Još jedan težak prijepodnevni trening FK Vojvodina je završen u ponedjeljak. Igrači su se vratili u hotel, otišli pod tuševe, a potom u sobe kako bi se odmorili pred obveze koje ih očekuju u nastavku dana. Svi osim jednog – Slavka Bralića.
Njega su novinari Mozzart sporta zatekli u moru kako se kupa. Jedini na plaži. Svi ostali uglavnom su nosili jakne, rijetko tko dukseve s kapom. Jer osim što živa na termometru pokazuje tek nešto iznad deset stupnjeva Celzijusa, duše i poprilično jak vjetar. Međutim, za 28-godišnjeg Splićanina to ne predstavlja problem, jer odrastao je kraj mora i kako u prethodnom razdoblju nije imao priliku često otići u domovinu, trudi se da prilikom priprema u Turskoj (Antalija, op. a) iskoristi svaku priliku.
Nisam bio kod kuće prošlo ljeto, nisam se kupao, a stvarno volim plivati. Jučer su bili svi igrači, da odmorimo noge. More je najbolji oporavak, bar su tako mene učili u Splitu. Bilo je mirno, nije bilo talosa, iskoristio sam priliku da proplivam, odmorim dušu i da noge oporavim, što je najvažnije. Sad je bilo ovo oko korone, sezona se kasno završila, igrali smo i kup. Imali smo malo slobodnih dana, ali tad sam dobio dijete i nisam mogao ići kući. Sve je bilo komplicirano tako da sam skoro cijelo ljeto ostao u Srbiji, počinje Bralić razgovor za Mozzart Sport.
Ni ostanak u Novom Sadu mu ipak ne pada teško, jer iako je trenutno jedini nogometaš hrvatske nacionalnosti u Superligi, što zbog povijesti dviju zemalja umije skrenuti pažnju, u srpskoj Atini su ga objeručke prihvatili.
Igrači su me prihvatili najbolje moguće. Među igračima nije važno koje sam nacionalnosti, boje kože i vjere. To je profesionalizam, svi smo mi prijatelji i izvan terena i na njemu, tako da što se toga tiče Novog Sada imam prijatelja u klubu i izvan kluba i sa svima imam normalan odnos. Nikada nigdje na terenima u Srbiji nije bilo neugodnosti.
Seniorsku karijeru započeo je u okolici rodnog grada, ali za najpopularniji klub u Dalmaciji, Hajduk iz Splita, nikada nije nastupao. Umjesto toga, 2013. potpisao je za Osijek, te ne skriva želju da se jednog dana vrati i obuče dres Bijelih.
Hajduk mi je velika ljubav. Svatko tko je iz Splita voli Hajduk i to je najnormalnija stvar. Ako ne voliš Hajduk, kažu da nisi normalan. Veliki sam navijač Hajduka, pratim skoro svaku utakmicu kada sam u mogućnosti i tko zna, možda jednog dana i zaigram za Bijele, ističe ovaj obrambeni igrač koji je velik trag ostavo i u NK Široki Brijeg.
Na Karađorđevo je stigao prošle zime poslije kratkotrajne epizode u grčkoj Larissi. Ponuda je bilo na više strana, ali je hrvatski nogometaš ubrzo presjekao i izabrao Vojvodinu.
Nakon epizode u Grčkoj stigla je ponuda iz Vojvodine na poziv trenera Nenada Lalatovića i tadašnjeg predsjednika Gajića, i oni su zaista željeli da dođem. Predstavili su mi plan i ja sam odmah prihvatio. Imao sam i drugih ponuda, ali mi je ovo izgledalo najbolje od svih opcija, tako da sam sa zadovoljstvom prihvatio. Čuo sam iz medija i preko nekih prijatelja iz Srbije za trenera Lalatovića, ali se tada nismo znali. Kontaktirao je sa mnom preko telefona, izrazio je želju da dođem, rekao je da me je gledao na nekoliko utakmica, da mu se sviđam kao igrač i da bih mogao doprninijeti momčadi. Nakon par dana smo uspjeli dogovoriti se oko svega, ja sam došao u Novi Sad i sve ostalo je bilo formalnost. Mislim da nisam pogriješio što sam došao u Vojvodinu.
