Nakon 46 godina staža i dalje radi: Umirovljenici iz Hercegovine otkrili zašto ne mogu živjeti od mirovine

Umirovljenici iz Gruda i Ljubuškog i nakon desetljeća rada ponovno oblače radno odijelo jer im mirovine nisu dovoljne za pokrivanje osnovnih životnih troškova.

Dok se iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike najavljuje srpanjsko poravnanje mirovina, prema kojem bi najniža mirovina trebala porasti sa 666,76 KM na oko 706 KM, a prosječna prvi put premašiti 900 KM, brojni umirovljenici takva povećanja smatraju nedostatnima.

Rastući životni troškovi mnoge su prisilili da i nakon odlaska u mirovinu nastave raditi. Među njima su i umirovljenici iz Gruda i Ljubuškog, koji su za Večernji list BiH govorili o razlozima povratka na posao i odnosu društva prema starijim građanima.

Radi unatoč narušenom zdravlju

Prvi sugovornik, 64-godišnjak iz Gruda, iza sebe ima ratni staž i godine provedene na teškim poslovima. Danas prima minimalnu mirovinu, a unatoč narušenom zdravlju i dalje radi.

Radim isključivo zbog novca. Život je postao takav da me, ako se, primjerice, pokvari automobil, to financijski odmah vrati unatrag. Teško podnosim radni ritam i primoran sam raditi unatoč bolesti. Da sam zdraviji, radio bih još i više.

Priznaje kako je starost zamišljao potpuno drukčije. Očekivao je mirniji život, a ne svakodnevnu neizvjesnost i strah od novih troškova.

Naravno da je društvo zaboravilo na nas. Da mi nije djece, ne znam kako bih od mirovine uspio pokriti osnovne troškove, od nabave drva za zimu i registracije automobila do hrane.

U mirovinu otišao nakon 42 godine staža, ali nastavio raditi

Njegov 63-godišnji sugrađanin ima 42 godine radnog staža. Na posao se vratio dijelom kako bi znanje prenio mlađim kolegama, ali priznaje da je važan razlog i financijska potreba.

Sigurno nisam mislio da ću nastaviti raditi i u mirovini. Zamišljao sam da ću uživati u hobijima i raditi u vinogradu. Međutim, od mirovine se ne može normalno živjeti.

Smatra kako je društvo umirovljenike zanemarilo, a zakonsku mogućnost njihova rada iskoristilo kako bi ublažilo kronični nedostatak radne snage.

Društvo nas je zaboravilo. Svi su objeručke prihvatili zakonske prijedloge da umirovljenici rade samo kako bi se preko naših leđa pokrila nestašica radne snage na tržištu.

Sa 46 godina staža još uvijek na radnom mjestu

Najstariji sugovornik, 68-godišnjak iz Ljubuškog, ima čak 46 godina radnog staža. U mirovini je tri godine, ali i dalje radi puno radno vrijeme.

Kaže kako su se poklopile potrebe ustanove za stručnim kadrom i njegove osobne financijske obveze. Zdravlje ga još uvijek služi pa mu radni ritam ne predstavlja veći teret.

Penzioner, ne umirovljenik, s obzirom na to da sam nastavio raditi. Nisam očekivao da ću morati raditi u ovim godinama, ali kada su se otvorile zakonske mogućnosti, pronašli smo zajednički jezik.

Ipak, vrlo je kritičan prema odnosu sustava prema ljudima koji su desetljećima radili i redovito uplaćivali doprinose.

Samim odlaskom u mirovinu postajemo građani drugog reda. Stječe se dojam da postajemo nepoželjni ili suvišni za društveno-politički sustav. Umjesto da nas se nagradi za dugogodišnji rad, umirovljenici su kažnjeni umanjenjem primanja pod izgovorom solidarnog financiranja.

Dodatni troškovi i zdravstvena skrb

Kao jedan od primjera navodi troškove povezane s produljenjem vozačke dozvole, koju stariji vozači moraju obnavljati svake tri godine.

To je ozbiljan dodatni trošak, a nikome u vlasti nije palo na pamet umirovljenike osloboditi plaćanja liječničke potvrde ili izdavanja nove dozvole, ili im barem umanjiti cijenu za 50 posto.

Kritizirao je i troškove zdravstvene skrbi te upitao zašto umirovljenici nisu oslobođeni plaćanja takozvane markice kao dodatnog osiguranja za korištenje zdravstvenih usluga.

Smatra kako se sustav financiranja mirovina u proteklih 30 godina mogao približiti modelima koji se primjenjuju u europskim zemljama poput Švicarske, Njemačke i skandinavskih država.

Građanima se prodaje magla s godišnjim usklađivanjem od jedan do tri posto prema statističkim pokazateljima, dok se po tim istim pokazateljima vlastima plaće povećavaju za nekoliko desetaka posto.

Priče umirovljenika iz Gruda i Ljubuškog pokazuju kako se i nakon više od četiri desetljeća radnog staža mnogi ne mogu osloniti samo na mirovinu. Dok ih zdravlje služi, nastavljaju raditi kako bi podmirili osnovne životne troškove.

(www.jabuka.tv)