Širokobriježanka Ana-Marija Buntić koordinatorica je Hoda za život u Zadru koji će se održati u subotu, 24. svibnja ove godine.
Buntić je naglasila da poticanje žene na pobačaj nikada ne predstavlja pomoć te da je usmrćivanje nerođene djece najgori oblik nasilja.
Pomoći trudnici – uvijek znači pomoći joj da zaštiti život svog sina ili kćeri. Poticanje žene na pobačaj – usmrćivanje nerođenog djeteta nikada nije „pomoć“. Poruka da pobačajem žena sebe emancipira je – manipulacija.
Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti, jer se događa na zakonit način. Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – selekciju i usmrćivanje bolesnih i različitih, pobačaj – prekid života nerođenih i eutanaziju – usmrćivanje starih i bolesnih, kazala je Buntić, prenosi ezadar.net.
Osvrnula se i na pitanje priziva savjesti.
Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi.
Postoji samo pravo na život! Naša ljudska i građanska dužnost je štititi i voljeti život od njegovog začeća, do prirodne smrti!, rekla je Buntić.
Ovogodišnji program “Hod za život” u Zadru održat će se u subotu, 24. svibnja, s početkom u 10:00 sati.
Hod za život, obitelj i Hrvatsku započet će okupljanjem na Perivoju hrvatskih redarstvenika, a završit će prigodnim programom na Forumu.
(www.jabuka.tv)
Bravo , bravo ,Ana- Marija
Puna podrška
Ja znam jednu što nije udata i nema djece a stalno je s hodačima…nema vlastiti život pa ima kad hodat..
Ja znam neke koji nemaju pametnijeg posla nego mlatr gluposti po komentarima
Sta tebe briga sto zena nije udana i sto podrzava zastitu zivota
Podrska Ana Mariji
17:19
A šta nju briga ko će rodit ko neće?Glup si ti.
Protiv pobačaja sam ali ovi što hodaju su besposličari koji smetaju i ljudima i prometu.Iritantini su i dosadni jednako kao i pederi.
Svašta ljudima smeta a ponajviše molitelji i borba za život nerođenih. Jako mi je žao takvih ljudi. Pomozi im Bože da progledaju prije nego bude prekasno.
Bravo draga moja Širokobriježanko, volim te do neba.
Također sam protiv abortusa, jer to je ubojstvo nerođenog djeteta, ali nisam za zabranu abortusa. Što oni misli ako zabranimo abortus, žene se više neće kresati gdje stignu, i neće im pasti napamet da abortiraju. Žena ako želi tada pobaciti, ona će ili otići u drugu državu i obaviti ga, ili će ga uraditi ilegalno pod vrlo lošim uvjetima. Ja sam za to da se ženama koje odluče pobaciti ponudi pomoć u vidu psihologa ili savjetnika da je odgovori od toga. Ili da prima neku vrstu novčane pomoći od države.
Za djecu su odgovorni podjednako i muskarac i zena, nadam se da je svima u medjuvremenu poznato da sama zena ne moze zaceti dijete, pa u skladu s time oboje i muskarac i zena trebaju preuzeti odgovornost. I taj par u dogovoru treba donjeti odluku za svoj zivot. Zasto svu odgovornost prebacujete samo na zene, dosta je zenama i ovako tereta. Osudjivanje, moraliziranje, ne bi da ste vi neki izisli direktno iz raja, toliko ste “savrseni” i Gospa bi se pred vama zaramila kako ste “dobri”.
Naravno dasu oboje odgovorni za djete ali je priroda ostavila to daje djete posebno vezano za majku , zato ga i zena radja i doji a ne musko. Nazalosto danasnje zene nisu svjesne koja je velika cast i odgovornost prvo roditi pa onda odgojiti djete. Nijedno zanimanje niti odgovornost se nemoze usporediti sa biti majka poroditi novi zivot i odgojiti ga. Koliko god djete volilo oba roditelja ipak na kraju ostaje majka nesto posebno i vise nego otac. To je ta veza majke i djeteta koja je nastala porodom i brigom majke o djetetu.
Protiv pobacaja sam,i sama sam majka 4djece.Kada sam bila noseca sa 4.djetetom,znale su me tkz.lizacice oltara upitati zar nemam drugog posla oli jasati.Tolko o moralu.Jako lijepo je sto se borite za nerodjenu djecu,a sto je sa penzionerima,Invalidima kad cete hodati za njih….Ili oni ne tribaju ziviti
Kršćani, komentari su cam potpuno ogledalo kršćanstva i morala
Tzv. Krscani, komentari su vam ogledalo krscanstva i licemjerja. Gledajte svoja posla, nije vam ovo tema na kojoj cete ”prati” savjest.
Svaka pohvala za bilo koju riječ , djelo,savjet koji će pomoći da se rodi jedan novi život.Uvijek se treba boriti i srcem i razumom za život novorođenčadi.Što ima vrijednije od spašavanja ljudskog života.Ta sva naša vjera se svodi na izbor između života i smrti, između tame i svijetla.Biraj život, to mora biti životni kredo svakog kršćanina.
Bogu hvala da imamo ovakvih majki, i djevojaka i muževa i mladića koji su spremni svoju snagu i svoju ljubav dati da bi jedno novo ljudsko biće ugledalo svijet bujne Božje raznolikosti u kojem smo svi jednaki i neponovljivi u svojoj ljudskoj raznolikosti.
U samom korijenu života, tu gdje život još nije a već jest, tu su svi ljudi slobodni da se oprijedjele za život s Bogom ili bez Boga! i svaka pa i najmanja čestica života, jednom kad je začeta, rođena je za Boga, rođena je za vječnost.
To je sva istina i ona je toliko jasna i vidljiva jer je svakom čovjeku dano da to vidi.
Čovjek,ljudsko biće, uvijek ima mogućnost izbora.
Samo čovjek ima taj dar, tu sposobnost od svih živih bića na Zemlji.
Samo čovjek, biljka ne može birati, životinje ne mogu birati ali čovjek može.Zato je čovjek i zato uvijek treba birati život koji nam je Bog dao, zapravo stavio u naše ruke, poklonivši nam sam sebe.Tko je čovjek da se otrgne Vjernosti Onog koji nas je u svoj ruci, u svom Dlanu spustio u ovaj svijet?On, koji nas je urezao u svoj dlan,On je onaj isti koji nas zna, On je svačije ime izgovorio.
Žrtva je biti rođen i živjeti ovaj život ma koliko nam bio blagonaklon ili ne.
Nije ni žrtva Isusova počela na suđenju pred Pilatom, već je počela u onoj djevojačkoj sobici u Nazaretu kad je bio začet u ženinoj utrobi.
Živi onoliko koliko Bog hoće da živiš, živi onako kako BOG hoće da živiš.
Živi s onim s kim BOG hoće da živiš.
I uvijek bdij i budi budan kajuć se i busajući se u prsa što ne moliš bez prestanka.
I zahvaljuj, bez prestanka zahvaljuj,i onda kad bi u tebi sve mrmljalo i bunilo se, prije nego se začne misao i za ijedan negativan osjećaj u tebi.
I svako bi se rođeno i živo ljudsko srce barem jednom moralo zapitati-Tko sam ja?
Svi smo pozvani na život jer Si svačije ime izgovorio i u dlanove svoje urezao.
Koliko li je samo ljubavi utkano u svaki atom ,svaku česticu tvog tijela.
Koliko li je života samo darovano da bi se ugradili, utkali u moj život?
Na kraju, ostaje samo priznanje-Ja sam ljubljeno dijete Božje.
Hvala Ti što smo stvoreni tako čudesno…(PS 139).