Vrijeme je berbe grožđa. Tradicionalno će od njegovog soka mnoge domaćice napraviti slasticu zvanu ćupter ili kako ga neki zovu – hercegovačke gumene bombone.
Nije nepoznato da su kapljice hercegovačkog zlata išle ravno do austrougarskog dvora i carevog stola, da su se radi te iste kapljice gradile ceste i probijali putevi, ali to je već druga tema.
Manje je poznato je li se car sladio još nekim produktima vinograda osim vina. Ne mislim pri tome ni na grožđe ni na rakiju, nego na slasticu naših predaka- ćupter.
U takvom siromaštvu i oskudici namirnica osmisliti i izraditi jednu ovako ukusnu slasticu zasigurno je iziskivalo veliku maštu i spretnost. Jer, čime se zasladiti do zime, što staviti na božićnih stol, čime počastiti goste i čime razveseliti djecu? Sigurno su to bila pitanja koja su prolazila glavom naših baka i njihovih baka i prabaka, dok su se vrijedno brinule oko kućanstva.
Smislile su i izmislile ćupter i hvala im za to. Hvala im jer ne samo što se i danas zasladimo njime, nego što se dičimo i ponosimo ćupterom kao našom tradicijskom slasticom, sebično ga svojatamo kao hercegovački izum.
Zanimljivo je da se ćupter može napraviti i od drugog voća kao što je dunja ili šipak.
I evo na kraju, za sve vas koji niste, a namjeravate praviti ćupter, provjeren recept za izradu ove slastice:
- 5 l soka od grožđa (bijelog vina) staviti kuhati dok ne prokuha te skloniti pjenu.
- 1 l hladnog soka od grožđa pomiješati sa 1 kg brašna (može se koristiti i griz) i 10 dkg šećera. Ovo dodati u 5 l kuhanog mošta i miješati dok se ne zgusne.
- Razliti u plastične tanjure (ili posudu po želji) i staviti na sušenje nekoliko dana, okrećući ga svaki dan.
- Kad su ćupteri gotovi posuti i ih brašnom ( po želji može i šećerom u prahu).
(www.jabuka.tv / Foto: Hercegovački ćupter Medallion)
Jako volim ćupter , to je bilo i koji keksić ako neko dones sve slatko što smo imali ali drago
Ćupter je originalno iz Brotnja!
Jeste možda originalni iz Brotnja,ali pravoijo se je i u Blatu.Bilo je i dole dobrih vinograda i grožđa,a i žena koje su to znale.Moja baba je bila 1910 godište,rodom iz Čerina i znala je praviti ćupter.Naučila je i druge žene po selu.To su bile Haribo gumene bombone moga djetinjstva.
Nažalost ove mlađe generacije niti znaju što je ćupter i ako ga probaju kažu “bez veze”jer su naučeni da kupe nešto drugo u nameksu,tako da će nam starina i stari običaji kroz koju godinu nestati…