Atletico Madrid i Marseille finalisti su Europske lige nakon što su izbacili Arsenal, odnosno Salzburg.
Nakon 1:1 u Londonu, Atletico je u uzvratnom susretu polufinala Europske lige slavio protiv Arsenala s 1:0 i izborio finale Europske lige. Atletico će u finalu igrati protiv Marseillea, koji je nakon produžetka slavio protiv Salzburga s ukupnih 3:2. Austrijanci su nadoknadili 0:2 iz prve utkamice, ali je Marseille u produžetku zabio gol vrijedna finala.
Atletico je slavio s 1:0 golom Diega Coste u drugoj minuti sudačke nadoknade prvog poluvremena. Jan Oblak našao se u teškoj situaciji i ispucao loptu prema naprijed, do nje je stigao Griezmann i onda savršeno uposlio zaboravljenog Costu, koji hladnokrvno šalje loptu iznad Ospine za pokazalo se pobjednički pogodak.
ATLETICO MADRID – ARSENAL 1:0 (UKUPNO 2:1)
Mogao je Atletico slaviti i uvjerljivije, ali su stoperi Mustafi i Chambers nekoliko puta sjajno blokirali udarce u zadnji čas, a i vratar Ospina je obranio pet lopti!
Atletico će nakon 2010. i 2012. godine ponovno imati priliku osvojiti naslov pobjednika Europske lige.
Drugi finalist je Marseille, koji je uz puno problema prošao austrijski Salzburg našeg Duje Ćalete-Cara. Salzburg je u 90 minuta nadoknadio 0:2 iz prve utakmice, ali je u produžetku u 116. minuti primio pogodak, koji mu je uništio snove o finalu Europske lige. Rolando je zabio pogodak nakon Payetovog kornera.
SALZBURG – MARSEILLE 2:1 (UKUPNO 2:3)
Ćaleta-Car je odigrao sjajnu utakmicu, te je čak mogao biti i junak Salzburga, ali je Pele obranio njegov udarac glavom u 99. minuti produžetka. Zaigrao je i Marin Pongračić kod domaćina, koji je ušao u igru u 96. minuti utakmice.
Na samom kraju utakmice je zaiskrilo nakon drugog žutog odnosno crvenog kartona Haidare, strijelca prvog gola za Salzburg. Domaći trener i igrači napali su suca Karaseva nakon posljednjeg zvižduka, tako da će Disciplinska komisija UEFA-e imati pune ruke posla u idućih nekoliko dana.
Marseille je dva puta igrao u finalu Kupa Uefa i oba puta je upisao poraze – 1999. je izgubio od Parme (0:3), a 2004. od Valencije (0:2).
(Hina)
