Benedikt XVI. bi na oproštaju mogao priznati Međugorje

Je li se u Međugorju doista ‘dogodila Gospa’ i hoće li i kada Katolička crkva to i službeno priznati i Međugorje proglasiti međunarodnim svetištem?

Upravo danas raspravljalo se o tome u Rimu na zasjedanju Međunarodne komisije za Međugorje pri Kongregaciji za nauk vjere. Komisija je osnovana 2010. po nalogu pape Benedikta XVI., ima 17 članova, a jedan od njih je i kardinal Josip Bozanić. Iako je predsjednik komisije, talijanski kardinal Camillo Ruini, ujedno i predsjednik Talijanske biskupske konferencije, prije mjesec dana izjavio da komisija mora napraviti još neke izvide, ali da bi njezin rad uskoro trebao biti završen, pretpostavlja se da će se zbog iznenadnog odlaska pape Bendikta XVI. cijela stvar morati odgoditi na neodređeno vrijeme odnosno barem dok novi papa ne odredi svog povjerenika u komisiju koja bi trebala donijeti konačnu odluku o tome da li se u Međugorju dogodilo čudo.

Zašto je Crkvi potrebno tako dugo da utvrdi jesu li ukazanja u Međugorju autentična i zašto to mjesto još uvijek nije proglašeno svetištem unatoč tome što ondje dolaze milijuni ljudi iz cijelog svijeta? Istražujući priču naišli smo na priličan zid šutnje kod naših svećenika za koje Međugorje kao da je tabu tema te im je najlakše ne razmišljati previše o tome. I u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u biskupskom ordinarijatu Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan rekli su nam na tu temu ne mogu ništa komentirati i uputili su nas na Zakonik kanonskog prava.

No, ono što smo ondje pronašli tek je otvorilo nova pitanja.

U Kanoniku 1231 piše da je za proglašenje nekog svetišta narodnim dovoljno odobrenje nadležne biskupske konferencije, a odobrenje Svete Stolice traži se ako se svetište želi proglasiti međunarodnim. Za odobrenje proglašenja biskupijskog svetišta dovoljno je odobrenje mjesnog ordinarija odnosno lokalne biskupije.

Mostarski biskupi žestoko su nijekali da se dogodilo čudo

E, sad, zašto mostarska biskupija nije iskoristila to pravo. Postoji više razloga i obrazloženja. Jedno od obrazloženja je da je biskup Pavao Žanić, koji je bio na čelu mostarske biskupije u vrijeme ukazanja i sve do 1993., decidirano negirao ukazanje. Nakon njega, to je učinio i biskup Ratko Perić koji je objavio i knjigu ‘Prijestolje mudrosti’ u kojoj je pokušao dokazati da se ukazanja nisu dogodila. Jedno vrijeme vodu je mogla držati teza da su biskupi morali negirati međugorsko čudo pod prijetnjom tadašnjih komunističkih vlasti koje su im prijetile da će završiti u zatvoru poput fra Joze Zovka koji je podržavao svoje vjeroučiteljice vidjelice. No, mostarski biskupi svoje su rigidne stavove zadržali i nakon pada komunizma. Koji god bio razlog, biskup Žanić koji je o cijelom slučaju trebao provesti istragu pretvorio se u gorljivog protivnika Međugorja i iznosio je svoje negativne stavove čak i bez dozvole crkve. On je govorio da je tu riječ o kolektivnoj halucinaciji unatoč tome što su znanstvena ispitivanja nad djecom vidjelicama nikad nisu potvrdila da je riječ o halucinacijama. Kad je svoje negativne zaključke dao na znanje Kardinalu Ratzingeru, tada prefektu Kongregacije za nauk vjere, Ratzinger je razriješio njegovu komisiju i oformio novu u koju su bili uključeni svi jugoslavenski biskupi. Nakon trogodišnje istrage, ta je komisija, pod predsjedanjem kardinala Franje Kuharića, donijela ‘pozitivno mišljenje o događajima u Međugorju’. Ipak, konferencija se nije složila oko toga da se u Međugorju uistinu dogodilo čudo već su objavili:

