Točno 33 dana, koliko je prošlo da su njihova djeca smrtno stradala, obitelji pokojnih Almina Crnalića (22), Dalile Žugor (20) i Enisa Kurtovića (22) su šutjele. U javnosti se nisu oglašavali… Riječi utjehe im dolaze svakodnevno, sa svih strana, od znanih i neznanih, a sa svojom tragedijom i boli se nose kako znaju i umiju…
Prvi put su njihovi očevi, Zulfo Crnalić i Denis Žugor, odlučili progovoriti, jer ih je duboko uznemirilo puštanje na slobodu Marka Šljivića (28) iz Čapljine, osumnjičenog da je skrivio prometnu nesreću u kojoj su poginula njihova djeca. Točnije, činjenica da je Županijski sud u Mostaru odbio Šljiviću produžiti pritvor ih je, kako su u svojoj ispovijesti za „Dnevni avaz“ kazali, šokirala.
Jednom riječju, to je bio šok za mene… A, drugom…, volio bih u oči pogledati suca koji ga je pustio i pitati ga ima li djecu i da se, ne daj Bože, to njemu dogodilo, šta bi rekao svom kolegi. Za mene i za moju obitelj je ovo, vjerujte, ogroman šok. Što znači što mu se oduzela vozačka dozvola, a što su mu se ostavili dokumenti s kojima danas može sjesti na avion i otići bilo gdje? Šok je to za sve, a ne samo za jednog čovjeka koji je izgubio svoje dijete, kroz suze priča Crnalić.
Tri osobe poginule: Marko Šljivić umjesto pritvora mora se javljati policiji u Čapljini
Pribojava se, govori, da će Šljivić u BiH provesti jedno određeno vrijeme i redovno se, kako je to Sud naložio, svakog ponedjeljka javljati u Policijsku upravu Čapljina, ali da će na kraju, kako kaže, prijeći granicu i nestati s ovih prostora.
Previše nepravde
Nadu im daje to što je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije uložilo žalbu prema Vrhovnom sudu FBiH.
Tužiteljstvo je zahtijevalo da mu se pritvor produži, međutim… unatoč svemu, vjerujem u naše pravosuđe. Vjerujem da će se ispraviti ova greška i da će žalba koja je uložena dati bar malo utjehe. Ali, on je, trenutno, slobodan čovjek i to me boli, govori Crnalić.
To što se Šljivić našao na slobodi izuzetno teško je palo i Žugoru. Jednostavno, kaže, u prvi mah je odbijao povjerovati u to.
Nažalost, shvatio sam da je to točno. Iskreno, ne znam ni što reći na to, osim da se nadam da će se ta nepravda, jer to jeste nepravda, ispraviti, govori Žugor.
Fotografija s mjesta nesreće
Iako Kurtović nije mogao prisustvovati razgovoru, obojica su podvukli da je on suglasan sa svim što su iznijeli. Zajednička tragedija ih je i dodatno zbližila, a između njih su rodbinske, prijateljske i susjedske veze. Svjesni su, kažu, da je previše nepravde u ovoj zemlji, da su brojni slični slučajevi ostali nerasvijetljeni, da mnogi roditelji nisu dočekali pravdu, ali oni na to, naglašavaju, ne pristaju.
Ako treba, prevrnut ćemo zemlju. Nećemo baš tako lako pustiti ovo, poručuju suznih očiju ovi očevi.
U svemu im veliku podršku pružaju i prijatelji i kolege njihove djece, koji su spremni i na organiziranje prosvjeda.
Budući da se prvi put javno oglašavaju, iskazali su želju zahvaliti Oružanim snagama BiH, čiji su pripadnici bili Almin i Enis, na organizaciji pogreba, kao i MUP-u HNŽ, ali i da se zahvale svima koji su njihovu djecu ispratili na bolji svijet, posebno predstavnicima svih vjerskih zajednica.
Podsjetimo, tragična prometna nesreća se dogodila 31. svibnja u mjestu Ševaš Njive, između Mostara i Čapljine. Pokojni Crnalić je upravljao automobilom Audi A3, a Šljivić, koji se tereti za nesreću, Audijem A4, i to u alkoholiziranom stanju. U nesreći je sudjelovao i Dževad Šuta koji je upravljao vozilom Fiat i koji je uoči nesreće policiji prijavio Šljivićevo „šveranje“ cestom.
Postavljena spomen-ploča za žrtve prometne nesreće kod Čapljine
Tražio sam i zvao…
Tišti me sve… Svaki dan je sve teže, sve više boli… Tek je bila upisala fakultet, kriminologiju… Ali, muči me strašno to što sam tog jutra kad je bio sudar u četiri sata, tek pet sati poslije saznao da je moja Dalila smrtno stradala… I, to ne od onih koji su nam to trebali reći…
Tražio sam, zvao svakog živog, policiju, ovdje, u Čapljini, nitko ništa. Na kraju sam otišao do bolnice u Južni logor i onda me netko, ne znam ni tko, nazvao na telefon… Zar nije sramotno da nikoga od nas policija nije obavijestila, da nam nisu došli na vrata ili nas pozvali telefonom i rekli nam da su nam djeca stradala? Roditelji su, zamislite, sami tražili gdje su, što su… Uzalud smo ih zvali na telefon, suznih očiju jedva govori Žugor, piše Dnevni avaz.
Najmanje 30-ak puta Almin je u zadnje vrijeme išao do Neuma. Uvijek je vozio cestom Stolac – Neum… Te noći je okrenuo preko Svitave… Zašto? Na to pitanje nemam odgovor, osim da je to vodilja od dragog Allaha i on je, jednostavno, morao doći na to mjesto. Shvaćam da je Allahu, dž. š., bio draži nego meni… Uvijek me je zadirkivao: „Daj, babo, nabaci“… Te večeri me tako jako grlio… Teško jeste, ali živjeti moram. Imam kćerku i moram živjeti i za nju i boriti se, kroz plač govori Crnalić.
Šljivić im se do sada nije javio. Dan nakon nesreće do Crnalića je došla vijest da su, kako kaže, navodno, njegovi roditelji htjeli doći. Ta, zapravo, poruka im je došla od drugih ljudi.
Direktno nam se nisu obratili. Nikome od nas, otkrili su Crnalić i Žugor u razgovoru za Dnevni avaz.
Svjedok stravične nesreće kod Počitelja ispričao posljednje trenutke prije tragedije
(www.jabuka.tv | Foto: Dnevni avaz)
