Fra Didak i vlakovi spasa: Kako je od gladi spašeno 17.000 hercegovačke djece

Fra Didak Buntić organizirao je jednu od najvećih humanitarnih akcija na ovim prostorima te od gladi spasio tisuće hercegovačke djece, šaljući ih vlakovima prema Slavoniji, Srijemu i Bačkoj.

Postoje vlakovi koji su, osim robe i putnika, u vremenima gladi prevozili nešto mnogo vrjednije – nadu. Upravo su takvi vlakovi povezivali Hercegovinu i slavonsku ravnicu tijekom teških ratnih godina, kada su tisuće djece zahvaljujući fra Didaku Buntiću pronašle spas daleko od rodnoga kraja.

Ratne godine donijele su Hercegovini glad kakvu taj kraj dotad nije pamtio. Posebno teška bila je 1917. godina, tijekom koje od travnja do listopada nije pala kiša.

Suša, nestašica hrane i iscrpljenost stanovništva ostavljali su iza sebe prazna polja, gladne obitelji i djecu koja su iz dana u dan bila sve slabija. Mnogi roditelji više nisu mogli osigurati ni ono najosnovnije za život, dok je smrtnost među najmlađima neprestano rasla.

Fra Didak nije želio ostati nijemi promatrač

Među onima koji nisu željeli prihvatiti takvu sudbinu bio je hercegovački franjevac fra Didak Buntić, kojega danas nazivaju hercegovačkim Mojsijem i ocem sirotinje.

Bio je graditelj širokobriješke bazilike, nekadašnji ravnatelj Franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, prosvjetitelj i čovjek iznimne energije.

Umjesto da ostane nijemi promatrač, krenuo je u organizaciju jedne od najvećih humanitarnih akcija na ovim prostorima, uvjeren da se djeca mogu spasiti odvede li ih se ondje gdje hrane ima.

O njegovu djelovanju govorio je hercegovački franjevac fra Marinko Šakota, koji je istraživao rad fra Didaka Buntića i jedan je od osnivača manifestacije Didakovi dani u Čitluku, piše Portal Rogotin.

Njegovo djelovanje dopiralo je dokle su dopirale potrebe ljudi. Smatrao je da njegov kraj može mnogo bolje.

Prvi vlak krenuo iz Mostara

Nakon brojnih pregovora s tadašnjim vlastima te uz pomoć franjevaca, liječnika, dobrotvora i lokalnih zajednica, počeli su polasci vlakova prema Slavoniji, Srijemu i Bačkoj.

U njima su bila djeca koja su prvi put bez roditelja napuštala svoj dom, noseći sa sobom tek ponešto odjeće i neizvjesnost zbog onoga što ih čeka.

Podaci kažu kako je 10. rujna 1917. krenula prva skupina iz Mostara. U cijeloj akciji bilo je obuhvaćeno 12.270 djece, ali se pretpostavlja da ih je bilo mnogo više, čak do 17.000, jer su privatnim kanalima odlazili prema Slavoniji. Slavonija je bila bogata, žitnica i otvorena srca.

Po dolasku u Slavoniju djecu su prihvaćale obitelji koje su im otvorile vrata svojih domova. Dijelile su s njima kruh, odjeću i svakodnevni život.

Dječaci su pomagali u poljskim radovima, djevojčice u kućanstvu, a svi zajedno dobili su ono što im je u ratom pogođenoj Hercegovini nedostajalo – hranu, sigurnost i priliku za odrastanje.

Sve je bilo vrlo dobro isplanirano za tadašnje doba.

Tisuće djece ostale u Slavoniji

Mnogi se nikada nisu vratili u rodni kraj. Fra Marinko Šakota naišao je na podatke prema kojima je u Slavoniji ostalo oko 4.000 djece.

Ondje su zasnovali obitelji, podizali djecu i postali dio zajednica koje su ih prihvatile kao svoje. Njihovi potomci i danas žive diljem Slavonije i Srijema, čuvajući uspomenu na pretke čiji je život promijenio jedan hrabri franjevac.

Fra Didak Buntić ostao je zapamćen kao čovjek koji nije brojio prepreke, nego ljudske živote. Njegova akcija bila je mnogo više od organiziranog prijevoza djece.

Bila je to priča o solidarnosti, povjerenju i spremnosti na pomoć nepoznatom čovjeku. Tisuće slavonskih obitelji pokazale su otvorenost, gostoljubivost i suosjećanje prema djeci iz Hercegovine.

 

Priča o fra Didaku dio Vinkovačkih jeseni

Priča o fra Didaku zauzima posebno mjesto i u ovogodišnjoj temi 61. Vinkovačkih jeseni pod nazivom Vlak slavonske ravnice.

Vlakovi su tada povezivali ljudske sudbine i dovodili u Slavoniju ljude koji su ondje pronašli novu priliku za život. Njihove priče ispreplele su se sa šokačkom tradicijom i postale dio identiteta toga kraja.

Tračnice su nekada značile spas, novi početak i život.

Hvala Vinkovačkim jesenima koje pružaju mogućnost da se ljudi upoznaju s tim čovjekom i tom akcijom, kao i vezom između Slavonije i Hercegovine, pri čemu se naglašava vrijednost ljudi otvorenoga srca koji su primili hercegovačku djecu.

(www.jabuka.tv | Foto: Portal Rogotin)