Međugorje je u znaku velike obljetnice Gospinih ukazanja, ali i intenzivnih priprema za ovogodišnji Mladifest. Župnik fra Zvonimir Pavičić u razgovoru za Večernji list otkriva kako iz prve ruke doživljava duhovne plodove i “prava čuda” ovog svjetski poznatog mjesta molitve.
Župnik fra Zvonimir Pavičić upravo je na današnji dan, 25. lipnja 2017. godine, zaređen za svećenika. A danas župa koju vodi proslavlja 45. obljetnicu Gospinih ukazanja na koju su stigle tisuće hodočasnika iz cijelog svijeta, a Fra Zvonimir preuzima službu međugorskog župnika u kolovoza 2022.
Evo što je sve kazao u intervjuu za Večernji list:
Fra Zvonimire, za početak, kako je biti župnik u Međugorju, mjestu u koje svakodnevno dolaze ljudi iz cijeloga svijeta?
Međugorje je specifično mjesto. Ono je mjesto molitve i susreta. Mjesto u kojem se ljudi susreću s Bogom, s Gospom i jedni s drugima. Župnik ima zadaću bdjeti nad svim tim susretima, organizirati molitvene programe i brinuti se da sve prođe u najboljem mogućem redu. Stoga, biti župnik u Međugorju nije nimalo lagan zadatak. Usudio bih se reći da je drukčije nego u svim ostalim našim župama. Ipak, uz svu zahtjevnost službe, mogu reći kako je lijepo biti župnik ovdje. To je milost. Čovjek samo u jednom danu dobije mnoštvo poticaja za rast na mnogim životnim područjima. Tako da se s ovom službom malo brže sazrijeva.
U Međugorju su ovih dana deseci tisuća hodočasnika, ljudi koji traže utjehu, mir i duhovnu snagu. Možda je to u danima velikih gužvi teže primijetiti, ali u “hladnijim” mjesecima, kada se bolje vide lica hodočasnika, često se čini kao da mnogi ovdje prvi put nakon dugo vremena odahnu, kao da se izliječe od nekih svojih tegoba, tih tereta koje nose sa sobom. Kako vi to doživljavate iz prve ruke?
Na licima onih koji su ovdje prvi put jasno se vidi da će oni učiniti mnoge napore da ponovno dođu ovdje. Tko jednom posjeti Međugorje, ima potrebu vraćati se iznova. I svaki susret nosi nešto novo. Ovdje se uistinu ljudi susreću sa živim Bogom u sakramentima, a to čovjeka oslobađa, ozdravlja. Zato ovdje vidimo nasmijane ljude, ljude koji su pronašli smisao života. Za mene je to pravo čudo koje potvrđuje djelovanje Duha Svetoga. Ljudi obično traže fizička ozdravljenja kako bi sebi nešto dokazali ili kako bi vjerovali u nešto. Traže čudesa i neke neobične pojave. Međutim, za mene kao svećenika najljepši trenutak je kada u ispovjedaonici vidim kako se lice čovjeka mijenja djelovanjem Božje milosti; kada se patnja preobrati u radost; kada teret grijeha nestane; kada se rodi novi čovjek, s novom nadom, s novim životom. To je pravo čudo Međugorja.
Ove se godine obilježava 45. obljetnica Gospinih ukazanja. Kao mlad svećenik, koji nije bio ni rođen u vrijeme početka međugorskih događanja, kako pamtite svoj prvi susret s Međugorjem?
Ja se često šalim na svoj račun – da nisam bio ni rođen kad su ukazanja počela. Međutim, mogu reći da sam od rođenja povezan s Međugorjem. U mojoj se obitelji redovito hodočastilo u Međugorje, živjeli smo poruke Međugorja, dolazili na seminare i različite susrete, tako da je ono nerazdvojno od moga vjerničkoga života. Naravno, ne mogu se sjetiti svojega prvog susreta s Međugorjem, ali znam da je Međugorje za mene uvijek imalo ove poveznice: krunica, misa, klanjanje, ispovijed. Kad god bih u svojim mladenačkim godinama imao nekakav problem ili dvoumice, uvijek sam dolazio u Međugorje tražiti duhovnu pomoć i vodstvo. Mogu reći da sam rado odlazio na ispovijed u Međugorje. Ovdje sam i sam tražio i pronalazio Boga u molitvi, u sakramentima.
