Veliki intervju Dragana Čovića: Govorio o umjetnoj inteligenciji, VUCA svijetu i odnosu s mladima

Predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović predstavit će danas u 18 sati u mostarskom Muzeju moderne umjetnosti novu knjigu “Menadžerski pristup životu”.

U razgovoru za Vecernji.ba, Čović objašnjava kako se provjereni poslovni alati i harvardski model pregovaranja mogu praktično primijeniti na privatne financije, obiteljske odnose i upravljanje stresom u nepredvidivom vremenu.

Govori i o korištenju umjetne inteligencije, odnosu s mladim ljudima, kao i o brojnim drugim temama koje spominje u svojoj knjizi.

Smatrate kako je svatko od nas menadžer vlastitog života, stoga nam je menadžerski pristup potreban i izvan naših radnih mjesta. Preciznije, zagovarate tezu da se umijeća koja se uspješno primjenjuju u poslovnom svijetu sasvim praktično mogu iskoristiti u svakodnevnom životu, naravno s ciljem da ga poboljšamo. Što Vas je motiviralo da ozbiljne poslovne i političke sustave gledate kroz prizmu svakodnevnice?

Kroz godine rada u menadžmentu i politici shvatio sam da su mnoge vještine koje koristimo za vođenje tvrtki, organizacija, institucija ili država, poput planiranja, upravljanja vremenom i donošenja teških odluka – zapravo univerzalni alati. Bilo da poslovni ili sportski tim treba strategiju kako bi postigao željene rezultate, zašto bi pojedinac pokušavao ići kroz život bez nje? Moja motivacija bila je demistificirati pojam menadžera. Menadžer nije samo titula u organigramu; to je način razmišljanja koji nam omogućuje da budemo aktivni graditelji vlastite budućnosti, a ne njezini pasivni promatrači.

U knjizi koristite akronim VUCA vrijeme (nestabilno, neizvjesno, složeno i nejasno). Živimo li danas, 2026. godine, u najizazovnijem vremenu do sada i kako običan čovjek uopće može zadržati svoj pravac kroz takav kaos?

VUCA svijet više nije teorija. On je naša svakodnevica. Inflacija, tehnološki skokovi i svakodnevni geopolitički potresi stalno mijenjaju pravila igre, dok se mi za nju, naizgled, tek zagrijavamo. Ako bih trebao odabrati jedan jedini pristup za napredak u ovom čudnom vremenu, to bi bilo umijeće kontinuirane prilagodljivosti. U knjizi objašnjavamo upravo to, da menadžersko umijeće upravljanja promjenama nije rezervirano samo za krizne stožere; ono je podjednako potrebno roditelju koji želi djecu naučiti digitalnoj pismenosti ili, pak, mladom stručnjaku koji preko noći mora promijeniti karijeru. Zadržati se na pravcu koji nas vodi naprijed jedino je moguće uz razvijenu sposobnost cjeloživotnog učenja, pri čemu strah od nepoznatog nastojimo prevladati te time ustupiti mjesto većoj radoznalosti i otvorenosti za nešto novo i drugačije.

Zanimljivo je da u poglavlju o značaju strateškog planiranja predlažete korištenje tipičnih menadžerskih analiza poput SWOT i TOWS matrica, ali za osobne ciljeve. Može li se, recimo, zdravlje ili obiteljski proračun zaista voditi poput male tvrtke?

Zašto da ne? Jednako kao što za uspjeh novog proizvoda prvo treba ispitati tržište, tako je i put prema ispunjenju osobnih ciljeva najprikladnije započeti realnom procjenom trenutačne pozicije. Samo onda kada svoje snage i slabosti stavite na papir, te ih objektivno sagledate, prestaje donošenje odluka na temelju emocija. Upravljanje temeljeno na činjenicama, za razliku od impulzivnog odlučivanja, osobito je važno kada je u pitanju novac. Većina ljudi provede više vremena planirajući godišnje ljetovanje nego svoje životne financije. Na drugoj strani, menadžerski pristup nas uči da štednja nije odricanje, već strateško davanje prioriteta budućim ciljevima.

Pregovaranje je jedna od važnih tema knjige. Tu se osjeti utjecaj pregovaračkih vještina koje ste osobno godinama usavršavali. Kako BATNA model ili Harvardski model pregovaranja mogu pomoći nekome tko, recimo, samo želi pravedniju podjelu kućanskih poslova ili bolju plaću?

