Stanovanje postaje sve nedostupnije mladima. Zbog rasta cijena, niskih plaća i nedostatka stambene politike mnogi ostaju živjeti s roditeljima i nakon tridesete.
Stručnjaci upozoravaju da takva nesigurnost ima ozbiljne psihološke posljedice – potiče osjećaj nemoći, sram i gubitak kontrole nad vlastitim životom.
Cijene stanova izvan kontrole
Dok cijene stanova i dalje rastu, plaće zaostaju.
Studija Ekonomskog instituta pokazuje da prosječna cijena kvadrata u Splitu iznosi 3462 eura, a ni okolni gradovi nisu povoljniji:
- Omiš – 2750 eura
- Solin – 2464 eura
- Trogir – 2359 eura
Mnogi mladi nemaju ni početni kapital ni kreditnu sposobnost, što odgađa osamostaljenje i tjera ih na iseljavanje.
Osjećaj nemoći i sram zbog ovisnosti o roditeljima
Psiholozi upozoravaju da stambena nesigurnost ne stvara samo financijski stres, nego i emocionalne probleme.
Studentica psihologije Lara Zubanović iz Splita opisuje kako joj je samostalni život tijekom studija donio mir i samopouzdanje, a povratak kući – frustraciju i gubitak privatnosti.
Bilo mi je teško što nisam imala prostor za sebe. Taj osjećaj da ne možeš doći u svoj mir jako je frustrirajući, rekla je Lara.
Dugotrajan ostanak u roditeljskom domu, dodaje, otežava razvoj identiteta i emocionalne zrelosti, dok društvene mreže dodatno pojačavaju osjećaj neuspjeha.
“Bez stambene sigurnosti nema ni mentalne ravnoteže”
Umirovljena psihologinja Mirjana Nazor naglašava da mentalno zdravlje počiva na ravnoteži i zadovoljstvu sobom – što je teško bez vlastitog prostora.
Ako netko godinama nema priliku živjeti sam, vrlo je vjerojatno da će se javiti psihološki problemi i nezadovoljstvo, upozorava Nazor.
Dodaje da roditelji često preuzimaju previše odgovornosti, šalju e-mailove profesorima i rješavaju probleme umjesto djece, čime dodatno potkopavaju njihovo samopouzdanje.
Stan kao investicija, ne kao dom
Profesor urbanizma Jere Kuzmanić (Universitat Politecnica de Catalunya) ističe da se stambeni prostor u Europi sve više promatra kao sredstvo zarade, a ne osnovna ljudska potreba.
Novac se više ne stvara u tvornicama, već kupoprodajom stanova i zemljišta, kaže Kuzmanić.
U Hrvatskoj sve više kućanstava živi od najma ili turizma, a ne od plaća.
Takva „financijalizacija stanovanja“ širi se cijelom Europom i istiskuje mlade s tržišta.
Većina Europljana između 25 i 35 godina nije kreditno sposobna niti ispunjava uvjete za socijalne stanove – kojih u većini gradova ima tek 1–3 posto.
Mladi odustaju od snova i gube povjerenje
Zbog nemogućnosti rješavanja stambenog pitanja, mnogi mladi donose odluke iz nužde – povratak roditeljima, odustajanje od studija ili odlazak u inozemstvo.
U Splitu mladi znaju reći: ‘živ roditelj, mrtav kapital’. To savršeno opisuje osjećaj nemoći, kaže Kuzmanić.
Takva nesigurnost stvara novu socijalnu podjelu – između onih koji imaju naslijeđeni kapital i onih koji nemaju ni za rentu.
Rezultat: povlačenje iz društva, rezignacija i gubitak povjerenja u institucije.
Potrebna regulacija tržišta i stambena politika
Kuzmanić predlaže regulaciju tržišta nekretnina i poticanje modela dugoročnog, reguliranog najma poput Beča.
Gradovi ne moraju sve graditi sami, ali moraju usmjeravati tržište, ističe.
Poziva i na udruživanje građana kroz sindikate stanara, zadruge i građanske inicijative koje bi vršile pritisak na institucije.
Stanovanje nije samo pitanje četiri zida, već pristupa osnovnim uslugama. Bez stambene sigurnosti nema ni ekonomske ni emocionalne stabilnosti.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
najbolje bit sukerina
Nadam se da je ovo ironicno gazdini sinovi neviste opralo se love pa bjesna auta stanovi malo u ep da nije kuci dosadno i kada to sve vide mladi posteni ljudi koji nemogu posao u struci naci jer nisu “neciji” zgadi se zivot
Uvjek kao fali stanova na tržištu pa je cijena visoka radi potraženje a u svim gradovima i gradićima na stotine odnosno tisuće stanova kupljeno radi pranja novaca i stoje zatvoreni. Kad bi se uveo godišnji porez na neaktivnu nekretninu od 10% vrijednosti nekretnine sve bi cijene pale na normalu na prihvatljivu cijenu da mladi mogu sebi priuštit dovoljnu veličinu stambenog prostora za osnivanje obitelji a ujedno da ih kredit za takav stan ne duši odnosno da im ostatak primanja bude za normalan život. I to je jedini put zdravom i normalnom životnom okruženju i gospodarstvu u kojem svi dobivaju svoj dio. A te silne tisuće eura po kvadratu što se sad prodaju niti vrijede dio toga niti ih ljudi kupuju već samo mafija pere novac preko kupovine takvih stanova i zadržava cijenu na tržištu kao da ima potražnje za takvim stanovima po takvim sulidim cijenama.
Najveci Problem kad Zivis s roditeljima je neje_bica, a desanka ubi
bolan pravi kucu na djedovini kakav stan i bakraci
A je. U prijašnjem vaktu preduzeća su pravila zgrade i dijelila radnicima na korištenje ne samo da zadrže radnike nego i za planiranje naselja i gradova. Sokol, Aluminij, vojska, Glinica itd. Pa si tu imao i vrtiće i škole i autobusne stanice i autobuse svako pola sata. Nije ti auto trebalo. A danas katastrofa. nabiju kvadrat na kvadrat a ni parkinga ni vrtića ni škole ni trgovine a ni tvornice u blizini. Vidi se da nije namijenjen radniku ni mladom čovjeku koji planira obitelj nego za iznajmljivanje studentima, turistima … do kada tako, još malo samo. Nema više ni studenata a brzo će i turisti shvatiti koju bananu od države obilaze.