Marinko Marić i Željko Rodin, bivši istražitelji Sigurnosno-informativne službe (SIS) brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Knez Domagoj”, osuđeni su nepravomoćno u četvrtak na splitskom Županijskom sudu na zatvorske kazne zbog ratnog zločina nad protupravno zatvorenim civilima u drugoj polovini 1993. godine u logorima Gabela, Silos i Dretelj, u općini Čapljina.
Sudsko vijeće, pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića, osudilo je Marinka Marića na četiri i pol godine zatvora, a Željka Rodina na tri godine i 10 mjeseci zatvora. Optužnica ŽDO-a teretila ih je za ukupno 14 odvojenih događaja u kojima su na razne načine zlostavljani civili, od kojih su u njih šest sudjelovali i Marić i Rodin, sedam ih je počinio sam Marić, a jedno Rodin, piše Slobodna Dalmacija.
Po posljedicama, najteže djelo za koje ih se teretilo bilo je premlaćivanje civila Envera Šabanovića, koji je umro od posljedica zadobivenih ozljeda. Na teret im se stavljalo i ponižavanje, fizičko i psihičko zlostavljanje te tjelesno kažnjavanje tridesetak bošnjačkih civila zatočenih u Gabeli i Silosu.
Optuženici su ih, od srpnja do rujna 1993., tukli motkama i nogama po genitalijama, primoravali ih da piju vlastitu mokraću, ližu krv s poda, da stoje na suncu pri visokim temperaturama odjeveni u debele zimske odore, da leže goli na vrućem asfaltu, a uzimali su im i vrjednije stvari, poput satova, govoreći da im više neće trebati.
Uzeo im satove
Marić je u više navrata, u razdoblju od lipnja do listopada 1993., zatočenike udarao drvenom palicom, puškom, rukama i nogama, kao i one već zlostavljane koji su u Gabelu dovedeni iz Stoca u polusvjesnom stanju, gazio ih nogama, tjerao da se postrojavaju uz zid i pjevaju ustaške pjesme, psovao ih, bacao po njima željezne krevete, vezivao im remen oko vrata praveći omču te ih tako vezane podizao gore-dolje, ulijevao im vodu u nosnice, te im je stavljao cijev pištolja u usta.
Rodin je zatočenicima logora Gabela oduzimao novac i satove te im je prijetio da će ih pobiti ako mu ne predaju sve vrjednije stvari koje su posjedovali. Također je početkom kolovoza 1993. s nepoznatim pripadnicima HVO-a petoricu civila zatočenih u logoru Dretelj, pokraj Čapljine, izudarao željeznim cijevima, puškama, drvenim palicama, letvama, nogama i rukama po svim dijelovima tijela.
Ovo sudsko vijeće trebalo je utvrditi opću pretpostavku da je postojao oružani sukob HVO-a i Armije BiH, koji nije bio međunarodni sukob. To je notorna činjenica. A drugo je da su optuženici morali biti pripadnici jedne od zaraćenih strana. Notorno je da su odlukama vojnih vlasti uhićivani civili i dovođeni u logore, gdje su bili smješteni u neljudskim uvjetima, izgladnjivani, bez osnovnih higijenskih uvjeta, a uz to su zvjerski mučeni i zlostavljani, pa čak i iznuđivani.
Posebno su se iživljavali nad uglednim građanima Stoca, profesorima, liječnicima, sucima, osobama iz bivše vlasti… Nažalost, u svim ratovima stradaju oni koji bi trebali biti najzaštićeniji, a to su civili. Iako je kazna za ova djela od pet do 20 godina, držali smo da je ova visina u okvirima sudske prakse. Marić se čak i ispričao nekolicini svjedoka, pokazao je emociju tuge i rekao da mu je žao iako nije priznao djela. A kolika je veličina ljudi koji su bili žrtve, govori i to da je jedan od njih pružio ruku Mariću u sudnici, obrazložio je, među ostalim, sudac Živaljić.
(www.jabuka.tv)
