Demografske promjene u Bosni i Hercegovini postaju sve izraženije. Stanovništvo je sve starije, dok odlazak mladih znači da je sve manje onih koji se mogu brinuti o starijim članovima obitelji.
Zbog toga raste interes za centre za stare i nemoćne osobe. Liste čekanja sve su dulje, a mjesečne cijene smještaja premašuju prosječnu mirovinu.
Umirovljena profesorica njemačkog jezika Mila Mandurić u mostarskom Centru za stare i nemoćne osobe boravi četvrtu godinu. Uslugom je zadovoljna, s drugim se korisnicima dobro slaže, a djeca joj često dolaze u posjet.
Oni mi dolaze veoma često, plate mi dom, ono što nedostaje do 1.000 maraka, odu u trgovinu i kupe sve što treba, priča nam ona.
Smještaj skuplji od mirovine
U dvije jedinice mostarskog centra boravi oko 120 osoba treće životne dobi. Mnogi od njih nisu u mogućnosti sami financirati boravak, iako je ovaj centar najjeftiniji u ovom dijelu zemlje.
Prosječna mirovina u Federaciji BiH iznosi oko 840 KM, dok su cijene najjeftinijeg smještaja i skrbi nešto više.
Prva kategorija je za pokretne korisnike i iznosi 900 KM. Druga je za nepokretne korisnike i iznosi 1.100 KM, dok jednokrevetne sobe koštaju 1.000 KM, pojasnila je socijalna radnica u Centru za stare i nemoćne osobe Mostar Adelisa Delić.
Liste čekanja sve dulje
Cijene u drugim centrima nešto su više, a u pojedinima dostižu i do 2.800 KM – što ovisi o pokretljivosti korisnika. Unatoč tome, liste čekanja postaju sve dulje.
Definitivno ne možemo udovoljiti svim zahtjevima. Imamo poprilično dugu listu čekanja, izjavila je voditeljica Doma za stare i nemoćne osobe Emmaus Ana Pavlović.
Delić navodi da je najveća potreba za smještajem nepokretnih osoba.
Liste čekanja jesu dulje, ali ovise o kategoriji korisnika. Veća je potražnja za smještajem nepokretnih korisnika i tu je lista čekanja znatno dulja, dok za pokretne korisnike taj proces ide brže, istaknula je Delić.
Nedostaju kapaciteti i kadar
Sve je više i korisnika kojima je potrebna palijativna njega, piše Federalna.ba.
Hercegovačko-neretvanskoj županiji nedostaje centar za takvu vrstu korisnika. Samo u ovom domu potražnja premašuje kapacitete od 25 do 30 posto. Nedostaje i osposobljenog osoblja u ovom sektoru, a izvjesno je da će pritisak na sustav nastaviti rasti.
(www.jabuka.tv | Foto: snimka zaslona)


BiH politicari kazu da je radniku dosta 430 KM penzija. Ja njima vjerujem jer su svi BiH politicari dobri i posteni ljudi.
A političarima mirovina 3500 KM i nastave raditi i primati u deset cima tisuća maraka plaće i naknade.
Svatko tko ima djecu ne primati Dom ,jer djeca će naslijediti imovinu i dužni su se starati o roditeljima u starosti I bolesti u protivnom uzeti im Centar za socijalnu skrb njihovu imovinu pa nek oni idu na ulicu.
A ne kao sada djeca odmah uzmu imovinu a roditelje u Dom.Imovinu dati onom djetetu koje se stara i hoće starati o roditeljima ali tek poslije smrti.Nisu ni roditeljima dali svoju djecu u Dom dok su bili mali i nemoćni nego su se borili kroz život.
Moja baba je skoro do kraja života živila sa stricom, zadnjih par godina se premjestila u dom jer je ona tako htjela. Ne mogu opisati koliko je bolje bila i emotivno i fizički nakon što se preselila u dom. Imala je puno više društva i tamo je bilo osoblje koje je znalo točno šta joj treba i kvalitet života joj se jako poboljšao. Kući je samo sjedila na kauču po cijeli dan, a u domu su bile organizirane razno razne aktivnosti itd. Nije dom tako loš kako ljudi misle
I kod djece jedan najivko ostane . , a kad se djelu on opet ne smi nista govorit . Tu su i roditelji krivi nemoze on kao djelitelj djecu – pa sto su te ostavili ? Vridnija je ona kesa nego onaj sto po cjeli dan sa roditeljem🤷♀️.
Onaj koji je ostajao s roditeljima u njihovoj starosti i nemoći nekad je dobivao jedan dio imovine više od ostale djece. To je bilo običajno pravo koje se s vrimenom izgubilo. Mi novije generacije smo svjesne da ćemo ići u dom jer su dica uglavnom daleko po tuđim državama. Život se mijenja i donosi neka druga pravila.