Tek posljednjih nekoliko mjeseci uprava hercegovačkog diva Aluminija uspjela je zauzdati negativne rezultate koji su bili rezultat nasljeđa, loših ugovora, visoke cijene električne energije te se uhvatiti ukoštac s najvećim izazovom – opstankom kompanije koju su mnogi već bili otpisali, piše Večernji list BiH. S dugom za električnu energiju od 150 milijuna maraka, velikim obvezama po zajmovima komercijalnim bankama, dobavljačima Glencoreu i drugima, sudbina Aluminija nije se činila svijetlom.
Ista načela
No, snažnim stezanjem remena, ispravljanjem pojedinih loših ugovora, ali i naznake vezane uz rješavanje energetske bilance, ohrabrili su brojne da je moguć povratak na stare staze. Za ozbiljniji put oporavka potrebno je, međutim, prije svega promjena odnosa vlasti Federacije BiH prema ovom važnom izvoznom poduzeću koje je u samom vrhu i značajno utječe na sve ekonomske i makroekonomske pokazatelje entiteta, ali i države BiH. Političkom odlukom, a ne nikakvim poslovnim rezonom vlasti Federacije BiH, godinama su pomagali kompanije na većinskom bošnjačkom području, ponajprije rudnike, pojedine kompanije iz metalske i drvne industrije. Samo za popunjavanje ‘rupa’ u neizmirenim obvezama na temelju neuplaćenih premija za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, Vlada Federacije BiH obvezala se pokriti 350 milijuna maraka. Na jednak bi se način, političkom trgovinom, sada prije svih HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora morale okupiti oko pronalaženja načina za spas Aluminija. Prije svega, to bi značilo subvencije za ovu kompaniju na temelju političke trgovine koja je očito vrijedila i kada su se pokrivali gubitci drugih tvrtki s područja Bosne. Usmjeravanjem ili omogućavanjem dotoka svježeg kapitala Aluminiju u iznosu nekoliko desetaka milijuna maraka, a stručnjaci procjenjuju da bi bio potreban najmanje iznos od 40 milijuna, otvorio bi se prostor za potpunu deblokadu rada kompanije i pristup obrtnim sredstvima.
Veliki poticaj
To bi, pak, omogućilo da Aluminij još povoljnije nabavlja sirovine i robu na tržištu. Osim glinice, to podrazumijeva i petrol-koks, plin, razne masti i druga sredstva. Uz to, posebno bi značajno bilo postići politički dogovor da nedostajuće količine električne energije mostarska kompanija uz EP HZ HB nabavlja iz viškova Elektroprivrede BiH. Situacija je sada, naime, takva da EP BiH još uvijek ne želi izravno prodati električnu energiju mostarskoj kompaniji, čak ni po izvoznoj cijeni koja je, ipak, viša nego ona koja se prodaje korisnicima na području koje pokriva ova elektroprivreda. Procjene govore da bi s tom cijenom energije Aluminij mogao početi ubrzano vraćati dugovanja i pozitivno poslovati. S druge strane, otežavajuća okolnost za ovu hercegovačku kompaniju jest što je cijena metala aluminija na londonskoj burzi još uvijek razmjerno niska, što značajno utječe na brzinu oporavka ove kompanije.
(Večernji list)
