U vremenu u kojem stalno gledamo tuđe savršene trenutke, lako povjerujemo da je smisao života da budemo stalno sretni. Ako nismo, mislimo da nešto s nama nije u redu.
Tada počinjemo glumiti: stavljamo osmijeh na lice, izgovaramo da je sve u redu, a iznutra smo umorni, prazni ili ljuti.
Opsesija srećom nas iscrpljuje
Kad sreću pretvorimo u obvezu, svaka “teža” emocija postaje problem koji treba sakriti. Umjesto da živimo, mi se trudimo izgledati kao da živimo dobro. A unutarnji glas tiho šapće da to nije to.
Negdje duboko znamo da autentičnost donosi više mira nego savršena fasada. Zato je važno podsjetiti se da cilj nije biti stalno sretan, nego iskreno živ.
Mi smo odgovorni za radost u nama
Često nesvjesno prebacujemo odgovornost za svoju radost na druge. Očekujemo da nas partner, djeca, posao, prijatelji ili okolnosti “napokon učine sretnima”. Ako se to ne dogodi, osjećamo se kao žrtve života.
Podsjetimo se: nitko drugi nije odgovoran za radost u nama. Drugi je mogu probuditi, dotaknuti ili pojačati, ali ne mogu je stvoriti umjesto nas.
Radost je odnos koji gradimo sa sobom i svojim životom, a ne nagrada koju nam netko uručuje.
Trenutno smo tu gdje jesmo jer smo tko jesmo. Sada postajemo i gradimo ono što ćemo biti u budućnosti. To ne znači da zaslužujemo sve što nam se dogodilo, nego da iz ove točke možemo izabrati drugačije: drugačiji odnos prema sebi, svojim emocijama i svojim postupcima.
Iskreno živjeti znači dati mjesto cijelom spektru
Ako sebi dopuštamo samo “lijepe” emocije, tada živimo samo pola života. Iskren život uključuje i zahvalnost i strah, i radost i tugu, i mir i nemir.
Iskrenost ne znači da se predajemo težini. Ona znači da prestajemo sebe uvjeravati da smo dobro kada nismo. Kad priznajemo: danas mi je teško, danas sam ljubomoran, danas sam tužna, već tada prestajemo bježati od sebe.
Kad emociju priznajemo, možemo je nježno propustiti kroz tijelo, um i srce. Kad je gušimo, ona se pretvara u napetost, razdražljivost, cinizam ili umor koji vučemo danima. Iskreno živjeti znači imati hrabrosti osjetiti, umjesto da automatski glumimo.
Ne gradimo život brže nego što gradimo sebe
Ponekad želimo “nadograditi” život, a zaboravimo nadograditi sebe. Želimo novi posao, više odgovornosti, više projekata, više obveza, više uzbuđenja. Količina raste, ali kvaliteta našega unutarnjeg prostora ostaje ista.
U životu je kvaliteta važnija od kvantitete.
Ako u sebi nosimo stare obrasce straha, manjka vrijednosti ili potrebe da svima udovoljimo, svaki novi zadatak samo će pojačati pritisak.
To je kao da želimo voziti Formulu 1, a u sebi imamo stari i skromni mentalni “auto” koji je savršen za gradsku vožnju, ali ne za stazu visokih brzina. Ako izađemo na stazu, kotači će otići u različitim smjerovima.
Poruka nije da s nama nešto nije u redu, nego da prvo nadogradimo sebe: svoje granice, svoju emocionalnu zrelost, svoj odnos prema sebi.
Tri koraka prema iskrenijem životu
Kako to izgleda u praksi, u svakodnevici u kojoj imamo obveze, odnose i umor koji ne nestaje preko noći? Možemo početi malim, ali važnim koracima.
Primjećujmo sebe umjesto da glumimo
Svaki dan možemo odvojiti nekoliko trenutaka da iskreno provjerimo kako smo. Ne kako bismo “trebali” biti, nego kako doista jesmo. Možemo se pitati: što sada osjećamo, gdje je to u tijelu, što nam zapravo treba. Već taj čin iskrenoga susreta sa sobom mijenja naš dan.
Preuzmimo odgovornost za radost, ali bez krivnje
Kad znamo da nitko drugi nije odgovoran za našu radost, to ne znači da moramo biti dobro svaki trenutak. To znači da možemo svjesno birati male geste koje hrane naš unutarnji svijet: šetnju, tišinu, razgovor, kreativnost, molitvu ili meditaciju. Ne zato da bismo “popravili” sebe, nego da bismo se povezali sa sobom.
Birajmo kvalitetu, ne kvantitetu
Umjesto da jurimo za što više iskustava, odnosa i zadataka, možemo birati ono što je istinski hranjivo za nas. Jedan iskren razgovor može nas nahraniti više nego deset površnih. Jedan vikend odmora može više promijeniti naš život od mjeseci preopterećenosti.
Iskreno živjeti znači biti prisutan u onome što jest
Kada sebi dopustimo da ne budemo stalno sretni, paradoksalno otvaramo prostor dubljoj, mirnijoj radosti. Više ne trošimo energiju na glumu. Možemo biti prisutni u onome što jest i iz te prisutnosti birati sljedeći korak.
Cilj nije život bez tuge, razočaranja ili straha. Cilj je odnos u kojem se ne napuštamo kada se oni pojave. Kada ostajemo uz sebe, učimo, rastemo i polako postajemo ono što ćemo biti. Ne savršeno, nego iskreno.
Kad prestanemo juriti za stalnom srećom i počnemo živjeti iskreno, radost više nije cilj na horizontu. Radost postaje nuspojava života koji je stvarno naš.
(www.jabuka.tv)
Zaista prelijepo napisano, želimo vise ovakvih članaka na portalu!