Aluminij postaje novi problem Europe: Rat u Iranu paralizira proizvodnju i diže cijene

Prvi udarac, nafta i plin. Drugi udarac, gnojiva. Aluminij bi bio treći udarac krize u Hormuškom tjesnacu. U noći sa subote na nedjelju iranski su projektili pogodili dva najveća proizvodna pogona na svijetu: pogon Emirates Global Aluminiuma u Abu Dhabiju i Aluminium Bahrain (Alba), najveću primarnu talionicu na planetu.

Prvi je potvrdio “znatnu štetu“, dok drugi još procjenjuje razmjere posljedica napada, piše Huffingtonpost.it

Učinci na tržište su trenutačni: u ponedjeljak ujutro futures ugovori za aluminij na Londonskoj burzi metala (LME) skočili su za 6 %, dosegnuvši najviše razine od 2024., da bi se potom ustalili na oko +4,8 % pri 3.452 dolara po toni.

U Italiji se situacija prati.

Aluminij je burzovna roba (commodity) s oduvijek vrlo visokom volatilnošću cijena, stoga veliki skokovi ne iznenađuju, kaže Orazio Zoccolan, direktor Assometa.

Više zabrinjava opskrba: ako se situacija ne promijeni u roku od mjesec dana, mogle bi se početi primjećivati konkretne reperkusije na aktivnosti.

Globalni lanac opskrbe lakim metalom pod pritiskom je otkako je prolaz kroz Perzijski zaljev zatvoren kao posljedica američkih i izraelskih napada na Teheran prije mjesec dana.

Pogođena tvrtka za proizvodnju aluminija: Iran se osvetio za izraelske napade

Glinica – sirovina potrebna za proizvodnju metala – ne stiže u regiju, a izvoz prema Europi i SAD-u ne kreće.

Važno je uzeti u obzir to da za proizvodnju jedne tone aluminija potrebne su oko dvije tone glinice, koju zemlje Zaljeva gotovo u potpunosti uvoze morem.

Već prije napada tijekom vikenda, Qatalum, katarski operater, zbog prekida isporuke prirodnog plina potrebnog za napajanje turbina, smanjio je proizvodnju za 40 %, dok je sama Alba najavila smanjenje kapaciteta za 19 %.

Pogođena još jedna tvrtka za proizvodnju aluminija: Zatvorili 19 % kapaciteta

Sada su potencijalno izvan igre dva pogona koja zajedno proizvode 3,2 milijuna tona godišnje – od ukupno više od 6 milijuna tona na Bliskom istoku, što je 9 % svjetskog aluminija.

Glavni tajnik FACE-a (Federation of Aluminium Consumers in Europe), Mario Conserva, upozorio je na opasnost već sredinom ožujka:

Ako se elektrolitičke ćelije u talionicama zaustave, metal bi se u njima skrutnuo, čineći pogone zauvijek neupotrebljivima, što je konkretna šteta na proizvodnim mjestima koju nikakav logistički dogovor ne bi mogao popraviti.

Zatim je dodao: Ako se cijena aluminija udvostruči, efekt domina zahvaća automobilsku industriju, građevinarstvo, prehrambeni i farmaceutski sektor – od potrošačke košarice do spasonosnih lijekova.

I ne pritišće samo Hormuz: Kada se ratnim napetostima pridodaju protekcionističke politike poput američkih carina od 50 % na aluminij, marže dostupnosti metala neizbježno se smanjuju.

Najizravniji signal dolazi od cijena bita (aluminija koji se koristi za strukturne komponente u zrakoplovstvu, građevinarstvu i automobilskoj industriji), koja je na kontinentu već porasla za 63 % od početka rata, prema cjenovnoj agenciji Fastmarkets.

Brojke treba čitati u kontekstu prethodnog deficita. Zalihe lakog metala koje prati LME, a koje su se u posljednje tri godine već nalazile na najnižim razinama u više od dva desetljeća, dodatno su se smanjile od početka sukoba.

Goldman Sachs predviđa deficit od 900.000 tona u drugom tromjesečju, pri čemu bi globalne rezerve pale na pokrivenost od samo 45 dana potrošnje – manje nego što se dogodilo 2022. godine, kada je energetska kriza potaknula cijene do povijesnog rekorda od 4.073 dolara po toni.

Iz Zaljeva u Europu dolazi oko 15 % potreba za metalom. To nije slom, umiruje Zoccolan (Assomet).

Ipak, to je vrlo važan udio koji prijeti usporavanjem aktivnosti. Trenutačno pravi prekidi još nisu zabilježeni. Tvrtke rade na postojećim zalihama.

Razdoblje prije nego što se zabrinutost poveća iznosi nekoliko tjedana. Alternativno rješenje – nabava s drugih strana – postoji, ali: pronalazak metala iz drugih izvora znači veći utjecaj na cijene, naglašava direktor. To ne bi bilo isplativo.

Mala i srednja talijanska poduzeća su, s druge strane, već na oprezu.

Raste cijena aluminija: Tržište ima “tanku” zaštitu od šokova

Lanac opskrbe ambalažom prolazi kroz fazu snažne kritičnosti, uzrokovanu porastom energetskih troškova i sve većom nestabilnošću u opskrbi sirovinama, upozorava Anna Paola Cavanna iz Confapija.

Za sektor koji transverzalno poslužuje više industrijskih grana, s prehrambenom i farmaceutskom na čelu, problem su opća poskupljenja plastike, papira, aluminija, ljepila i kemijskih komponenti, s izravnim učincima na troškove proizvodnje i sposobnost poduzeća da planiraju aktivnosti, kaže Cavanna.

S ovim novim šokom, kontinuitet proizvodnje se ljulja.

U međuvremenu, prošlog su petka spot ugovori za aluminij zatvoreni s premijom od 61 dolara u odnosu na tromjesečne futures ugovore na Londonskoj burzi metala, što je najviša razina backwardationa (stanje u kojem je trenutačna cijena viša od buduće) od 2007. godine, pokazatelj fizičkog nedostatka robe.

Ako se Hormuški tjesnac ne otvori u kratkom roku, trgovci i analitičari upozoravaju da bi cijene mogle premašiti rekord iz 2022., kada su zbog prijetnji sankcijama ruskom proizvođaču Rusal skočile za +30 % u tri tjedna.

U tom trenutku aluminij bi postao i stavka u svakodnevnoj potrošnji. Utjecaj na krajnje potrošače neće biti trenutačan: neke pošiljke s Bliskog istoka već su prošle tjesnac prije blokade; stoga se trenutak najveće kritičnosti očekuje u trećem tromjesečju. Vrijeme, u svakom slučaju, istječe.

(www.jabuka.tv | Foto: X)