Provjerite stanje američkog cvrčka u vinogradima

Vinovu lozu, kao i mnoge druge biljne vrste napada veći broj štetnika i uzročnika bolesti. Među štetnicima koji pričinjavaju štete na vinovoj lozi značajno mjesto zauzimaju cikade (cvrčci) koji sisanjem na različitim organima vinove loze pričinjavaju ozbiljne štete. Osim toga cikade, su poznate i kao vektori mnogih uzročnika bolesti koje napadaju vinovu lozu.

Među cikadama koje su poznate kao značajni štetnici vinove loze posebno se ističe američki cvrčak (S. titanus) koji je poznat kao vektor fitoplazme Flavescens dorée (zlatna žutica vinove loze), koja je najopasnija bolest vinove loze u Europi, ne samo fitoplazmatska, nego i bolest uopće. Za epidemijsko širenje zlatne žutice vinove loze u vinogradu odgovoran je, zasad jedini poznati prirodni vektor, američki cvrčak (S. titanus), koji je prenosi hranjenjem sa zaraženog trsa na zdravi trs.

Američki cvrčak je ampelofagna vrsta koja čitav život provede na vinovoj lozi te hranjenjem, sišući biljne sokove iz sitastih cijevi floema, prenosi fitoplazmu Flavescens dorée sa zaraženih na zdrave trsove. Bolest se ne suzbija, a zaraženi trsovi se moraju krčiti. Ako u vinogradu ima 20 % ili više zaraženih trsova cijeli vinograd se mora krčiti.

Aeroxon žute ljepljive ploče dostupne u svim Agrocentrima Sjemenarne.

Američki cvrčak podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. U Europi je prvi put pronađen u Francuskoj 1958. godine, a od tada do danas raširio se u mnoge europske zemlje. Tako je danas prisutan i raširen u Francuskoj, Austriji, Španjolskoj, Portugalu, Švicarskoj, Sloveniji, Mađarskoj. U Hrvatskoj je američki cvrčak prvi puta otkriven 2003. godine, dok je u Srbiji prvi put registriran kao štetnik 2004. godine . Prvi nalaz američkog cvrčka u Crnoj Gori zabilježen je 2008. godine. Prvi nalazi američkog cvrčka na području zapadne Hercegovine zabilježeni su 2014. godine.

Za praćenje populacije američkog cvrčka najčešće se koriste žute ljepljive ploče koje se postavljaju u vinograde početkom srpnja i pregledavaju sve do rujna. Ploče se postavljaju na visinu 1-1,5 m, između druge i treće žice, na način da su na krajevima vezivom pričvršćene za žice. Ploče se mijenjaju svakih deset do petnaest dana. Kao najučinkovitije pokazale su se ploče njemačkog proizvođača Aeroxon.

(www.jabuka.tv)