Ćosić: Hrvate ni danas ne prestaju optuživati što su organizirano branili svoje postojanje

Zdenko Ćosić
Ni danas se kao ni tada ne prestaje upirati prstom i optuživati Hrvate što su organizirano branili svoje postojanje. Nisu bili lojalni središnjim vlastima!? Istim onim vlastima koje su bile “otkinute” od ostatka svijeta. Istim onim središnjim vlastima kojima je predsjedao Alija Izetbegović, izdavao priopćenja, pregovarao i razmjenjivao pisma o miru i suradnji, a istodobno osnivao jednonacionalne političke i vojne institucije.

Zdenko Ćosić, premijer Vlade Zapadnohercegovače županije i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH, u kolumni za Dnevnik.ba piše o osnutku Hrvatska zajednice Herceg – Bosne i političkim previranjima početkom devedesetih.

Nakon prvih višestranačkih izbora u republikama bivše SFRJ bilo je jasna da će zajednička državna tvorena “svih naroda i narodnosti” nestati sa zemljopisne karte.

Jednako tako, bilo je jasno da s tim neće olako pomiriti srpska politika koja je apsolutno dominirala u svim segmentima države “ravnopravnih” naroda. Vojna snaga zemlje (JNA) ništa nije poduzela kad je nasilno ukidan status autonomija Vojvodine i Kosova (1988), ali je svim silama krenula u zaštitu poretka kad su ga “ugrozili” građani na slobodnim izborima!?

Već početkom 1991. godine, JNA protuzakonito i nasilno oduzima oružje Teritorijalne obrane u vlasništvu općina. U rujnu 1991. godine JNA zauzima Dubravsku visoravan i prodire u pravcu Slanog na jugu, čineći zvjerske zločine u selima nastanjenim Hrvatima. Istodobno zauzimaju aerodrom u Mostaru. Vojska pod snažnom komandom indoktriniranih uglavnom srpskih oficira, još je u ljeto 1991. godine zauzela Kuprešku visoravan i tako izolirala područje Hercegovine nastanjeno dominantno Hrvatima.

Predsjedništvo R BiH, kao “vrhovni zapovjednik Oružanih snaga BiH”, snaga kojih nema, muku muči s popunjavanjem novih članova.

Srpski članovi su napustili Predsjedništvo nakon referenduma, odnosno nakon međunarodnog priznanja BiH. Proces ostavki, razrješenja i ponovnih imenovanja trajat će do konca 1993. godine. Srbi su, pod vodstvom SDS-a i Radovana Karadžića, osnivali svoje “oblasti”, provodili referendum, da bi 24. listopada 1991. godine osnovali Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Bilo je iluzorno očekivati od novoizabranih vlasti u Sarajevu bilo kakvu zaštitu od pokrenute agresije.

Na sjednici Predsjedništva od 4. svibnja 1992. godine, Alija Izetbegović slikovito opisuje mogućnosti “središnjih vlasti” u Sarajevu:

…mi ne smijemo otjerati UMPROFOR iz Sarajeva, čovječe. Nemoj da se igramo sa njima. Oni su nam još jedino oko ovdje kroz koje gledamo svijet. Nema telefona, nema ničega više… Mi smo otkinuti, pošta nam ne radi, mi nemamo više veze sa svijetom.

Izetbegović i njegova SDA, znajući da formalne institucije nemaju nikakvu moć i da su “otkinuti”, prvi su krenuli u osnivanje paralelnih jednonacionalnih političkih i (para)vojnih institucija.

Početkom svibnja 1991. godine osnovana je Patriotska liga, kao stranačka vojna formacija, odnosno oružano krilo Vijeća nacionalne obrane muslimanskog naroda. Sve se to događalo prije osnivanja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, 18. studenog 1991. godine.

Dok su Muslimani (Bošnjaci) osnivali svoje jednonacionalne političke i vojne strukture, javno su iz službenih institucija pozivali agresora (JNA) da čuva mir u zemlji!? Ni danas se ne oprašta Hrvatima što nisu bili naivni.

Ni danas se kao ni tada ne prestaje upirati prstom i optuživati Hrvate što su organizirano branili svoje postojanje. Nisu bili lojalni središnjim vlastima!? Istim onim vlastima koje su bile “otkinute” od ostatka svijeta. Istim onim središnjim vlastima kojima je predsjedao Alija Izetbegović, izdavao priopćenja, pregovarao i razmjenjivao pisma o miru i suradnji, a istodobno osnivao jednonacionalne političke i vojne institucije.