Crkva je još 1993. izrazila pozitivan stav o Međugorju, ali priznanje čuda je odgodila

‘Crkva nije u žurbi. Mi biskupi nakon tri godine ispitivanja od strane Komisije, proglasili smo Međugorje mjesto molitve i marijinim svetištem. To znači da se ne protivimo da ljudi dolaze na hodočašće u Međugorje i ondje štuju Majku Božju, u skladu s naukom i vjerom Crkve. Što se tiče pojave ukazanja, u ovom ih trenutku ne može potvrditi već to ostavljamo za kasnije. Za Crkvu nema žurbe.’

To da nema žurbe uistinu se pokazalo točnim jer je od, kako su je nazvali, ‘optimistično neutralne’ odluke komisije prošlo već 20 godina, a 24. lipnja ove godine navršit će se 32 godine od kad se Majka Božja, kako se vjeruje, ukazala šestero dječice na brdu iznad Međugorja. Nova komisija formirana je, kako smo vidjeli, tek 2010. i to opet zahvaljujući kardinalu Ratzingeru koji je u međuvremnu postao papa Benedikt XVI. Šteta da papa svoj mandat neće završiti donošenjem važne odluke o statusu Međugorja, iako bi on, formalno-pravo gledajući to još uvijek mogao učiniti jer mu mandat ističe tek 28. veljače.

Bikupija i sama može proglasiti Međugorje svetištem

Hoće li, neovisno o odluci iz Vatikana, mostarska biskupija sada iskoristiti svoje pravo i proglasiti Međugorje svetištem?

Nevjerojatno, puno bi laške to mogli učiniti da se u Međugorju uopće nije dogodilo čudo. Kako su nam objasnili neki od crkvenih uglednika s kojima smo neslužbeno razgovarali, Crkva neko mjesto može proglasiti svetištem ako ima nakanu ondje iskazivati posebnu pobožnost. Primjer je svetište Svetog Josipa u Karlovcu gdje se nije dogodilo nikakvo čudo već je crkva ima intenciju ondje okupiti sve svoje pripadnike u molbi svecu zaštitniku. Drugi je slučaj hrvatsko narodno svetište u Ludbregu gdje je potvrđeno da je došlo do euharistijskog čuda te je to postalo mjesto posebne božje prisutnosti.

No, u slučaju kad se slučaj ukazanja u Međugorju još uvijek preispituje, službeno proglašenje svetištem značilo bi da mostarska biskupija prešutno potvrđuje da se ondje dogodilo čudo. A to još, prema crkvenim tumačenjima, još uvijek nije dokazano.

‘Ljudi dolaze u Međugorje samo zato jer vjeruju da je ondje bilo Marijino ukazanje, inače ne bi dolazili ili bi ondje dolazili i prije 1981. No oko toga je li ukazanja bilo ili ne, još uvijek postoje dvojbe i kad bi biskup proglasio to mjesto svetištem, to bi značio da je potvrdio da su se ondje dogodila čuda. Ako postoji bilo kakva dvojba, ja kao biskup ne bih dozvolio da proglašenjem svetišta stvaram dodatni razdor i otvaram nove dvojbe, a ne možemo zanemariti činjenicu da tamo postoje dvojbene stvari.’, objasnio nam je sugovornik iz visokih crkvenih redova koji je međutim naglasio da to i onako ništa neće promijeniti na stvari jer će vjernici i dalje obilaziti Međugorje.

Upitna vjerodostojnost ‘naknadnih’ ukazanja

Crkva je uvijek, kako je rekao, bila pažljiva i obzirna prema milijunima vjernika koji pohađaju Međugorje i čak je i poticala da ondje vjernici štuju lik Majke Božje u skladu s crkvenim naukom.

