Andora – kneževina bez kneza kojom je desetak dana vladao ruski kralj

Visoko u Pirinejima, ”ukliještena” između Francuske i Španjolske, smještena je malena Kneževina Andora, jedna od najstarijih europskih država.

Utemeljena daleke 1278. godine Andora je kneževina bez kneza, jer je formalno pod suverenitetom francuske države i španjolskog biskupa od Urjela.

Danas je to ipak moderna država koja održava bliske veze s oba velika susjeda i razvija se zahvaljujući primamljivim poreznim propisima i zimskom turizmu.

Među rijetkim je europskim državama koja nema zračnu luku pa se do Andore najlakše dolazi iz Barcelone, od koje je udaljena manje od tri sata vožnje. Granični prijelazi suštinski ne postoje, kao ni u ostatku Europske unije, ali policija s obje strane povremeno vrši detaljnu kontrolu vozila u potrazi za švercerima visokotarifnom robom.

Naime, zbog niskih poreza, alkoholna pića, cigarete, parfemi, znatno su jeftiniji nego u Španjolskoj ili Francuskoj pa samim tim i privlačni za krijumčarenje.

Jeftina visokotarifna roba tek je jedan od razloga dolaska stranaca u Andoru, jedinu državu u kojoj je katalonski službeni jezik.

Iako se prostire na svega 467 četvornih kilometara, Andora je prava turistička oaza za skijaše. Skoro 220 kilometara uređenih skijaških staza, najveća žičara na Pirinejima, klimatske uvjeti koji jamče četiri mjeseca skijanja godišnje, razlozi su zbog kojih je u sezoni skoro nemoguće naći slobodna mjesta u hotelima i apartmanima.

Godišnje Andoru posjeti oko devet milijuna turista.

Stranci vrlo teško mogu steći državljanstvo Andore, a da nije tako ova državica odavno bi povećala svoju populaciju koja danas iznosi nešto manje od 78.000 stanovnika koji nastanjuju sedam andorskih župa. Veliki broj Španjolaca, Portugalaca i Francuza na privremenom su radu u Andori.

Uz dobro plaćene poslove u turizmu i bankarstvu, mnoge privlače i druge pogodnosti, poput jeftine električne energije. Zahvaljujući elektranama iz obnovljivih izvora Andora osigurava vlastite potrebe za strujom i zato je njezina cijena za krajnje potrošače znatno manja nego u susjednim zemljama.

Među brojnim zanimljivostima vezanim za Andoru je i podatak da se u ljekarnama svi lijekovi mogu kupiti bez liječničkog recepta. Zdravstveni sustav je vrlo dobar, a kompleks kliničkog centra je među dominantnijim građevinama u prijestolnici Andorra la Velli.

Andora nema vojsku, nikada nije ratovala, ali to ne znači da nije imala burnu povijest. Naprotiv, uz ovu državicu vezuje se jedna od bizarnijih epizoda europske povijesti 20. stoljeća. U srpnju 1934. godine Andora je nakratko dobila kralja. Kontroverzni Rus, sumnjivog plemićkog podrijetla, Boris Skosirjev, uspio je uvjeriti lokalnu samoupravu Andore da ga proglasi kraljem Borisom Prvim.

Ponudio im je program modernizacije zemlje koji je uključivao ukidanje poreza, privlačenje stranog kapitala, otvaranje banaka i casina, razvoj medija, turizma i sporta. Mnogi aspekti tog ”kraljevskog” programa nakon Drugog svjetskog rata će i zaživjeti u modernoj Andori, ali kralj Boris je očito uranio s ovakvim idejama.

Boris Prvi je na tronu proveo tek desetak dana. Biskup od Urjela bio je revoltiran zbog odluke da se u Andori otvori casino i u tisku je žestoko kritizirao Skosirjeva. Novi kralj je odgovorio proklamacijom u kojoj je ”objavio rat biskupu”, što je bilo apsurdno budući da Andora nije imala regularnu vojsku.

Katalonska garda uhitila je Skosirjeva 20. srpnja, a kao povod poslužilo joj je njegovo ranije kršenje migracijskih zakona. Svrgnuti kralj je uzalud tvrdio da je posljednji zakonski nasljednik Andore bio francuski kralj, te da je potomak francuskog kralja Jeana od Orleana, vojvoda od Giza, navodno prenio svoja prava na Andoru Skosirjevu osobno, za što je imao i odgovarajuće pismo.

Danas u Andori na desetak dana vladavine Borisa Prvog podsjeća tek lokalno pivo s njegovim imenom.

Iako bi bilo za očekivati da država ovako bogate i zanimljive povijesti ima puno starih građevina, to nije slučaj. Većina starih objekata ustupila je mjesto novim modernim zdanjima, a o višestoljetnoj tradiciji danas uglavnom svjedoči vrlo bogati folklor i mnoštvo narodnih priča.

Materijalnu povijest uglavnom upoznajemo kroz očuvane romanske crkve izgrađene između 12. i 18. stoljeća. Jedna od njih je crkva Sant Joan de Caselles iznad Andorra la Velle, dok su u samoj prijestolnici turistički ne može zaobići Casa de la Vall s kraja 16. stoljeća, mjesto koje je bilo sjedište Općeg vijeća, jednog od najstarijih parlamenata u Europi.

Među najstarije građevine u centru grada ubrajaju se crkva San Esteve iz 12. stoljeća te kuća Guillermó i kuća Felipó.

Za one koji ne preferiraju ni povijest ni skijanje, Andora nudi i drugačiji odmor i to zahvaljujući izvorima termalne vode. Caldea, koja se nalazi u Escaldes-Engordanyu, najpoznatije su toplice u Andori i među najvećima u Europi.

Ovaj termalni kompleks privlači pažnju na prvi pogled zbog 80 metara visokog piramidalnog tornja i futurističkog dizajna. Zahvaljujući termalnim izvorima vanjski bazeni u ovom kompleksu otvoreni su tijekom cijele godine.

Za razliku od većine europskih zemalja, u Andori nećete zateći iseljenike iz Bosne i Hercegovine. Posao je u ovu zemlju doveo tek ponekog instruktora skijanja ili turističkog djelatnika. Kako Španjolce i Francuze u Andori baš i ne smatraju pravim strancima, može se reći da najbrojniju dijasporu u ovoj pirinejskoj kneževini čine Portugalci.

Izuzme li se krijumčarenje visokotarifne robe, stopa kriminaliteta u Andori iznimno je niska, što je samo dodatni razlog koji privlači strance u ovu patuljastu državu.

(Fena | Dejan Jazvić)

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.