Roditelji često iz najbolje namjere završavaju rečenice umjesto djeteta, no time mu mogu oduzeti priliku za razvoj govora, samopouzdanja i samostalnog izražavanja.
Poriv da pomognu djetetu u svakoj, pa i najmanjoj poteškoći, duboko je usađen u roditelje. Neki to čine svjesno iz ljubavi, dok drugi reagiraju potpuno nesvjesno.
Sličan se nagon javlja kada roditelji primijete da dijete teško pronalazi odgovarajuće riječi, zbog čega često dovršavaju njegove rečenice. Iako takvo ponašanje može djelovati kao pomoć, povremeno zastajkivanje u govoru normalan je dio dječjeg razvoja.
Zašto je završavanje rečenica štetno?
Roditelji često vjeruju da završavanjem rečenica pomažu djetetu da se lakše izrazi. Međutim, time mu mogu oduzeti važnu priliku za učenje, piše Times of India.
Djeci je potrebno vrijeme kako bi organizirala misli i pronašla odgovarajuće riječi kojima će izraziti svoje osjećaje. Stalno upadanje u riječ s vremenom može narušiti djetetovo samopouzdanje i potaknuti nesigurnost u govoru.
Kada roditelj popunjava praznine, dijete ne dobiva dovoljno prostora da samostalno pretoči svoje misli u riječi.
Pažljivo slušanje jedan je od najboljih oblika podrške
Jedan od najjednostavnijih, ali i najvažnijih načina pružanja podrške djeci jest pažljivo slušanje. Time im roditelji pokazuju da su važna, prihvaćena i saslušana.
Kada dijete nešto prepričava, čak i ako je riječ o naizgled nevažnoj sitnici, puna pozornost roditelja može znatno ojačati njegovo samopouzdanje.
Umjesto ispravljanja ili trenutačnog nuđenja rješenja, djetetu treba dati prostor da se izrazi. To ne znači da se roditelj mora složiti sa svime što dijete kaže, nego da treba uvažiti njegove osjećaje i iskustva.
Strpljenje stvara sigurno okruženje
Roditeljstvo je ispunjeno brojnim obvezama, ali strpljenje je važno njegovati od najranijeg djetinjstva pa sve do adolescencije i kasnije.
Strpljiv roditelj stvara sigurno okruženje za dijete, što je osobito važno u trenucima kada se ono s nečim muči.
Isto vrijedi i za situacije u kojima dijete pokušava sastaviti rečenicu i izraziti se. Kada naiđe na strpljivu reakciju, bit će spremnije ponovno pokušati te otvorenije podijeliti svoje osjećaje.
Foto: Unsplash
Što učiniti kada dijete teško pronalazi riječi?
Kada dijete zastane usred rečenice, roditelj ne bi trebao odmah uskočiti, nego mu dati nekoliko dodatnih sekundi da sabere misli i pronađe prave riječi.
Umjesto završavanja rečenice, može ga ohrabriti kratkim i poticajnim riječima poput:
- Polako.
- Slušam te.
Takve poruke pokazuju djetetu da roditelja zanima ono što želi reći, bez obzira na to što mu je u tom trenutku teško izraziti se.
Djeca neće uvijek upotrebljavati savršene riječi niti pravilno sastavljati rečenice. Umjesto prekidanja i ispravljanja, roditelji bi se najprije trebali usredotočiti na razumijevanje poruke. Ispravke mogu uslijediti poslije, na blag i nenametljiv način.
Korisno je postavljati i otvorena pitanja koja će djetetu pomoći da nastavi govoriti, primjerice:
- Možeš li mi to malo bolje objasniti?
- Kako si se zbog toga osjećao?
Djeca lakše komuniciraju kada se ne osjećaju pod pritiskom. Opušteni svakodnevni razgovori pomažu im da slobodnije izražavaju osjećaje i mišljenja, a ponekad je najbolja pomoć upravo to da im se ostavi dovoljno prostora i vremena da sama pronađu odgovarajuće riječi.
(www.jabuka.tv | Foto: Unsplash)
