Dalmatinski “Baywatch”: Plaža je sigurna kad ju one čuvaju

Subota, 12 sati, plaža Žnjan u Splitu doslovno “gori”; more vrvi kupačima, dobrim i lošim plivačima. Na sve njih sa svojih tornjeva-promatračnica paze pripadnici Spasilačkog kluba ST Galebovi-Crveni križ Split.

Spasioci su uglavnom muškarci, ali tu je i pet djevojaka.

24 sata je popričao s njih dvije. Nikola Stracarova (27) i Ema Carević (24), Niki i Ema, kao spasiteljice došle su iz dalekih krajeva. Niki malo bližih, jer Brno u Češkoj i nije tako daleko.

Ovdje sam ranije dolazila na ljetovanje, a onda sam prije četiri godine u sklopu Erasmusa došla na nekoliko mjeseci u Split, vidjela oglas za spasioce, prijavila se i počela raditi. I od tada se vraćam svako ljeto, evo već četvrta godina, priča Niki koja u Češkoj predaje na kineziologiji.

Ima 27 godina i završila je čak dva fakulteta – kineziologiju i pedagogiju. Trenutno priprema doktorat. Unatoč već zavidnoj akademskoj karijeri, bez Splita ne može ni zamisliti ljeto, a hrvatski jezik govori skoro savršeno.

“U vas je uvijek sve isto”

Split obožavam, kao i ovaj posao. Sviđa mi se što je ovdje sve puno sporije nego kod nas u Češkoj, a najdraže mi je što kad god se vratim uvijek sve bude isto, na svom mjestu, baš kako i treba biti. Uvijek je tu ista žena koja prodaje krafne, ista baba koja sjedi uvijek na istom svom mjestu u kafiću, isti ljudi koji su bili tu i prošle godine…

A Ema je rođena u Aucklandu, gdje su joj se odavno odselili roditelji, oboje Splićani. Otac Davor bio je vaterpolist, a i sada je izbornik Novog Zelanda, pa je i Ema cijeli život u vaterpolu. Igrala je u Barceloni, ali kad je došla na ljetovanje u Split, ponudili su joj da igra za splitski POŠK i hrvatsku reprezentaciju. Prihvatila je, a uskoro se prijavila i dobila posao spasiteljice.

Živi godinu za godinu

Ovo mi je prva godina na ovom poslu i jako mi se sviđa. Osim toga, uz ovaj posao ostajem u kontaktu s morem i plivanjem, a usput mogu i pomoći nekome. Kao i Nikoli, i meni se sviđa Split i splitski način života, iako je i u Aucklandu lijepo ali i različito, jer ipak je to grad s milijun i pol ljudi, kaže Ema. I ona je također već diplomirala, ali na ekonomiji.

Da, ali ne znam u kojem smjeru će me život odvesti. za sada živim godinu za godinu. Na jesen me čekaju kvalifikacije za Europsko prvenstvo s reprezentacijom. Poslije toga, ne znam.

“Kolege su nam super”

Bude katkad dobacivanja, kaže Niki, smijući se, ali veli da je sve bezazleno. Kaže da su muški kolege sjajni. Ljubavnih ponuda nije bilo.

A ljubav ako se dogodi super, a ako ne, opet dobro, dodaje Ema.

A obje uglas otkrile su i što je najljepše u njihovom poslu, a to je pomoći ljudima i nakon toga vidjeti njihove osmjehe.

Dakle Splićani, na Žnjanu nema straha. Dok su tu Niki i Ema, ne bojte se ni meduze ni morskih pasa…

(www.jabuka.tv)


2 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.