Fra Zvonimir Pavičić u Međugorju: “Budite zagrljaj, osmijeh, promjena koju svijet treba”
Vatikan danas pozitivno govori o duhovnim plodovima Međugorja. Papa Franjo, a zatim i papa Lav, kao i apostolski vizitatori, pokojni nadbiskup Henryk Hoser i mons. Aldo Cavalli, dali su ovom mjestu dodatnu važnost i, na neki način, suživjeli se s Međugorjem i njegovim ljudima. Koliko je to važno za župu, hodočasnike i cijeli međugorski fenomen?
Uvijek stojim iza one teze da nitko ne može govoriti o Međugorju ako nije bio ovdje i ako nije proveo jedno vrijeme kao hodočasnik. Jedno je pisati članke na osnovi nekih izjava ili događaja, a drugo je osjetiti ovo mjesto i moliti ovdje. Znam puno laika i svećenika koji su promijenili svoje mišljenje, a samim time i svoj život, zahvaljujući danima provedenim u molitvi u Međugorju. Takav je slučaj i s apostolskim vizitatorima. Oni su sigurno, kao i svi, imali svoje mišljenje otprije, ali boraveći ovdje s fratrima, sa župljanima i s hodočasnicima, moleći svakodnevno na večernjem molitvenom programu, njihovo shvaćanje Međugorja sigurno se produbilo. Tako da možemo sa sigurnošću reći da su naši apostolski vizitatori također oni koji promoviraju Međugorje i nastoje pomoći da se međugorska duhovnost još više širi. Oni zapravo i podnose svoja izvješća Svetom Ocu, a ta su izvješća sigurno puno sadržajnija kada dolaze od onih koji žive i djeluju u ovoj župi.
Živimo u svijetu opterećenom brojnim nedaćama: ratovima, krizama, strahovima i nesigurnošću. S druge strane, mnogi svjedoče da Međugorje liječi rane i vraća nadu. Kako objašnjavate tu snagu ovoga mjesta?
Kao i sve Božje, teško je to opisati. Posljednjih nekoliko godina susrećem se s puno Ukrajinaca u Međugorju i u Ukrajini. I sam budem zapanjen kada vidim koliko njima znači Međugorje, Gospina blizina, molitva… Međugorje im daje nadu u bolje sutra, po molitvi dobivaju mir u svojim srcima. Mnogi roditelji plaču nad ubijenom djecom, žene za muževima, djeca za roditeljima. No Gospina blizina ih umiri i dadne im snagu da mogu nastaviti svoj život, bez mržnje, bez osvete. To je djelovanje Duha Svetoga. To znači biti u Gospinoj školi, u školi molitve, gdje se uči živjeti ono što se vjeruje i za što se moli. Ovdje ljudi u molitvi osjete da je Bog živ i da ih ljubi. I njegova ljubav onda ozdravlja sve njihove rane.
Za kraj, pred nama su ljetni mjeseci, a blizu je i Mladifest, jedno od najljepših okupljanja na svijetu, koje danas praktički okuplja sve naraštaje. Jesu li pripreme već počele i što hodočasnici mogu očekivati ove godine?
Možemo reći da su pripreme završile. Sve se to pripremi odmah po završetku Mladifesta. Već sada imamo određene neke stvari za 2027. godinu. To je događaj koji je velik, ali je ujedno i dobro organiziran. Na tom događaju rade mnogi dobri i kvalitetni ljudi, tako da uspijevamo svake godine sve lijepo posložiti. Hodočasnici mogu očekivati kateheze i svjedočanstva kao i svake godine. Bit će, naravno, pjesme i plesa, puno molitve, slavljenje sakramenata, kao i svake godine. Ove godine kateheze će biti usmjerene prema svetom Franji i duhovnosti Međugorja jer slavimo 45. godinu Gospina ukazanja i 800. obljetnicu smrti svetoga Franje. Nastojat ćemo mladima približiti asiškoga sveca i osnove međugorske duhovnosti, rekao je fra Zvonimir.
Fra Zvonimir Pavičić za Jabuka.tv: Mladi vole Međugorje, očekujemo mnoštvo ljudi
(www.jabuka.tv)