Godinu dana kasnije suradnja se ispostavila punim pogotkom. Vojvodina je prošle zime Bralića dovela kao izravnu zamjenu za Ranka Veselinovića, a Splićanin ne samo da ga je zamijenio, već se toliko isticao igrama da se o njemu priča kao o jednom od kvalitetnijih, ako ne i najkvalitetnijem inozemnom pojačanju Stare dame u prethodnih nekoliko godina. Za napredak u svojoj igri Bralić u prvi plan ističe i utjecaj trenera novosadskog kluba.
Foto: J. Grlić – Splićanin se nalazi na pripremama u turskoj Antaliji s momčdi FK Vojvodina
Zadovoljan sam trenerom Lalatovićem, što najbolje pokazuju rezultati, igra ekipe i igra svakog igrača pojedinačno. Svaki igrač je sigurno napredovao za stepenicu više igrački i cijena mu je porasla. Što se tiče samog trenera, imam samo riječi hvale. Veliki je motivator i trener, što dokazuje iz dana u dan, i siguran sam da će jednog dana voditi veliki klub, ako ne na ovim prostorima, onda u Europi.
Kada smo već kod cijene, i njegova je u prethodnih 12 mjeseci drastično porasla. Međutim, problem za Vojvodinu je u tome što je Bralić ušao u posljednjih pola godine ugovora i na ljeto bi mogao otići bez odštete, mada ima naznaka da scenarij neće biti takav.
Svakom igraču je cilj da ide stepenicu po stepenicu. I meni je jasno da će poslije dobrih igara doći nešto što bi zadovoljilo i mene i klub, što je također jako važno. Ukoliko ne bude tako, pričat ću s klubom o produženju ugovora, o čemu je bilo naznaka i već smo obavili par razgovora. Ali polako, još moramo dogovoriti se o svemu. Sve je to na klubu. Sigurno se netko raspitivao, ali ako su došle ponude, sigurno nisu zadovoljile klub. U to je upućen klub i sada je tu sportski direktor koji vodi računa o tome, i oni su za to zaduženi.
Ukoliko dođe do nastavka suradnje, Bralića očekuje mnoštvo izazova u nastavku sezone, posebno jer su u klubu zacrtali visoke, ali istovremeno i ostvarive ciljeve.
Trenutni plan je da se pripremimo što bolje, zbog čega smo došli u Tursku, da izborimo što bolji plasman, što je borba za drugo mjesto, jer su šanse za prvo mjesto malo teže, i naravno obrana kupa. Dobro radimo, nadam se da ćemo u prvenstvo ući maksimalno fokusirani i siguran sam da će trener izvući maksimum iz nas da postignemo rezultate koji su on i klub zacrtali. Uz to da budemo u četiri momčadi koje idu u Europu.”
Bralić je svojedobno jako uspješno nastupao i za NK Široki Brijeg
Njegov partner iz srca obrane Siniša Saničanin je igrama u Vojvodini zaradio poziv reprezentacije Bosne i Hercegovine. Njega u selekciji Hrvatske očekuje mnogo ozbiljnija konkurencija, jer radi se ipak o viceprvaku svijeta , ali stasiti stoper se vodi onom narodnom izrekom da nada posljednja umire.
Kao što sam rekao za Hajduk, i nacionalna reprezentacija je moja velika ljubav. Svaki igrač sanja igrati za svoju državu. Tako je i meni san igrati za Hrvatsku, to sam sanjao odmalena. Dok god igram nogomet nadat ću se da ću jednom dobiti poziv. Hrvatska ima vrhunsku reprezentaciju, ne znam prate li se moje igre, ali ako Bog da jednog dana možda zaslužim poziv, zaključuje Bralić u razgovoru za Mozzart Sport.
(www.jabuka.tv)
