“Bolest koja ne boli”: Kako izgleda život s dijabetesom u ŽZH?

Udruga dijabetičara Županije Zapadnohercegovačke “Snaga” već više od 15 godina aktivno djeluje na podizanju svijesti o dijabetesu, redovito organizirajući besplatna mjerenja šećera u krvi te raznorazne edukacije.

Nastala je u Širokom Brijegu, kada je skupina ljudi s djecom oboljelom od dijabetesa pokrenula neprofitnu organizaciju koja danas okuplja oko 300-injak članova, priča za portal Jabuka.tv tajnica i predstavnica Udruge Ana Grubišić.

Iako je aktivna i prepoznata u zajednici, Grubišić ističe kako je najveći izazov rada Udruge i dalje pasivnost dijela ljudi i slabije uključivanje u rad.

Unatoč tome, naša sugovornica naglašava kako je protekla godina bila iznimno produktivna, posebno zbog uspjeha nakon višegodišnjih pregovora s Ministarstvom zdravstva i Zavodom zdravstvenog osiguranja ŽZH.

Bolji uvjeti i konkretni pomaci

Uspjeli smo poboljšati uvjete za dijabetičare, posebno za inzulin ovisne pacijente. Povećana je pokrivenost troška za senzore sa 700 na 830 KM, čime je osigurano potpuno pokriće na tromjesečnoj razini, navodi.

Dodaje kako je ukinuta i dobna granica do 26 godina, jer ipak, naglašava, s dijabetesom se živi cijeli život.

Zavod nam je zaista izašao u susret i prilagodio se koliko je mogao. Na tome smo im iznimno zahvalni, kaže Grubišić u razgovoru za portal Jabuka.tv.

Svi projekti realiziraju se uz pomoć donacija i sponzora, a iz Udruge su posebno ponosni na prvu hercegovačku dijabetičku kuharicu.

Projekt je to na kojem smo radili gotovo cijelu godinu, kroz četiri etape: druženja u prirodi s članovima, pripremanje jelovnika, prikupljanje sponzora i prezentiranje jela u trgovačkim centrima. Ideja je bila napraviti kuharicu s korijenima u Hercegovini, ali prilagođenu osobama s dijabetesom, kazala je Grubišić.

Kuharica je u predstavljena na godišnjoj skupštini u studenom prošle godine, a našla je put i izvan granica BiH.

Što kada dobijete dijagnozu?

Svi su oduševljeni, od liječnika koji s nama rade do samih pacijenata, istaknula je Grubišić, čija je kći 2007. godine u dobi od sedam godina oboljela od dijabetesa tipa 1. Tada se i sama krenula educirati o dijabetesu o kojem prije toga nije znala gotovo ništa.

Nismo paničarili niti smo se pitali zašto baš nama. Gledali smo kako što bolje prihvatiti situaciju i naučiti se s njom nositi, na najbolji mogući način, kaže predstavnica Udruge dijabetičara ŽZH “Snaga”, te dodaje kako je svojoj kćerki, danas odrasloj ženi, odmalena usadila zdrave životne navike te ju uvijek poticala na samostalnost.

U školi smo promijenili navike i sve organizirali tako da je nosila užinu, a uvijek smo joj govorili ‘možeš ti to’. U školskom periodu života ona je čak nagovarala prijateljice da nose jabuke i sendviče od kuće, a ne da ona kupuje čips. (…) Djeca s dijabetesom mogu sve. Ne treba ih sažalijevati niti im stvarati osjećaj da su drugačiji, ističe te dodaje kako je život s dijabetesom, ako se zna kako ga kontrolirati, s vremenom postaje rutina.

Grubišić ističe i kako je uvriježeno pogrešno mišljenje da dijabetičari ne konzumiraju šećer. Naprotiv, često ga konzumiraju više nego drugi. Dogodi se situacija da njoj padne šećer i treba joj ugljikohidrat, dok ja, primjerice, mogu ne pojesti slatko i po mjesec dana, a ona ga mora konzumirati prema potrebi, pojašnjava.

Udruga kontinuirano radi na edukaciji građana i upućuje apele da se ljudi “probude” i počnu ozbiljno razmišljati o svom zdravlju i sebi, a ove godine poseban naglasak stavljen je na dijabetes tipa 2.

Iako se često naziva „staračkim“, sve češće ga razvijaju i mlađe osobe. Razlog tome su način života, pretilost, genetika i niz drugih faktora.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da mnogi oboljeli nisu svjesni koliko je ova bolest opasna, upravo zato što je podmukla, ne boli i dugo ne daje jasne simptome, pa se često ignorira. Zbog toga je izuzetno važno mijenjati navike: živjeti zdravije, voditi računa o higijeni spavanja i prehrani, više se kretati, baviti se tjelesnom aktivnošću i smanjiti stres.

Sve to znamo, ali problem je što rijetko primjenjujemo na sebi. Savjete lako dajemo drugima, dok ih na vlastitom primjeru teško dosljedno provodimo ili to traje kratko, iskreno ističe.

Dijabetes nije jeftin

Grubišić naglašava kako je dijabetes ujedno i vrlo skup, iako je situacija u ŽZH još uvijek među boljima u odnosu na neke druge županije.

Osim prehrane i svakodnevne brige o zdravlju, potrebno je voditi računa i o medicinskim troškovima. Iako je kod nas situacija još uvijek relativno prihvatljiva u usporedbi s nekim drugim sredinama, određeni problemi i dalje postoje.

Testne trakice i druga pomagala predstavljaju značajan trošak, posebno za stariju populaciju koja je najčešće pogođena bolešću, a često zanemaruju vlastite potrebe. Cilj nam je da svi koji primaju inzulin, bez obzira na tip dijabetesa, imaju osigurane glukometre i trakice. Pacijenti moraju imati mogućnost dostojanstvenog života, poručuje.

Udruga stoga aktivno poziva građane na učlanjenje, kako bi se lakše borili za prava pacijenata, a prva prilika za to bit će već 14. svibnja u Širokom Brijegu, kada će biti održano javno predstavljanje najnovije tehnologije sustava za praćenje glukoze u krvi.

Što nas je više, više možemo postići, zaključuje Ana Grubišić u razgovoru za portal Jabuka.tv.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Udruga Dijabetičara ŽZH (@udrugadijabeticarazzh)

(www.jabuka.tv | D. Medić)