No, glavni problem je zapravo nastao u tome što neke od vidjelica tvrde da i dalje svakodnevno komuniciraju s Majkom Božjom. Vidjelica Vicka čak je rekla da joj je Bogorodica povjerila svoj životopis koji je ona zapisivala i namjeravala objaviti kao knjigu.

‘Neke vidjelice tvrde da su one ‘na linku’ s Majkom Božjom i da im ona točno u to i to vrijeme svaki dan prenosi poruku za svijet. Crkva mora biti jako oprezna u takvim pitanjima i dobro odvagnuti sve argumente i dokaze. Ne može Crkva na to gledati kao na uspješan turistički projekt gdje hodočasnici ostavljaju i ogroman novac jer što ako se pokaže da ono što tvrde vidjelice nije istina, što ako ti ljudi nisu ‘zdravi’. U tom slučaju ne bismo mogli pustiti vjernike da vjeruju da je ono što oni govore božja riječ, to je pitanje odgovornosti.’, objasnio nam je sugovornik iz crkvenih redova. Unatoč određenim sumnjama, naš sugovornik kaže da je ono što se nakon navodnog ukazanja dogodilo u Međugorju samo po sebi čudo i da Međugorje zbog toga zaslužuje poseban status.

Međugorje kao mjesto obraćenja milijuna ljudi

‘Mi svjedočimo o milijunima obraćenja, milijunima ispovijesti, milijunima ljudi koji su zahvaljujući Međugorju promijenili svoje živote. Ti ljudi su upravo zahvaljujući Međugorju postali pravi kršćani i sigurno je da Crkva to ne izbjegava već itekako uzima u obzir.’, zaključio je. A u pitanju Međugorja će uvijek biti onih koji misle da je to najbolji marketinški trik 20. stoljeća kao i onih koji uistinu vjeruju u čuda.

Kako bi pomogli i vjernicima slabijeg imovinskog stanja koji si ne mogu priuštiti dolazak na hodočašće, Župni ured i župljani župe Međugorje danas su otvoriti vrata svojih srca, domova, pansiona i hotela za 4000 hodočasnika iz Češke, Poljske, Slovačke, Litve, Latvije, Srbije, Ukrajine, Rusije, Rumunjske, Mađarske, Albanije, Crne Gore, ali i brojne Vukovarce. Župljani župe Međugorje darovali su svojim gostima četiri dana besplatnog smještaja uz puni pansion. Doprinos je to mještana u godini Vjere koju je proglasio papa Benedikt XVI.

(www.dnevno.hr)

7 komentara

  • smiješni su ti mostarski biskupi po kojem obrascu oni umišljaju da bi se Gospa trebala ukazivati njima nama ovoj prašini na zemlji doista me čudi taj perić pa njega smeta što se gospa ukazuje toliko puta ko da postoji neki obrazac po kojem se Bog mora objavljivat ljudima nešto kao formular za polaganje vozačkog ispita zar Bog nije sve i Tvorac svega i određuje sva pravilai sve kozmičke zakone o Bože smiluj se tom svećeniku i prosvjetli mu um

  • kako je taj narod u Medjugorju posten, skrusen, ponizan, dobar… Jedva cekaju da pomognu sirotinji, organiziraju dobrotvorne udruge, skupljaju novac za misije i gladne u Africi… ma pravi vjernici.
    Nije onda ni cudno sto se Gospa ukazala bas u Medjugorju.
    Samo eto biskupi, papa i kler nikako da progledaju svojim ocima i vide tu dobrotu.

  • Ma nije baš takav narod u Međugorju,
    Ali, to nije važno…
    Gospa nam ostavlja poruku, koja je to milost za sve nas ovdje i za cijeli svijet. Majko ko majka želi da se svako dijete približi njezinu sinu, želi nas sve spasit.
    Molimo, molimo, molimo svi ujedinjeni na Gospine nakane.

Komentiraj: