Allegra Gucci, kći nasljednika modnog carstva Maruzija Guccija o čijem ubojstvu je snimljen film “House of Gucci”, napisala je knjigu u kojoj je prvi put javno progovorila o ubojstvu svog oca te senzacionalnom uhićenju i suđenju svojoj majci.
U novoj knjizi koja je upravo izašla u Italiji pod naslovom “Fine dei Giochi” mlađa od dviju Guccijevih kćeri iznosi svoju stranu događaja koji su joj iz korijena promijenili život, a knjigu je napisala bijesna zbog portretiranja njezine obitelji od strane holivudskog redatelja Ridleya Scotta u prošlogodišnjem filmu “House of Gucci”.
Moj život i život moje sestre Alessandre bio je kontinuirano ponavljanje tih činjenica. Svaki put kad se pričalo o nama, evo i te užasne fotografije: beživotni Maurizio Gucci, u lokvi krvi u atriju zgrade u Via Palestro. Nitko se nikada nije zapitao što osjećamo, rekla je Allegra u nedavnom intervjuu za talijanski dnevnik Corriere della Sera.
Do sada nisam govorila jer sam bila u iluziji da će se jednog dana sve zaboraviti i da ću imati prostor za sebe. Danas, sa svojih 40 godina, znam da ovo nikada neće završiti. Zato sada govorim, dodala je.
Htjela sam reći svoje. To dugujem svom ocu, koji više nema glasa, i svoje dvoje djece: voljela bih da se, kako odrastaju, oslanjaju na činjenice koje je ispričala njihova majka, kazala je Allegra koja je imala 14 godina u vrijeme Maurizijeve smrti. Allegra je imala jako tešku mladost, a u njezinim tinejdžerskim godinama dogodilo joj se jako puno toga.
View this post on Instagram
Da sumiram svoju mladost? Imala sam 11 godina kada je moja majka, Patrizia Reggiani, operirala tumor na mozgu. Imala sam 14 godina 1995. godine, kada je moj otac ubijen u Milanu. Dvije više kada je moja majka uhićena i potom osuđena kao naručitelj njegovog ubojstva, rekla je.
Za svoju majku Patriciju Reggiani, koju je redovno posjećivala u zatvoru, kaže da ima mnogo mana, no i da ima nevjerojatan duh preživljavanja.
U zatvoru je držala dva tvora, ostala je vitalna i velikodušna. Svaki tjedan smo joj donosili paket s odjećom, posteljinom i hranom jer je htjela jesti samo jela koja je kuhala baka Silvana, njezina majka. Bile su to duge godine, odricanja, duboke boli. Svi pričaju o tome tko je u zatvoru, ali ne o rodbini koja satima čeka u redovima, usred očaja, prilagođavajući život ritmu zatvora. O onima koji rade u zatvoru da i ne govorimo, rekla je Allegra.
Allegra kaže da joj se 27. ožujka 1995., kada joj je majka priopćila da joj je otac mrtav, život iz temelja promijenio. Godine iza toga obilježiti će joj suđenja i pravne bitke, a kako bi sve to razumjela odlučila je i sama studirati pravo.
Film ga je prikazao kao slabog, razmaženog. To je sve laž. Tata je bio bistar, vrijedan radnik. A moja majka je bila lijepa žena kojoj su se udvarali. Nikada se ne bi uvalila na zabavu, opisuje Allegra svoje roditelje za Vanity Fair i dodaje da su se rastali deset godina prije ubojstva.
Borbe između bivših su bolne za djecu, mama je digla barijere, ali sam pronašla pisma u kojima tata moli mamu da nas češće viđa. Koristila sam svaki trenutak kako bih bila s njim, ispričala je.
View this post on Instagram
Bila sam uvjerena da je ona iz toga isključena. Ta čvrsta uvjerenost me održala dok sam joj nosila pakete u zatvor i sve te godine provela pomažući joj, proučavajući suđenja, pokušavajući jednom zauvijek otkriti njezinu nevinost. Govorila je da “nije nevina, ali da nije ni kriva”, dvosmislene riječi, naravno, kazala je Allegra koja je godinama vjerovala da joj je majka nevina i dodala da se osjećala izdanom kad je Patrizija priznala ubojstvo, prenosi Index.
Iako danas još uvijek tvrdi da ne zna cijelu istinu, sigurna je da joj je majka bila dobra žena, ali vrlo ranjiva. Čak se i slaže da je čuvena rečenica koju je izgovorila njezina majka donekle i istinita.
Nisam glupa i ne oslobađam je krivnje, ali sigurno je jedna od njezinih mana bila to što je vjerovala krivim ljudima. Tu je onda i tumor koji joj je, tko zna, možda promijenio moć kritičkog prosuđivanja, kazala je Allegra.
(www.jabuka.tv | Foto: Alamy)
