Najopasniji čovjek za kojeg niste ni čuli: Tvorac prve “islamske bombe” i heroj države od 240 milijuna ljudi

Abdul Qadeer Khan za Pakistan je bio nacionalni heroj, a za Zapad najveća prijetnja svjetskom miru. Metalurg školovan u Europi koji je počeo s ukradenim nacrtima i ambicijom, završio je pred kamerama s priznanjem koje je potreslo svijet.

Tijekom tri desetljeća, dr. Abdul Qadeer Khan izgradio je pakistanski program nuklearnog naoružanja koristeći ukradeni dizajn centrifuge za obogaćivanje uranija i mrežu dobavljača na sivom tržištu. No, nije radio samo za Pakistan, radio je i na izvozu.

Khan kroz povijest

Khan je rođen u Bhopalu u Indiji 1936. godine. Bio je jedno od sedmero djece, sin ravnatelja škole. Tijekom nasilne podjele Indije i Pakistana 1947. godine, obitelj je odlučila ostati u Bhopalu, čak i dok su milijuni drugih indijskih muslimana bježali u Pakistan.

Kako je Khan odrastao, muslimani u gradu suočavali su se sa sve većim uznemiravanjem od strane hinduističke većine. Četvero njegovih braće i sestara otišlo je u Pakistan, a sa 16 godina slijedio ih je i A. Q. Khan.

Khan je upisao fakultet u Karachiju. Isticao se kao student, a nekoliko godina nakon diplomiranja otišao je na poslijediplomski studij u Europu.

Magistrirao je u Njemačkoj i započeo doktorat iz metalurškog inženjerstva. Selio se nekoliko puta, oženio se i završio studij u Belgiji. Godine 1972. Khan i njegova supruga Henny preselili su se u Amsterdam, gdje se zaposlio u Europskoj korporaciji za centrifuge za obogaćivanje uranija (URENCO). Prema svim svjedočanstvima, Khan je bio dobar radnik, prijatelj, suprug i otac dviju kćeri.

Pakistanske nuklearne ambicije

Nakon jednog od nekoliko ratova sa Indijom, rata koji je doveo do gubitka Istočnog Pakistana, današnjeg Bangladeša, Pakistan je očajnički težio sigurnosti i samostalnosti. Novi vođa, Zulfikar Ali Bhutto, osnovao je tajni tim za nabavu nuklearnog oružja.

Zatim je Indija u svibnju 1974. detonirala svoju prvu nuklearnu napravu. Pritisak za razvoj pakistanskog oružja se intenzivirao.

Watch | Fifty years ago, India conducted its first nuclear test in Pokhran, code-named Operation Smiling Buddha. With this India had entered the league of nations with nuclear capabilities. pic.twitter.com/RNaDSoISF5

— The Hindu (@the_hindu) May 18, 2024

Khan je pratio sukob iz Amsterdama i pomislio da bi mogao pomoći. Iako još nije imao nikakve veze s pakistanskom vladom, obratio se Bhuttu kako bi mu ponudio svoje usluge. Bhutto je prihvatio.

Khan se bacio na posao. Putem svog posla u URENCO-u, sustavno je krao klasificirane planove za centrifugu koja bi stvarala uranij pogodan za bombe. Nakon godina takvog rada, Khan je počeo izazivati sumnju, ali do tada je već prikupio dovoljno informacija. On i njegova obitelj tiho su se preselili u Pakistan.

Godine 1976. Pakistan je utemeljio Laboratorije za inženjerska istraživanja kako bi izgradio i vodio postrojenje za obogaćivanje uranija, što je bio golem pothvat s oko 10.000 zaposlenika. Khan je bio na čelu. Laboratorij će kasnije, njemu u čast, biti preimenovan u Istraživačke laboratorije Khan ili KRL.

No, trebalo im je više od samih nacrta, trebali su komponente za izgradnju centrifuga. Khan je koristio svoje veze na Zapadu za kupnju materijala i tehnologija s dvostrukom namjenom, koji su se mogli koristiti u civilne ili vojne svrhe.

