Čapljina je uvijek imala epitet uređenoga maloga grada, a ni danas nije drugačije. Problemi nisu infrastrukturni, niti komunalni, mješavina su onih ekonomskih i demografskih, kao i u svakoj drugoj našoj sredini, ali ovdje kombinirani s pograničnim karakterom sredine, piše Klix.ba.
Središnji dio Čapljine konkurira za jedan od najljepših, najuređenijih i najčistijih u Bosni i Hercegovini. Ako se nekoga jutra zateknete u Čapljini možda ćete negdje i zateći pokoji papirić, ali ćete vrlo skoro vidjeti gradske komunalce kako ih kupe i dovode središte grada u red. Zelene površine su uređene, centar nije pretrpan građevinama, fasade su manje više dotjerane, ožiljaka rata nikad i nije bilo previše, sve izgleda mnogo ljepše nego npr. u obližnjem Mostaru. Čak i fontane rade!
Drugačiji se dojam dobiva kad se prošetate malo dalje od centra općine, ako krenete prema staroj čaršiji ili ka antičkom nalazištu Mogorjelo. U starom dijelu naići ćete i na ruševine, oronule kuće i slike koje Čapljinu udaljavaju od Mediterana. Na drugim stranama imate osjećaj da ste na moru, osjetite jugovinu, krovovi su niski, prilagođeni južnjačkom stilu gradnje i mnogo manjim oborinama, za toplih dana miriše more koje se nalazi na petnaestak minuta vožnje.
Uređeno, ali pusto mjesto
“Čapljina je komunalno sređena, to treba priznati, posebno ovaj centar, naši problemi su druge prirode, mjesto je pusto, mladi odlaze, industrija je godinama bila svedena samo na tvornicu keksa Lasta, a i ona je evo zatvorena. Čapljina živne vikendom, kad se studenti vrate i ljeti zbog dijaspore. Ovim danima ujutro ima srednjoškolaca koji dođu iz okolnih sela, inače je baš pusto”, žali se Marinko Šanje, nezaposleni magistar politologije.
Dojam pustoga mjesta zaista imate kad šetate ulicama, ali popis stanovništva iz 2013. godine o Čapljini je govorio u drugačijem svjetlu. Ovo je jedna od onih rijetkih općina koja je imala više stanovnika na posljednjem popisu, nego onom predratnom, 1991. godine. Popis objavljen prošle godine kaže da Čapljina ima nešto preko 28 tisuća stanovnika, par stotina više nego se bilježilo prije 25 godina.
Prekogranični rad jedna od opcija
“Problemi s gospodarstvom donekle se niveliraju zbog pograničnoga položaja koji omogućava građanima da rade u susjednoj Hrvatskoj. Tamo je standard značajno viši pa u razlici njihovih plaća i ovdašnjih troškova života ljudi nalaze izlaz. Nedostaju nam sadržaji koji bi zadržali mlade ili koji bi značajnije dovodili ljude sa strane”, govori sugovornik Klix.ba.
Turistički potencijal Čapljine je nemjerljiv. Počitelj je pravi biser, Mogorjelo očuvano antičko nalazište, Salinas Price je ovdje smjestio drevnu Troju, rezervat ptica Hutovo Blato je još uvijek nedovoljno iskorišteno, blizina mora nešto što nemaju mnogi, a na dohvat ruke turistički centri koji privlače milijune Međugorje, Makarska, Split, Dubrovnik, Mostar…
Naći razloge da ljudi dolaze u Čapljinu
“Turizam se može dići mnogo više, važno bi bilo održati sliku uređenoga mjesta, dobro je došao video nadzor cijeloga urbanoga dijela, koji je zaista doveo bar onu elementarnu sigurnost na značajan nivo. Dobro bi bilo kad bi decentralizacija u koju se svi zaklinju u Čapljinu donijela neke županijske institucije, zašto ne Ministarstvo turizma. Sada osim vojarne Oružanih snaga, nema baš nikakvoga razloga da ljudi dođu zbog posla u Čapljinu”, dodaje Šanje.
Šanje razmišlja o mladima te govori da bi sjajno bilo kad bi mostarski univerzitet i sveučilište, koji su glavna odredišta čapljnskih studenata, ovdje otvorili bar studentske službe koje bi radile jedan ili dva dana tjedno.
Turizam je najveća šansa
“To ne bi mnogo koštalo, ali bi koristilo u zadržavanju ljudi ovdje. Mnogi govore o studiranju na daljinu, a u Mostar čovjek mora otići da bi predao najobičniju prijavu ili izvadio neku potvrdu”, sugerira Šanje koji je donedavno zbog svoga studiranja redovno prelazio istu relaciju.
O turističkim potencijalima nam je govorio i drugi Marinko, Dalmatin, biolog i turistički radnik kojega smo zatekli pored negdašnje antičke vile u Mogorjelu.
Pored prekrasne željezničke stanice putnički vlakovi više ne voze
“Turizam je velika šansa ovoga kraja, samo bi trebalo promjeniti pristup, početi više raditi te sinkronizirati privatnu inicijativu i ono što čini država. Više učiniti na marketingu, ovako su autobusne linije za Njemačku nešto što se najčešće oglašava. Čapljinu treba predstaviti i našim ljudima, ne samo strancima”, govori Dalmatin.
Čapljina je naravno prepuna klasičnih bh. paradoksa. Tako nova i zaista impozantna željeznička stanica, ponos ove lokalne zajednice jer je glavna fotografija na službenoj web stranici, zjapi skoro potpuno prazna. Putnički vlakovi ne voze više kroz Čapljinu, a nekad ste vlakom mogli otići gdje god ste zaželjeli.
(www.jabuka.tv)
Najljepši grad u Hercegovini ❤
A široki Brijeg najružniji i ako bi mogli biti za sve hercegovačke gradove Las Vegas