10 najčuvenijih uvodnih rečenica u povijesti književnosti

Svjetski dan knjige obilježava se 23. travnja.

Ovaj simboličan datum izabran je jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare.

Sama zamisao zasniva na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja.

Povodom toga, novinar i pisac Bojan Uzelac na svojoj popularnoj stranici Facebook stranici “Radioaktivni komarac”, koja već godinama promovira umjetnost i kulturu, objavio je 10 najčuvenijih uvodnih rečenica u povijesti književnosti.

  • Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način – Lav Tolstoj, Ana Karenjina
  • Bio je vedar i hladan dan u travnju; satovi su otkucavali trinaest – George Orwell, 1984
  •  Danas je umrla mama. Ili možda jučer. Ne znam.“ – Albert Camus, Stranac
  • Mnogo godina kasnije, pred strojem za strijeljanje pukovnik Aureliano Buendia sjetit će se onog davnog popodneva kada ga je otac poveo da prvi put vidi led. – Gabriel Garcia Marquez, Sto godina samoće
  • Ako vas stvarno zanima sve ovo, vjerojatno ćete prvo htjeti saznati gdje sam rođen, kakvo je bilo moje bezvezno djetinjstvo, što su moji radili u životu prije nego što su me dobili i još masu takvih gluposti a la David Copperfield, ali nisam baš raspoložen da se upuštam u te stvari. – Jerome David Salinger, Lovac u žitu
  •  Kad se Gregor Samsa jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ugledao je sebe u postelji pretvorenog u ogromnu bubu. – Franz Kafka, Preobražaj
  •  Sva djeca, osim jednog djeteta, rastu. – James Matthew Barrie, Petar Pan
  •  Ja sam bolestan čovjek… Zao čovjek.“ – Fjodor Dostojevski, Zapisi iz podzemlja
  •  Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lolita: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo od zube. Lo. Li. Ta. – Vladimir Nabokov, Lolita
  •  Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vjere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve prije nas, imali smo ništa pred nama, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu. – Charles Dickens, Priča o dva grada

(www.jabuka.tv | Foto: Radioaktivni komarac)

2 komentara

  • Zovite me Ismael. Prije nekoliko godina — nije važno kada je
    baš točno bilo — našavši se sa malo ili ništa novca u džepu, a ne
    imajući nikakva osobita razloga da ostanem na kopnu, odlučih da se
    malo otisnem u svijet, da se nagledam mora.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.