Crkveni propisi ističu da su svi vjernici dužni činiti pokoru te određuju neke pokorničke dane da bi se svi vjernici međusobno povezali zajedničkim oblicima pokore, kao što su posebno posvećivanje molitvi, izvršavanje djela pobožnosti i dobrotvornosti, samoodricanje, vjernije izvršavanje redovitih obveza, post i nemrs.
Takvi su pokornički dani, kako određuje važeći Zakonik kanonskoga prava, u čitavoj Katoličkoj crkvi svi petci u godini te korizmeno vrijeme.
Pojedinim biskupskim konferencijama ostavljena je mogućnost da reguliraju oblike pokore kroz petke u godini s obzirom na prilike u kojima živi neka krajevna Crkva.
Zakonik određuje da je obvezan post i nemrs na Pepelnicu ili Čistu srijedu, dan kojim počinje korizma, te Petak muke i smrti Gospodnje, tj. Veliki petak.
Dakle, u službenom crkvenom zakoniku ne navode se dani došašća, pa ni Badnji dan, kao izričiti pokornički dani, što znači da Badnji dan nije određen kao dan u koji bi bio obvezan post. Vaše bake i djedovi pamte kad je i Badnji dan bio i službeno određen kao dan na koji se obvezno treba postiti, no reformom liturgije i discipline u Katoličkoj Crkvi na II. vatikanskom koncilu ta je odredba ukinuta.
Dani došašća, vrijeme od 1. nedjelje došašća pa do Božića, premda nisu crkvenim zakonikom određeni kao izričiti pokornički dani, liturgijski su ipak označeni kao pokornički dani: misna biblijska čitanja u sve dane došašća pozivaju na pokoru i radosno iščekivanje dolaska Gospodnjega, kako konačnog dolaska – veći dio došašća – tako i dolaska utjelovljenoga Sina Božjega u liku betlehemskog djeteta.
I običaji također daju vremenu došašća pokornički karakter. No, ipak Crkva u tom razdoblju ni jedan dan nije odredila kao dan posta koji bi obvezivao sve one koji su postali punoljetni do navršetka 59. godine života, piše Glas Koncila.
Ako Crkva nije izričito zapovjedila post, to ne znači da ga vjernici sami, dragovoljno, ne smiju izabrati. Upravo bi bilo dobro kad bi naše obitelji čuvale svoju obiteljsku predaju i obiteljske običaje, pa da onda – iz tih razloga – poste i na Badnji dan. Lijep je običaj, koji njeguju mnogi ljudi, da se u taj dan časte posnom, odnosno nemrsnom hranom.
Neobičan božićni običaj mještana jednog širokobriješkog zaseoka
(www.jabuka.tv)
Nije
Prema vjeri i onome sto nas uce fratri i crkva kroz zivot?
Malo tko se sjeti toga. Vaznije je da ne cinis zlo drugima (politicari i uhljebi da ne kradu od naroda,, a kradu i to bagerom) nego da se jede ili ne jede meso Badnji dan. Je li vaznije sjediti u prvim klupama u crkvi i biti najglasniji na misi, da drugi to primjete ili je vaznije ne zabiti noz u ledja prvom susjedu cim izadjes iz crkve (a ima ih puno koji to rade)?
Tako da, prije nego pomislis na post, pomisli kako zivis svoj zivot, a 95% katolika vjernika su djubrad i jedva cekaju da susjedu krepa krava. Kada izbacis tu jad i bijedu i zlo iz sebe, TEK TADA mozes SAMO da razmisljas o postu. A taj post nije i ne treba da bude post gdje ces se nakrkati ribe i vincine i zahrkati dok se ne otrijeznis, to nije post, ako zelis da postis, izbaci ZLO iz sebe i posti o kruhu i vodi. A vaznije od posta, CINI DOBRO DRUGIMA!!! NEMOJ BITI DJUBRE KAO STO JESI!!!! DA! TI! BAS TI KOJI CITAS!!! KRIV SI!!! OCISTI SEBE, POKAJ SE, UCINI NESTO ZA DRUGE. Ne treba ti fratar da ti soli pamet, ima i fratara pedofila i perverznjaka i bolesnika, sam ucini nesto i popravi ovaj svijet nabolje.
Ili imati prebivalište u jednom mjestu, a ponašati se i uzimati novac kao da si drugdje, također imati prebivalište u RH i BiH nije regularno… sve je to protivno zakonima, a takvih ravnateljica ima i u našim ustanovama u Širokom…
Jedna Ima sigurno
Ime i oba prezimena
Bravo za komentar
Vrijeme Adventa su pokornički dani. Mislim da smo se od toga jako puno udaljili. Prvo to mislim na sebe pa onda na druge
Normalno da smo se udaljili kad Advent u novokomponiranom smislu nema nikakve veze s vjerom nego s kucicama gdje je zgodno nesto popit i pojest—Sretan Bozic!
Neće grij u usta…