Pregovaranje je napredna komunikacija, ne nadmudrivanje. Moj osobni pregovarački stil temelji se na Harvardskom modelu koji strane potiče da ne miješaju osobne odnose s predmetom pregovora. To je vještina koja dugoročno čuva odnose u svim područjima. Često ulazimo u sukobe misleći da netko mora izgubiti kako bismo mi dobili. Menadžersko iskustvo nas uči tražiti “treći put” koji može dovesti do suradnje u kojoj svi nešto dobivaju. S druge strane, posjedovanje alternative (BATNA model) daje vam unutarnji mir, ili jednostavnije rečeno, u situaciji kada znate što ćete učiniti ukoliko dogovor propadne pregovarate bez pritiska.

Kada govorite o umjetnoj inteligenciji (AI), vrlo ste jasni – AI je stroj koji dobro pamti i još bolje uspoređuje, ali ne razmišlja kao čovjek. Ipak, iz minute u minutu, sve nas bolje oponaša. Kako zadržati ljudskost u vremenu kad algoritmi donose sve više odluka u naše ime, ali moguće ne i u našu korist?

Google Gemini je u mnogočemu olakšao ilustraciju ove knjige, što pokazuje da spremno prihvaćamo nove tehnologije. Odbijanje takve pomoći bilo bi potpuno nepotrebno gubljenje vremena koje je moguće iskoristiti na bolje načine ili u bolju svrhu. Međutim, to ne znači da bismo ikada dopustili da nam umjetna inteligencija postane, recimo, moralni ili etički sudac ili pak zamjena za ljudski kontakt. Digitalna pismenost danas znači znati kada delegirati rutinu stroju, a sebi ostaviti empatiju, intuiciju i odgovornost. Ja se osobno manje pribojavam da će strojevi početi misliti kao ljudi. Naprotiv, veća opasnost leži u obrnutom procesu – da će ljudi početi funkcionirati kao strojevi, bez kritičkog razmišljanja. Menadžer budućnosti je onaj koji koristi AI da uštedi vrijeme za sve ono što nas čini ljudima, za obitelj, ispunjen život, kreativnost i stvarne međuljudske odnose.

Jedno od završnih poglavlja bavi se takozvanom Kulturnom inteligencijom (CQ). S obzirom na Vaše političko iskustvo u Bosni i Hercegovini, koliko je vještina suradnje s drugim i drugačijim ljudima presudna za stabilnost našeg društva?

Kulturna inteligencija je sposobnost funkcioniranja u okružju različitosti, a da se pri tome ne izgubi vlastiti identitet. To je za Bosnu i Hercegovinu, ali i za cijeli globalizirani svijet, vrlo bitna vještina za budućnost. Različitost ne smije biti izvor sukoba, nego prostor za nove ideje. Kao što tim s različitim vještinama donosi bolja rješenja, tako i društvo koje uvažava drugačije perspektive postaje otpornije. U knjizi se skreće pozornost na činjenicu da inkluzivnost danas nije samo trendovska riječ, već najpraktičniji put do prosperiteta pojedinca, ali i šire zajednice.

Jedno od najpraktičnijih poglavlja bavi se upravljanjem vremenom. Navodite mišljenje da multitasking zapravo smanjuje produktivnost i povećava stres. Kako u današnjem užurbanom ritmu postići tu famoznu ravnotežu između posla i obitelji, a da pri tome ne osjećamo stalnu grižnju savjesti?

Tajna je u tome da zapravo radimo manje stvari odjednom, ali da se na njih bolje usredotočimo. Još kao mladi inženjer, intuitivno sam koristio jednu inačicu metode blokiranja vremena. To mi je omogućavalo da veći fokus stavim na aktivnosti koje sam procjenjivao prioritetnim. Učinkovito upravljanje vremenom ne znači da sve obavljamo sami ili da stalno jurimo za novim zadaćama. U pitanju je strateški pristup vremenu, odnosno sračunati izbor da energiju usmjerimo na ono što je zaista važno i potrebno, a ne na sve ono što se nalazi pred nama. Ako delegirate rutinske poslove (bilo na poslu suradnicima, bilo kod kuće uključivanjem djece u obveze), kupujete sebi najvrjedniji resurs, a to je osobni mir.