Po priznanju Sefera Halilovića, Patriotska liga je još u veljači 1992. godine, dakle prije priznanja BiH, imala 120 000 ljudi. Jesu li ove paravojne formacije zaštiti narod (Muslimane) od agresora JNA, najbolje govore zaključci Predsjedništva BiH sa sjednice nakon održanog referenduma, 2. ožujka 1992. godine.

Zaključak pod brojem 6 najbolje gori: “da se odmah raspusti Krizni štab Predsjedništva SRBiH , sa Ejupom Ganićem na čelu kao neustavni organ da se hitno razoružaju paravojne formacije “zelene beretke” koje javno djeluju u Sarajevu, štiteći, između ostalog, i kriminalce – počinioce zločina.”

Tako su zaštitnici kriminala i počinilaca zločina promijenili dresove i ušli i formalno u “središnje” institucije. U fabriciranom javnim narativu, HZ Herceg-Bosna je podrivala te institucije, a zelene beretke su ih ojačale!?

Upornim pokušajima dekonstituiranja hrvatskog naroda u BiH i danas su najveće prepreke upravo HZ HB i HVO koji nisu podrivali središnje institucije, (nije ih niti bilo potrebno podrivati) nego su branili svoj narod od agresora.

Svijest o tome i danas je najbolja obrana, ne samo hrvatskog prava u Bosni i Hercegovine, nego same Bosne i Hercegovine kao zajednice jednakopravnih naroda. Ako je takva BiH cilj “središnjim” patriotima!?

(www.jabuka.tv)

6 komentara

  • Predsjednik HZHB-Mate Boban, Predsjednik HVO-Mate Boban, Predstojnik odjela obrane-Bruno Stojić, Predstojnik odjela gospodarstva HZHB-Vlado Šoljić, Predsjednik HZHB-Vlado Šoljić, Predstojnik odjela financija HVO i HZHB-Jadranko Prlić, Predstojnik odjela unutarnjih poslova HVO i HZHB-Branko Kvesić, Predstojnik odjela pravosuđa i opće uprave HVO i HZHB-Zoran Buntić, Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne bila je nositelj izvršne vlasti u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni. Osnovana je 28. kolovoza 1993. u sklopu proglašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a sjedište joj je bilo u Mostaru.[1]Hrvatsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini osnovalo je Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu 18. studenog 1991. Pet mjeseci kasnije, u travnju 1992. osnovano je i Hrvatsko vijeće obrane kao nositelj izvršne i upravne vlasti u HZ Herceg-Bosni, ali i kao najviše tijelo obrane. HVO je imao zadatak da privremeno vrši izvršnu i upravnu vlast “do uspostave redovne izvršne vlasti”. U sklopu HVO-a bilo je i organiziran određen broj odjeljenja koji su upravljali društvene odnose u HZ Herceg-Bosni.[2]Temeljnom odlukom o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne uspostavljena je Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne u sklopu načela trodiobe vlasti. Temeljnom odlukom odlučeno je da predsjednika Vlade kao i članove vlade bira i razrješava Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne.[3]
    Ministarstva
    Prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih organa državne uprave Vladu Hrvatske Republike Herceg-Bosne činilo je 14 ministarstava.[1]
    ministarstvo ministar
    predsjednik Vlade Jadranko Prlić
    potpredsjednik Vlade Ivan Čuljak
    Ministarstvo obrane; potpredsjednik Vlade Perica Jukić
    Ministarstvo financija; potpredsjednik Vlade Jozo Martinović
    Ministarstvo unutarnjih poslova Valentin Ćorić
    Ministarstvo pravosuđa i uprave Krešimir Zubak Bariša Čolak
    Ministarstvo prometa i veza Ilija Kožulj Pavo Boban
    Ministarstvo energetike, rudarstva i industrije Vladimir Šoljić
    Ministarstvo trgovine, turizma i poduzetništva Ilija Krezo
    Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Marko Božanović
    Ministarstvo trgovine, turizma i poduzetništva Željko Obradović
    Ministarstvo zdravstva Ivan Bagarić Ivan Šarac
    Ministarstvo rada, socijalne skrbi i obitelji Ilija Žuljević
    Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa Jozo Marić
    Ministarstvo obnove i razvitka Zulfo Robović
    Ministarstvo za međurepubliku suradnju i međunarodne odnose Mile Akmadžić Branislav Bilić

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.