Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice

7. listopada Crkva slavi blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, a kao spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima u bitci kod Lepanta, nakon što je papa Pio V. pozvao vjernike da mole krunicu za uspješan ishod sukoba.

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice ili Gospa od Ružarija ima svoju daleku prošlost, a vezuje se uz osmanlijska osvajanja u 16. st. Kako je, naime, prodor Turaka u Europu u to vrijeme bio vrlo snažan, papa Pio V. 1569. god. pozvao je sav kršćanski svijet na molitvu krunice, kako  bi se po utjecanju Majci Božjoj i njezinu zagovoru obranilo kršćanstvo od islamskog utjecaja.

Osim poticaja na molitvu, papa je poduzeo i konkretne korake, odnosno ujedinio je neke sredozemne zemlje (Papinska država, Španjolska, Mletačka Republika, Sicilija, Genova, Napulj, neka vojvodstva, te malteški vitezovi) i osnovao tzv. Svetu ligu, a kojoj je bio cilj suprotstaviti se osmanlijskim osvajanjima.

Sveta liga se zajedničkom pomorskom flotom (preko 200 galija i 100 drugih brodova), suprotstavila Turcima kod mjesta Lepanta, na sjevernoj obali ulaza u Korintski zaljev. Odlučujuća bitka se zbila 7. listopada 1571. god., a tada je kršćanska vojska pod vodstvom Don Juana Austrijskog, polubrata španjolskog kralja Filipa II., nadmoćno pobijedila tursko brodovlje, piše Vjera i djela.

Iako je turska flota bila brojem snažnija, kod Lepanta je doživjela katastrofalan poraz, odnosno tada je poginulo 25.000 njihovih vojnika, zaplijenjeno, nasukano ili izgorjelo 175 galija i 20 drugih brodova i zarobljeno 15.000 vojnika i mornara. Tada je poginulo 8.000 kršćana, a uništeno je 15 brodova Svete lige. Ta je pobjeda označavala kraj turske pomorske prevlasti na Sredozemlju.

U zahvalu za tu pobjedu, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede. Nešto poslije – 1573. god. – papa Grgur XIII. želi još više istaknuti značenje pobjede po moljenju krunice i Gospinu zaštitu, pa mijenja naziv blagdana u blagdan Svete Krunice, dok će papa Pavao VI. 1969. god. i taj naziv promijeniti u blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, a koji se u narodu naziva Gospa od Krunice, Gospa od Ružarija, Gospa Ružarica ili Kraljica Svete Krunice.

Sama krunica kao danas raširena i omiljena molitva među katoličkim vjernicima, ima početke svoje povijesti u 12. st., kada se, na temelju Anđeoskog pozdrava i Elizabetinog blagoslova, počinje recitirati prvi dio Zdravo Marije, ali bez Isusovog imena na kraju i završetka “Amen”. U 15. st. se raširilo moljenje drugog dijela – Sveta Marijo…, a tada bivaju dodani na kraju prvog dijela “Isus” i “Amen”.

Po uzoru na samostansko moljenje Psalterija (150 psalama), Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.) podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetaka, a između svakog desetka je umetnuo molitvu Oče naš. Nešto poslije jedan drugi kartuzijanac – Dominik Pruski, predlaže da se moli 50 Zdravo Marija, ali da na kraju svake bude pridodan odlomak iz evanđelja, koji bi uvodio u razmatranje različitih otajstava: vezanih uz vrijeme prije Isusova djelovanja (14), za vrijeme njegovog javnog djelovanja (6), o njegovoj muci i smrti (24), te o njegovu uskrsnuću i proslavi njegove Majke Marije (6), navodi portal Vjera i djela.

1521. god. dominikanac Alberto da Castello je pojednostavnio molitvu tako da je predložio da se otajstva svedu na 15, i to tako da se ona ponavljaju nakon prvog dijela Zdravo Marije, kako je to uvriježeno i danas.  Tako se oblikovala podjela krunice na tri otajstva – radosna, žalosna i slavna, a kojima je papa Ivan Pavao II. 2002. god. dodao i otajstva svjetla.

Danas je tako molitva krunice podijeljena u 4 otajstva, a svako od njih sadrži po 5 različitih dodataka nadahnutih svetopisamskim tekstovima koji govore o Isusovu i Marijinu životu i proslavi. Uobičajeno je da se radosna otajstva mole ponedjeljkom i subotom, žalosna utorkom i petkom, slavna srijedom i nedjeljom, a otajstva svjetla četvrtkom.

Krunica se moli tako da se najprije, držeći križ ružarija, izmoli Vjerovanje, potom se na prvo zrno izmoli Oče naš, te na tri naredna zrna slijede ovi zazivi, nakon Zdravo Marijo:

1. Koji neka nam umnoži vjeru.
2. Koji neka nam učvrsti ufanje.
3. Koji neka nam usavrši ljubav.

Na narednom zrnu se moli Slava Ocu, a potom na “medaljici”, koja je stjecište ostalih zrna, moli se Oče naš. Potom slijede po deset Zdravo Marija i njihovih zaziva, a na kraju svakog se na zasebnom zrnu moli Slava Ocu (s ovim ili sličnim dodatkom: O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od ognja paklenoga i dovedi u nebo sve duše, osobito one kojima je najviše potrebno tvoje smilovanje) te na istom i Oče naš. Sami zazivi ovise o otajstvu krunice koje se moli, odnosno svako od otajstava podijeljeno je po ovim zazivima:

Radosna otajstva

1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.
2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
3. Koga si, Djevice, rodila.
4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala.
5. Koga si, Djevice, u hramu našla.

Žalosna otajstva

1. Koji se za nas krvavim znojem znojio.
2. Koji je za nas bičevan bio.
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
4. Koji je za nas teški križ nosio.
5. Koji je za nas raspet bio.

Slavna otajstva

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.
2. Koji je na nebo uzašao.
3. Koji je Duha Svetoga poslao.
4. Koji je, tebe Djevice, na nebo uzeo.
5. Koji je, tebe Djevice, na nebu okrunio.

Otajstva svjetla

1. Koji je na rijeci Jordan kršten bio.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
3. Koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

Molitva krunice je jedna od najljepših molitava Katoličke Crkve, po kojoj se mnoštvo vjernika diljem svijeta svakodnevno ujedinjuje i zajednički prikazuje Bogu i Gospi svoje potrebe, molbe, zahvalnost i kršćansku ljubav. Na takav način krunica izgrađuje ne samo onoga tko ju svakodnevno moli, nego i Crkvu, a istovremeno se po njoj posvećuje i cijelo društvo.

(www.jabuka.tv)