Spominjete i popularnu metodu Kvadratnog disanja i druge tehnike za kontrolu emocija pri donošenju odluka. Koliko je za jednog menadžera ili političara, ali i za roditelja ili supružnika, važno ostati “hladne glave” u trenucima krize?

Emocije su izvrsni signali pokraj puta, ali one, nažalost, nisu uvijek i najpouzdaniji vodiči. Impulzivnost je jedan od najčešćih razloga loših odluka, dok je preveliki stres u stanju zamagliti svaku logiku. Bilo da ste u dvorani za sastanke ili usred obiteljske rasprave, primjena bilo koje tehnike svjesnog disanja šalje mozgu signal da ste sigurni, da možete smireno promisliti i odlučiti o svojoj daljnjoj reakciji. Mudra odluka se donosi onda kada su razum i osjećaji u potpunom skladu. Pored toga, za održivu odluku, prije nego što požurite i “presiječete”, odgovorite sami sebi na nekoliko pitanja “zašto” te osigurajte da ste utvrdili pravi problem, a ne samo njegove simptome.

Knjigu završavate poglavljem o inkluzivnosti i psihološkoj sigurnosti. Može li menadžerski pristup zaista pomoći da naša društva, ali i naše obitelji, postanu mjesta gdje se nitko ne boji pogriješiti?

To je krajnji cilj. Inkluzivna zajednica, bilo da je riječ o timu u tvrtki ili obitelji za stolom, jest ona u kojoj svatko osjeća da smije izraziti ideju ili priznati grešku bez straha od ismijavanja. To se u menadžmentu zove psihološka sigurnost. Ako stvorimo takvo okružje, dobit ćemo kreativnost i povjerenje. Na kraju dana, svi prikazani alati i vještine služe samo jednome: izgradnji skladnih i prosperitetnih zajednica u kojima ljudi mogu rasti.

Ljudi koji su ikada imali prilike raditi s vama i za vas, često ističu vašu neupitnu potporu mladim generacijama. U knjizi kroz nekoliko primjera studenata, pokazujete zanimanje za njihove pozicije. Što je Vaš savjet mladoj osobi u 2026. godini koja možda upravo u ovom trenutku dvoji: otići iz zemlje ili pokušati ovdje izgraditi vlastitu budućnost o kojoj pišete?

Za razliku od dosta raširenog mišljenja o pomanjkanju volje kod mladih ljudi, ne slažem se u promišljanju kako su današnje generacije manje motivirane od prethodnih. Mladi ljudi danas samo su, očekivano, dezorijentirani u VUCA svijetu koji im stalno šalje kontradiktorne poruke. U knjizi koristim primjer studenta koji razmišlja o odlasku u inozemstvo. Moj savjet je: ne bježite od problema, već radite na vlastitom razvoju i to preoblikovanjem prijetnji u prilike. Ako ovdje prepoznate priliku za učenje, čak i kroz pokoji neuspjeh, postat ćete otporniji nego bilo gdje drugdje. U postmodernom svijetu, vrijednost svakog od nas nije u tome gdje se nalazimo, već u onome što znamo i koliko smo prilagodljivi. Mladi ljudi uvijek su imali moju potporu. Njihovo usmjeravanje u profesionalnom razvoju sastavnica je mog poslanja. Na koncu, koautorica ove knjige, po zanimanju diplomat ali u prirodi menadžer, danas je i sama mentor novim mladim ljudima, upravo onako kako sam prije nekoliko desetljeća ja bio njezin. Naša obveza prema zajednici jest na mlade ljude prenositi znanja i vještine koje posjedujemo.

Često ste naglašavali da se primarno osjećate kao menadžer. Je li ova knjiga zapravo vaš apel i poruka kojom želite poručiti da menadžment nije privilegija odabranih, nego skup vještina za svakog čovjeka koji želi biti uspješan?

Upravo tako. Želja je bila srušiti mit o menadžerima kao zatvorenom klubu nedostižnih ljudi u ozbiljnim odijelima. Svi mi svaki dan upravljamo najvrjednijim resursima koji su nam na raspolaganju: svojim vremenom, talentima, pozornošću i osjećajima. Ako barem jedan čitatelj nakon ove knjige prestane čekati da mu se život “dogodi” i umjesto toga uzme list papira, postavi svoje SMART ciljeve i preuzme kontrolu – misija je uspjela. Život je uistinu najvažniji projekt koji ćemo ikada voditi.

(www.jabuka.tv)