Koristio je mrežu tvrtki na različitim lokacijama kako bi minimizirao međunarodnu pozornost. Iako su Sjedinjene Američke Države bile svjesne onoga što radi, europski zakoni o kontroli izvoza nisu bili strogi, pa Europljani nisu mogli spriječiti poduzeća da ga opskrbljuju potrebnim materijalima. Tako se rad laboratorija nastavio, uz opskrbu tvrtki koje su poslovale unutar zakonskih granica.

Širenje nuklearne mreže

Dugo prije nego što je Pakistan testirao svoje prve nuklearne bombe, A. Q. Khan počeo je sklapati poslove s drugim zemljama zainteresiranima za tehnologiju njegova laboratorija. Pakistanska vlada nije ga pokušavala zaustaviti; zapravo, vjerojatno je da su pojedinci unutar vlade i vojske aktivno pomagali.

Iran je bio prvi. Godine 1987. Khan je sklopio posao s Iranom vrijedan 3 milijuna dolara za nacrte centrifuga i materijale potrebne za njihovu proizvodnju. Godine 1989. KRL je počeo održavati međunarodne konferencije o obogaćivanju uranija, oglašavajući svoje sposobnosti drugim nacijama.

Do kraja stoljeća slali su prodavače na međunarodne sajmove oružja kako bi reklamirali svoje proizvode. Khan je poslovao i s iračkim Sadamom Huseinom, iako je njihov dogovor propao kada je započeo Prvi zaljevski rat.

Godine 1992. pakistanska vlada obratila se Sjevernoj Koreji kako bi se raspitala o njihovoj raketnoj tehnologiji. Tijekom sljedećeg desetljeća dvije su zemlje razmjenjivale raketnu tehnologiju za tehnologiju obogaćivanja uranija.

Sjedinjene Američke Države su 2000. godine podijelile svoje dokaze o trgovini centrifugama između Pakistana i Sjeverne Koreje s pakistanskim vođom Pervezom Musharrafom, koji je svu krivnju svalio na Khana.

No, nakon napada 11. rujna 2001., Sjedinjene Američke Države progledale su kroz prste Khanu i pakistanskim nuklearnim poslovima u zamjenu za pomoć u borbi protiv nasilnog ekstremizma.

Početak kraja

Khan je nastavio svoj rad, ali se bližio njegov pad. Godine 2003. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) dvaput je pronašla tragove visoko obogaćenog uranija na opremi u Iranu. Iran je godinama poricao da ima program nuklearnog naoružanja, pa su izjavili da je oprema bila rabljena i da potječe iz druge zemlje. Pakistan, a time i Khan, bio je upleten.

U listopadu 2003. Britanci i Amerikanci presreli su brod koji je prevozio opremu za izradu nuklearnog oružja u Libiju. Dokazi su povezali pošiljku s Khanom. Kao prvo, libijsko postrojenje za obogaćivanje građeno je prema istom ukradenom URENCO dizajnu kao i pakistansko.

Mjesecima kasnije, Libija je istražiteljima predala planove za implozijsku napravu, ponovno se radilo o istoj onoj koju je koristio Pakistan. Bilješke na marginama još su više inkriminirale Khana. Pakistan je bio pod velikim pritiskom da djeluje.

Pad Khana

Dana 4. veljače 2004., Khan se pojavio na televiziji uživo i priznao svoju veliku ulogu u širenju nuklearnih materijala. Tvrdio je da je djelovao sam, bez znanja vlade, iako mnogi promatrači sumnjaju u istinitost te tvrdnje. Kao kazna, određen mu je kućni pritvor u njegovoj raskošnoj vili u Islamabadu. Pušten je 2009. godine.

Bolest i smrt

U kolovozu 2021. godine Khan je primljen u bolnicu Istraživačkih laboratorija Khan nakon što je bio pozitivan na COVID–19. Preminuo 10. listopada 2021. u dobi od 85 godina, nakon problema s plućima.

Uz državne počasti, pokopan je u džamiji Faisal, nakon čega je pokopan na groblju u Islamabadu.

Premijer Pakistana, Imran Khan, izrazio je sućut povodom njegove smrti putem objave na platformi Twitter, dodavši da je za narod Pakistana on bio nacionalna ikona. Predsjednik Pakistana Arif Alvi također je izrazio tugu, istaknuvši da zahvalna nacija nikada neće zaboraviti njegove zasluge.

(www.jabuka.tv | Foto: X)