Na redakcijski mail portala Jabuka.tv stigao je zanimljiv povijesni zapis o Širokom Brijegu iz 1900. godine, iz pera Milene Preindlsberger-Mrazović, prve novinarke u Bosni i Hercegovini i spisateljice hrvatskog podrijetla.
Tekst nam je proslijedio Širokobriježanin Josip Bošnjak, koji uređuje stranicu Bošnjakovo brdo — platformu posvećenu istraživanju bogate povijesti i kulturnog naslijeđa starog naselja iznad Širokog Brijega, a prenosimo ga u cijelosti:
Iza tog zida leži opet velika, duboka krška udolina. U jesen, zimu i rano proljeće ispunjava je zatvoreno jezero, okruženo strmim padinama boje smeđe zemlje, na kojem stotine divljih labudova kruži, a razne divlje ptice se okupljaju. Ali i ledena bura obrušava se na vodu koja ponegdje doseže dubinu do 30 metara, hučeći i uzburkavajući je.
Podzemni odvodi isušuju ovo jezero, po kojem se stanovnici ne mogu kretati čamcima, pa lov vode samo s obale. U proljeće gotovo potpuno nestaje, a na njegovom mjestu pojavljuje se ravnica poput bilijardskim stolnjakom prekrivenog polja, pa se naziv „Mostarsko Blato“ (tj. „Močvara Mostara“) nikada ne čini opravdanim. Polje, međutim, daje osim manje vrijedne trave samo nešto kukuruza i sirka, a kako se voda nejednako povlači, ponegdje se već žanje dok se drugdje tek sije.
Iako polje već leži vrlo visoko, na zaštićenijim padinama, kao što je Ljuti Dolac, raste težak, crn, sladak blatina-vinograd. Hrastova šikara polako počinje ozelenjavati krš, a slavujima je teško nadglasati cvrčke. Sa sjeverozapadnog kuta gleda brdo s kojega se spušta jedna terasa, nalik tvrđavi, uzduž polja stoji samostan Široki Brijeg. Ostatak šume obrubljuje ovo osamljeno djelovalište marljivih fratara, koje je tek pedesetih godina, pod mnogim nedaćama, podignuto. Ovdje se na blagdane okuplja gotovo potpuno rimokatoličko stanovništvo ovih krajeva.
Vrijeme ovdje kao da je stalo, pa ne treba čuditi da je iz poganstva još ponešto nezaboravljeno. Vjerovanja i praznovjerja su vrlo raširena; razlikuju se vile pojedinih sela, pa ih se čak smatra različitih vjeroispovijesti. Tako postoje i kršćanske vile čiji dah donosi rashlađenje pri velikim vrućinama. One se, međutim, ljute ako se ugasi požar nastao od groma.
Ivanjski krijesovi slave se paljenjem velikih vatri na brdskim visovima, a izvor Črnašnica na rubu polja, u blizini samostana, u noći 24. lipnja priređuje fantastičan prizor. Velika stada napajaju se, a bolesnici svih vrsta ostaju od ponoći do svitanja u ledenom izvoru, nadajući se izlječenju od raznih bolesti. Tko bos pretrči preko vatre, vjeruje se da je godinu dana zaštićen od svih kožnih bolesti. Tako se uvijek i svugdje pokazuje težnja čovjeka prirode da u prirodnim silama traži lijek za svoje patnje, premda ga često prekriva praznovjerje.
Samostansko brdo obavija klanac Ugrovača, koji dolazi iz dalekog, zabačenog Rakitskog polja. To je carstvo stijena, udara vjetrova i divljih životinja, s rijetko utabanim stazama. Ipak, i ovdje se nalaze brojni ostaci davne kulture. Samo je bujica, puna šljunka, uvijek ista, ali se stalno mijenja – čas divlji pjenušavi valovi, čas suho korito. Ispod samostanskog brda redovnici su izgradili kameni most s pet lukova preko njega i odmah ga prihvaća potočić Lištica, bogat pastrvama, čiji izvor je silovit pad iz kamenog ponora, a čija se voda, kao i kod brojnih ponora na rubu polja, opet gubi u dubljim vrtačama.
Podsjetimo, kako smo danas objavili, predstavljanje knjige “Milena Preindlsberger-Mrazović. Život i djelo” autora Ivice Petrovića bit će održano u utorak, 4. studenoga 2025. godine u 19 sati u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru.
Organizator predstavljanja je HKD Napredak – Glavna podružnica Mostar, a suorganizator Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače.
Mostar predstavlja knjigu o pionirki novinarstva i kulturi BiH: Mileni Mrazović
(www.jabuka.tv | Foto: Digitalni arhiv)


Tako je nekada bilo posvuda,obilje šuma i čistih voda,priroda puna života i to raznih vrsta koje su nestale..
I taj trend negativnog utjecaja na prirodu se se nastavlja..
Bilo kuda odeš i evo ga,probijeni putevi za motorna vozila,vikendice,hrpe smeća i ljudskog izmeta..
Na ovaj način priroda kakva je nekada bila,više ne postoji nego se pretvara u bezličnu sterilnu pustaru…
A sad devastacije svake vrste i deponije na sve strane.
Hoć li ikad proraditi onaj prečistač?
E ovo je novinar,a ne ovi današnji.
U to doba, čovjek je mogao piti vodu bez ikakva straha iz svih potoka, a danas nije siguran da se neće otrovati ni kad je pije samog izvora Lištice. Sva gradska kanalizacija ulijeva se u rijeku, putuje prema Blatu i Neretvi, pa zagađuje cijeli okoliš sve do Ploča. E, moji “lištičani”, hoćete li ikad više postati Širokobriježani kao oni iz 1900. godine?
Eto pa pijte ledu.
11.28,
Jedemo povrće i voće iz doline Nertve a zalivaju zagađenom vodom pa u more.
Nije lako provuci cestu pored ovih kuca ali neka radi se, kada već spominjete ležeće ili usporivace stavite ih u vrh Krunine strane jer od noćnih luđaka i turiranje ljudi nemaju mira ni spavanja!!!! Hvala
nova tehnologija donosi cuda eno i Knespolju nove tvornice iznad vrila rijeke Crnasnice i tamo kromiraju metale i tko pije tu vodu na vrilu postaje jaci i otporniji i kromiran