Prisjetite se starih širokobrijeških običaja za Badnji dan

Digitalni arhiv Široki Brijeg najnovijom objavom vratio nas je u zimsko vrijeme 1940-ih, ali i prisjetio na nekadašnje običaje koji su se poštovali za Badnjak.

Objavili su fotografiju koja datira između 1940. i 1944. godine koja prikazuje panoramu Širokog Brijega pod snijegom. Uz fotografiju priložen je i komentar objavljen 1970. godine za područje Lištice o običajima na Badnji dan. 

Stare običaje u etnološkom glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine iz Sarajeva istražila je i opisala Radmila Kajmaković.

Toga dana mijesila se božićna “pogača”, beskvasni obredni kruh ukrašen šarama. Ova pogača jela se na Božić ujutro, a komad od nje ostavljali su za Novu godinu. Svaki član kuće dobivao je po komad ove pogače.

Na Badnji dan ujutro domaćin je donosio pred kuću badnjake. Prvi iver od usječenog badnjaka ostavljao se na njivi. Badnjak je bio od hrastovog drveta koje je ravno i puno. Smatralo se da badnjak treba biti što veći. Svaka kuća pripremala je tri badnjaka, dok se u Ledincu unosilo u kuću onoliko badnjaka koliko u kući ima muškaraca, a svaki muškarac unosio je po jedan badnjak. U drugim mjestima badnjake (sva tri) unosio je u kuću domaćin na Badnju večer, čestitajući: “Dobro nam došlo Badnje večer”, dok ga je jedna od žena na vratima posipala žitom i škropila posvećenom vodom.

Badnjaci su na ognjištu bili postavljeni paralelno – dva jedan do drugoga, a treći preko njih. Na jedan od badnjaka domaćin je urezivao “jaram” ili “križ”, a zatim badnjake posipao vinom i vrstom žita za koju je želio da najbolje rodi u narednoj godini. Paljenje badnjaka oglašavalo se pucanjem, a tada se na vatru od badnjaka stavljala da se peče “zaoblica” i božićna pogača. Dio badnjaka na kojem je bio “jaram”, odnosno “križ”, čuvao se i ponovo palio na Novu godinu, a zatim iznosio na njivu. Pepeo od izgorjelih badnjaka također se posipao po njivi.

“Zaoblica” je bila ovca ili koza koja se klala na Badnji dan. Nije bilo ograničenja u pogledu spola ili drugih osobina “zaoblice”. Do prije pedesetak godina bilo je uobičajeno da kućanica unosi slamu i posipa je po kući, čestitajući: “Sretan Božić i Badnji dan i svi blagdani što idu.” Trećeg dana Božića slama se iznosila iz kuće i ostavljala negdje na stranu gdje se neće gaziti.

Na Badnju večer škropili su posvećenom vodom kuću, stoku i njive. U vrijeme kada su držali više stoke, bilo je uobičajeno da na Badnju večer, kada bi dotjerali stoku kući, na vrata od štale upale svijeće i potjeraju stoku u štalu između vatri od svijeća. Kada bi svi poslovi završili, ukućani su zajedno večerali uz svjetlost trostruke božićne svijeće. Jela za Badnju večeru nisu bila strogo određena, ali sve što se iznosilo na stol moralo je biti posno.

(www.jabuka.tv)