslijed nemogućnosti osiguranja egzistencije za svoje obitelji odlučio napustiti domovinu te potražiti bolje uvjete rada i zarade u zemljama Europske unije. Takav tip migracija zapravo je obilježje koje je bilo izraženo i znatno prije rata i poraća u BiH te njega nisu bile lišene ni zemlje okružja.

Međutim, ono što se primjećuje je činjenica da Bosnu i Hercegovinu, u određenom broju slučajeva, napuštaju cijele obitelji – trend je to koji upućuje na mogućnost koje se svi pribojavaju, a ona se ogleda u scenariju koji bi rezultirao postupnim gubitkom veze s domovinom nakon druge ili treće generacije, i to kroz sociološku, a onda i ekonomsku dimenziju. Posljedice na ekonomske, odnosno novčane tokove u BiH u tom bi slučaju bile pogubne.

Razlog je činjenica da dijaspora još uvijek osnažuje značajan dio ekonomije u BiH, osiguravajući pristojan životni standard brojnih obitelji u domovini. Brojke govore dovoljno same za sebe. Prema podacima  iz Centralne banke BiH, osobni transferi, odnosno novčane doznake iz inozemstva, lani su iznosili 4 milijarde i 166,98 milijuna maraka, a godinu prije 3 milijarde i 787 milijuna maraka.

Rast je dijelom uvjetovan inflacijskim kretanjima, ali i težnjom dijaspore da pomogne obiteljima u domovini, no upitno je, slažu se sociolozi, koliko će rat rast biti održiv s protokom vremena, a poglavito uzimajući u obzir činjenicu da mlađe generacije postupno gube kulturološku vezu s domovinom, postajući sve više integralni dio društva zapadnoeuropskih zemalja. O tome svakako valja računati prilikom svake projekcije razvoja odnosa s dijasporom.

Naravno, pitanje migracija i bijega iz BiH ne treba odvojiti ni od ratnih devedesetih i etničkog čišćenja jer se znatan dio stanovnika nikada nije vratio u svoje domove, a jedan dio je, napuštajući BiH, odlučio život nastaviti u nekoj od drugih zemalja te se u BiH vraća uglavnom tijekom godišnjih odmora.

Zapadnohercegovačku županiju dobro posložen sustav mjera dovodi do situacije da je praktički jedina županija s pozitivnim prirodnim prirastom. Takve modele morale bi slijediti i druge županije, dok bi se na višim razinama vlasti morala uzeti u obzir provedba onih reformi koje će omogućiti osnaživanje ekonomskog rasta, što je preduvjet svake demografske mjere, piše Večernji list BiH.

Nužne su reforme

Dugoročno, demografiju valja uvijek promatrati kroz prizmu socioekonomske situacije, odnosno dostupnosti dobro plaćenog i sigurnog posla, uz neizostavno prilagođavanje brzim tehnološkim i drugim promjenama na tržištu rada. Država odnosno entiteti tu su da stvore zakonski okvir i mogućnosti snažnijeg investiranja koje bi omogućilo brže i bezbolnije otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje fiskalnog opterećenja na rad, kao i podizanje razine fiskalne discipline i odgovornosti.

U konačnici ponovno se vraćamo na pitanje odnosa s dijasporom, pri čemu valja podsjetiti kako je Vijeće ministara BiH nedavno donijelo odluku o formiranju Međuresorne radne skupine za izradu okvirnog Zakona o suradnji s iseljeništvom institucija Bosne i Hercegovine. Na takav potez se gleda kao na način osnaživanja veza s dijasporom, a što bi se moglo pokazati od iznimne važnosti u nadolazećem razdoblju.

(www.jabuka.tv)