Blagdan svete Lucije, koji se obilježava 13. prosinca, duboko je ukorijenjen u kršćanskoj tradiciji.
Iako je poznata kao zaštitnica vida, sveta Lucija nosi i bogatstvo običaja koji simboliziraju život, obnovu i plodnost. Među najposebnijim običajima povezanim s ovim danom svakako je sijanje pšenice, čiji će zeleni izboji do Božića simbolizirati nadu u novi život i buđenje prirode nakon zime.
Snažna simbolika
Prema kršćanskoj tradiciji, sijanje pšenice na Svetu Luciju ima snažno simboličko značenje. Zelene vlati pšenice koje niču nakon nekoliko dana u obiteljskim domovima predstavljaju plodnost i obnovu, a vjeruje se da će oblik i boja pšenice predskazivati kakva će biti sljedeća žetva. Gušća i zelenija pšenica ukazuje na rodnu i plodnu godinu, dok oskudna pšenica, prema narodnom vjerovanju, najavljuje manje obilje u nadolazećoj godini.
Sijanje pšenice na Svetu Luciju povezano je s još jednim drevnim običajem, prema kojem preostalih 12 dana do Božića simbolizira mjesec dana u godini. Svaki od tih dana u narodnim vjerovanjima predstavlja mjesec u narednoj godini, a vjeruje se da će se vremenski uvjeti tijekom tih dana odražavati na stvarne vremenske prilike u svakom od tih mjeseci.
Običaj vezan uz Svetu obitelj
Ono što mnogi možda ne znaju jest da je ovaj običaj vezan i uz Svetu obitelj. Prema narodnoj predaji, kada su Marija i Josip bježali pred Herodovim vojnicima, naišli su na težaka koji je bio u trenutku kada je sadio pšenicu. Marija je zamolila toga čovjeka da, kada naiđu vojnici, kaže kako su prošli tim putem dok je sijao pšenicu. Zanimljivo je da je, dok je vojska stigla, pšenica čudesno izrasla i prekrila tragove, zbog čega su vojnici odustali od potjere.
Pšenica posijana na Svetu Luciju u mnogim je krajevima ukrašena svijećama, koje se pale tijekom božićnih blagdana. U sredini te pšenice obično se ostavlja udubina u koju se stavlja svijeća, koja se pali pri obiteljskoj molitvi na Badnju večer. Svijeća, poput simboličnog svjetla koje donosi novo, bolje vrijeme, obasjava obiteljsku molitvu i podsjeća na snagu svjetla i nade.
Zaštitnica vida
Sveta Lucija je i zaštitnica vida, a legenda o njenoj hrabrosti i upornosti do danas nadmašuje sve druge priče. Prema jednoj od najpoznatijih legendi, sveta Lucija je sama sebi iskopala oči, jer ju je proscu, zbog njezine ljepote, stalno proganjao. Majka Božja joj je potom darovala ljepše oči, zbog čega je sveta Lucija postala simbol i zaštitnica vida. Uz to, ona je ostala poznata po svom neizmjernom vjerovanju i molitvi, unatoč mučenjima i nepravdi kojoj je bila podvrgnuta.
Na Svetu Luciju, dakle, ne sijemo samo pšenicu – sijemo nadu. Nadu u plodnost, u rodnu godinu, ali i u obnovu duhovnog života, koji nas kroz vjeru vodi prema Božiću, najvažnijem kršćanskom blagdanu. Ovaj običaj ujedno podsjeća na duboku povezanost između narodne tradicije i vjere, koja kroz simboliku svjetla i zelenila, uvijek donosi nadu u bolje sutra.
(www.jabuka.tv | Foto: Net.hr)
